Da, u Sturbi je ponovo rođen fašizam

Duševni bol kojega su muslimanima, Bošnjacima ponajprije, što u domovini što u dijaspori, nanijela nekolicina livanjskih Perkovića tokom ovog ramazana bez ikakve sumnje ostat će trajno prisutna u novijoj povijesti Bosne i Hercegovine kao eklatantan primjer uzurpacije ne samo instrumenata izvršne i zakonodavne lokalne i državne vlasti, već i javnog nasrtaja na univerzalna načela čovječnosti i opće vrijednosti  života. Naravno da je u slučaju i načinu rušenja mesdžida u Sturbi kod Livna uzalud zazivati sve ovosvjetske zakone i evropske konvencije o slobodi ispovijedanja vjere i prakticiranju vjerskih ubjeđenja, jer na član 9. Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama kojima se garantira pravo svakom da pojedinačno ili u zajednici s drugima javno ili privatno iskazuje svoju vjeru ili uvjerenje obredima, poučavanjem, praksom i poštivanjem..., jer na njih svoj paraf nisu stavili Hrvoslav i Jakov, možda ni Marko Perković. A ako nema potpisa kojeg Perkovića nad davno usvojenim Evropskim konvencijama, zakonima onda je sve „nelegalno i protuzakonito". Perkovići imaju svoja mjerila i svoju istinu, i njome ne samo da ravnaju mesdžide već i sve druge ljudske vrijednosti.

O kakvim se standardima utemeljenja zakonskih odredbi radi u slučaju mesdžida u Sturbi na najbolji način se može iščitati iz nekakvog pisma (ili je to trebalo biti) izvjesnog Jakova Perkovića upućenog, ni manje ni više, već reisu-l-ulemi dr. Mustafi ef. Ceriću. Za Perkovića je, zamislite idiotizma, u vrijeme kad njegov Livanjski načelnik Luka Čelan aktivno sudjeluje na međunarodnim konferencijama u Turskoj kako bi oživjeli zamrlu privredu u BiH i moli milost turskih privrednika (sastanak održan ovog marta u Istanbulskoj općini Bayrampaša) najmjerodavniji akt za rušenje mesdžida historijska neistina kako je fra Lovro Karaula išao u Carigrad moliti ferman da mu se dozvoli gradnja crkve u Livnu. I ko biva, umišlja Perković, sada smo mi Perkovići sultani a vi nas molite! Ma jok, bolan Jakove, išao ti fra Lovro tražiti para, baš kao i tvoj načelnik ove godine. ( Turski arhivi, ma i katolički imaju evidentirane i te podatke da su tražili novac ili druge materijalne vrijednosti - Slučaj katoličke crkve i pravoslavne crkve u Mostaru). (Na ovom mjestu bi trebalo pozvati katoličku crkvu da obavijesti svoje vjernike zašto na tlu BiH nemaju svega nekoliko vjerskih objekata prije dolaska Turaka). Nadalje će u „svom pismu reisu Ceriću" Jakov iznijeti niz „historijskih činjenica" o posljednjem ratu u BiH navodeći kako su k'o biva Hrvati bili zatvarani po koncentracionim logorima. Jakov se pri tom poslužio „studijom" "Muslimanski logori za Hrvate u Bosni i Hercegovini u vrijeme rata 1991. - 1995. godine" autora Ivice Mlivončića. Knjigu je predstavio Mirko Zelenike predsjednik Udruge logoraša domovinskog rata. Osim Zelenike promotor ovog povijesnog falsifikata na promociju održanoj 18. marta 2009.g. u Mostaru, koju usput rečeno, zbog apsolutnih neistina nije želio medijski tretirati skoro niko, bio je i jedan livanjski fratar, fra Gabrijel Mioč. Naime u tom povijesnom falsifikatu autori su ustvrdili kako je na području koje je kontrolirala A R BiH bilo preko 200 koncentracionih logora. (ovaj broj se poklapa sa brojem neporušenih bošnjačkih kuća) te kako su i danas u 21 stoljeću aktivna još dva koncentraciona logora za Hrvate, a zovu se Federacija BiH i država BiH. Kako dalje ne bih opterećivao čitatelje „Perkovićevim istinama", koje su u slučaju rušenja mesdžida u Sturbi bili i faktičkim obrazloženjem jednog zakonskog akta pomenut ću još kako ovaj niotkud pridošli i naglo bahnuti gospodin u bosanskohercegovačku javnost uopće za relevantne ne uzima činjenice Međunarodne zajednice koja je valjda, ako ništa drugo, uradila valjanu statistiku o posljednjem ratu.  No Perkoviću kao i Zeleniki zbog nečeg treba da je Armija imala preko 200 logora. Perković nadalje u svom nadobudnom pamfletu razmahuje činjenicom, baš ko uskočki serdar Stojan Janković sabljama, kako je navodno zaustavljena legalna gradnja crkve Kristova uskrsnuća u Mostaru, preskačući potpuno istinu kako je zaustavljena zbog činjenice da je njena gradnja započeta na privatnom vlasništvu jedne mostarske jevrejske porodice, ali i kako je Islamska zajednica uputila niz akata nadležnim gradskim službama da istim rješenjem odobri gradnju crkve Kristova uskrsnuća i Islamskog centra u centralnoj zoni grada Mostara i k tomu još pravoslavne crkve i jevrejske sinagoge. Valjda halavnom Perkoviću to po livanjskim birtijama nije imao ko ispričati. A i pitanje je koliko je sam Perković upoznat s onim što radi ili s naukom i korespodencijom Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini. Očito nimalo, jer boja kojom se Perković obraća reisu Ceriću nije boja ljubavi utemeljene na katoličkom učenju već boja mržnje proizašle iz uskočko-birtijaškog pijančenja. Oba Perkovića ni po čemu ne zaslužuju više prostora. Njih će povijest tako brzo smjestiti na zasluženo mjesto.

Ono što posebno zabrinjava u slučaju Perkovići - Sturba je ovaploćenje i ozakonjenje klasičnog fašizma na kojeg se ne obaziru bosanskohercegovački političari. Država se mora temeljiti na zakonima, jednakopravnosti i vladavini prava. Implementaciju zakona trebali bi provesti legalni i legitimni predstavnici vlasti, a Boga mi i onaj uspavani Visoki predstavnik, kojem je valjda ime Valentin Incko.  Naime, ako se od stotinjak bespravno izgrađenih objekata u Livnu jedino ruši tek početi mesdžid onda je riječ o diskriminaciji i zloupotrebi vladavine zakona. I ako se jedna takva Odluka donese na način kako je to učinjeno u slučaju mesdžida u Sturbi dolazimo do zaključka kako je izvjesni Jakov ( što se može razaznati iz njegovog priznanja u pismu upućenom reisu Ceriću) našao načina da sprovede svoj naum preko organa vlasti. Takav odnos i pozivanje na Odluku podsjećaju na činjenicu kako je i Hitler na temelju nekakve Odluke, ili naredbe pobio i protjerao Jevreje, pozatvarao u logore, konfiskovao im imovinu. I za to je postojala Odluka, obrazloženje, broj protokola itd... Nadalje javnost je upoznata da se od Perkovića distancirao i premijer Federacije BiH i čelni ljudi HDZ-a, vodeće hrvatske političke partije u BiH, na način da su samo slegli ramenima i kazali: Mi mu ne možemo ništa. E, da. Tu i jeste problem. Postavlja se pitanje ko onda faktički vlada ovom zemljom. Čović? Nije! Mujezinović? Nije! Tihić? On je taj dan bio u Hagu. Nije bio kod kuće! Silajdžić? Ni ne zna gdje je Livno! Da, Perković i drugi Perkovići po ostalim gradovima vladaju ovom zemljom. Oni odlučuju šta će se graditi, kada, kome će se suditi i za šta, koliko je logora bilo i td... Ako uzmemo za tačne ove izrečene zaključke, a svi znamo da jesu, onda bez imalo zadrške možemo reći kako je šteta i bol pričinjena malobrojnim Bošnjacima Sturbe potpuno mala i nebitna u odnosu na štetu koju sve naše kabadahije, lokalni šerifi, nanose ovoj zemlji. Možemo zaključiti kako je Jakov i ostali Perkovići puno veća prijetnja Hrvatima Livna, Hrvatima u BiH od prijetnje koju je demonstrirao nad malim tek započetim mesdžidom u Sturbi.  Bošnjacima ruši mesdžid Hrvatima zdravu pamet.

Malo je poznata činjenica zbog čega i u kakvim okolnostima se Medžlis IZ Livno odlučio da počne gradnju mesdžida bez valjanih urbanističkih i građevinskih dozvola, pa se i među Bošnjacima može susresti mišljenje kako su pogriješili. Stoga na ovom mjestu vrijedi zakratko opisati tu atmosferu. Naime u Livnu je, a da za to nikada niko nije odgovarao, 1994.g. porušena džamija Čurčinica. Od njenog rušenja do danas Medžlis Islamske zajednice Livno čeka pravosnažno rješenje za njenu obnovu. Još ga nisu dočekali, a prošlo je  15 godina. Zašto? Pa zato što odluke umjesto državnih organa i tijela donosi Perković i njegova bratija. Zato što u obrazloženjima umjesto zakona struke i prava na slobodu ispovijedanja vjere stoje historijski falsifikati i zamislite statistika ko je manjina  a ko većina. Medžlis IZ Livno u slučaju donošenja valjanog rješenja za gradnju mesdžida u Sturbi, to bi značilo,  morao bi čekati još 15 godina ili dok im se Perković ne smiluje ili dok se ne probudi iz dubokog sna Visoki predstavnik.  Valentin umjesto toga  samo ponavlja: građani imaju bonske ovlasti, glasajte, glasajte... pa opet zaspe. A kad se Valentin Incko ponovo probudi izbori u BiH biće gotovi. Postavlja se logično pitanje hoće li izbori u BiH donijeti bolje dane i sretnije odluke Bošnjacima Livna. Sudeći po ponašanju ali i po iznesenim planovima vladajućih stranaka u BiH Bošnjaci ne samo u Livnu već na cijeloj teritoriji gdje su Hrvati većina i službeno će postati građani drugoga reda. U to ime treba zahvaliti Jakovu da nam je to na najplastičniji način dokazao. Naime, ovih dana je Dragan Čović objelodanio kako je već postigao dogovore o postizbornim koalicijama sa S BiH-om - Harisa Silajdžića, SBBBiH-om Fahrudina Radončića a kako je pitanje dana kada će to učiniti i sa Sulejmanom Tihićem. Oni se već dogovaraju ko će i kako krčmiti državni budžet, za Bošnjake Sturbe, Livna, Duvna, Ljubuškog i uopće za običan narod nije ih briga. Umjesto da obiđu uplakane nane u Sturbi naši će političari lomiti koplja ko će pod skute najpoznatije Livanjke, Borjane Krišto, dokazanog borca za šutnju i ne miješanje u Perkovićeve poslove.  

Hasan Eminović