"Narod bez jezika nema se čega sjećati niti ima kud u budućnost ići "

Intervju: prof.dr. Dževad Jahić, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i autor Rječnika bosanskog jezika.

Narod bez jezika nema se čega sjećati niti ima kud u budućnost ići 

- kaže prof.dr.Dževad Jahić autor, upravo, objavljenog Rječnika bosanskog jezika, ističući da se svijest o  našem jeziku mora mijenjati, jer je to naše blago broj jedan. 

Početkom jula mjeseca ove godine promovirana su prva dva toma od deset planiranih Rječnika bosanskog jezika autora dr. Dževada Jahića. Ovo kapitalno djelo, po ocjenama eksperata, zasigurno predstavlja značajan korak u pravcu konačnog postavljanja problema našeg jezika na pravi način to jest u najodogovornije projekte. Naravno, to je bio i povod da porazgovaramo sa ovim uvaženim naučnikom. Razgovor smo započeli pitanjem o nastanku Rječnika bosanskog jezika, na što dr. Jahić odgovara:

-Kad bolje razmislimo, u pitanju je to da civilizirana društva i civilizirani narodi svoja znanja i iskustva, svoju pamet, svoju prošlost i sadašnjost, nastoje smjestiti na određena mjesta koja su reprezentativna u naučnom smislu i u smislu predstavljanja javnosti. To su enciklopedijska predstavljanja. To su sinteze. Ovdje je došlo do nesporazuma:      kao ovo je prvi rječnik itd. Ljudi naprosto ne razumiju. Ovaj rječnik sadrži prvi put sintezu našu jezičku onoga što mi iz prošlosti imamo i onoga što danas iz savremenog doba kontinuirano slijedi. To je jedan moderni jezik kojeg mi tek treba da spoznamo da je to on. Naime, jezik bez slojevite prošlosti nije jezik dok se u savremenosti ne pokaže kao civilizirani standardni jezik. To bosanski jezik uveliko pokazuje. Moja analiza leksičke građe u tom smislu pokazuje da sve ono što smo mi postavljali kao hipotezu prije recimo 5, 10 ili 15 godina građa sada  potvrđuje. Dakle, nama je glavni zadatak u bošnjačkom mentalitetu, a i u dobrom dijelu bosanskohercegovačkog da to shvati. Oni to još ne shvataju. To specijalisti shvataju, ali nama je potrebno da to tzv. obični čovjek to shvati. Svijest o jeziku našem se mora mijenjati, jer to je naše blago broj jedan. Ima ljudi koji to negiraju. 

Autorski poduhvat se ne dovodi u pitanje 

U samome radu na Rječniku niste odviše naišli na podršku institucija i onih koji bi ovaj projekat trebali u svakom slučaju podržati?

- Svima nama je to otužno. Naravno, podrške nema nikakve. To je naša žalosna činjenica. Međutim, to može biti dodatni argument i motiv. Na primjer, ja kao autor i čovjek koji se bavi ovim već dugo vremena svoj autorski poduhvat ne dovodim u pitanje. A, to što država svojim mehanizmima nema refleks da prati to na odgovarajući način i da to iskoristi to je sada druga stvar. Ta žalosna stvarnost neshvatanja države, onoga što se radi u njenom interesu, a što se ne radi- to nije moje. Ja na takvo što ne mogu trošiti snagu.

Objavljena su dva toma Rječnika bosanskog jezika. Kakva su vaša očekivanja?

- Imamo planiran tempo rada. To je ogroman posao. Urađeno je 60% od toga. U ovih preostalih 40% urađena je već nekoliko radnji, selekcija i ekceptiranja građe, ali još nije dato konačno uobličenje. Planira se da grupa stručnih saradnika koji su, inače, pomagali i do sada, više se aktiviraju na tome. Planirano je da najkasnije do kraja 2011.godine realno sve bude završeno.

Šta biste u odnosu na prethodne rječnike, osim eniklopedijskog karaktera kojeg ste naveli, ovdje izdvojili kao suštinske osobenosti vašeg rječnika?

- Možemo izdvojiti tri karakteristike koje do sada ni jedna od prethodnih pokušaja, a to su moj školski rječnik i rječnik Instituta iz 2007.godine, ne sadrže. Ja tu, neizostavno moram reći, pred svakim od tih rječnika treba ustati na noge. Međutim, ovaj rječnik u najmanju ruku ima tri svoje odlike koji prethodni nisu imali. Prvo, obrada je leksike savremena leksikografska. To znači, sa nizom odrednica koje preciziraju ne samo funkcionalne stilove nego i funkcionalne podstilove, da tako kažem. Precizna sfera upotrebe - to je odlika savremene leksikografije. Drugo, data je ogromna građa bosanskog jezika. Tu građu su u  nešto manjem obimu imali Isakovićev rječnik kao i moj školski rječnik. Međutim, sada je građa data vrlo široko. Tu su i pisci, naučnici i publicisti, i sve ono što spada u jedan širi krug pisane riječi. Znači, ogromna je građa selekcionirana po principu bliskosti sa onim što nazivamo bosanskim. Građa je reprezentativna za bosanski jezik. Recimo, ima 250 pisaca i oko 250 naučnika. Po meni , to je najveća vrijednost rječnika. Meni je to osobito drago da je tako. I, treće- ja sam se upustio u vrlo duboko razrađenu frazeologiju bosanskog jezika, jer ako riječ postoji sama bez frazeme, bez uvezanosti sa drugim riječima ona je relativno živa. Recimo, "boli glava" ili "na vrh mi je glave" ili "preko glave mi je svega" itd. To su sve riječi iz frazeologije koje se kroz vrijeme, kroz historiju razvijaju. Znači, ta frazeologija potvrđuje adapataciju orijentalizama ili kako ih mi češće nazivamo turcizama. A, zapravo praktički nijedan od turcizama nije turska riječ, da to bukvalno kažem, nego je ona doživjela adaptaciju na bosanski jezik. Ustvari, stepen sraslosti sa frazeologijom govori o stepenu adaptacije. Kod nas je u  bosanskom  jeziku  nevjerojatno intenzivna ta adaptacija. Tu su postojale naše bosanske riječi. Ovaj rječnik je kompletno taj dio leksike zahvatio i frazeologiju koliko je to bilo moguće. 

Bogatstvo građe i moderna leksikografija 

Takav vaš zahvat i pristup je, pretpostavljam, tretirao našu građu poput alhamijado književnosti, sevdalinki...?

- Obavezno. Tu su još kao izvori građe balade, epski i lirski zapisi. Recimo, naš ep "Ženidba Smailagić Mehe" je ekceptirana u potpunosti. To je nevjerojatno bogatstvo koje bosanski jezik ima i ono je sada leksikografski prepoznatljivo. I, to je dupla novina- i historičnost i moderna leksikografska obrada spojeni su u jednoj izvedbi. U predgovoru rječnika navodim primjere velikih  projekata rječnika matica u 6 knjiga. To je svojevrem, eno Alija Isaković utvrdio da se u njima nalazi tek 3 % ili samo 7 bošnjačkih pisaca. Od tolikog broja jezički umjetnički uspjelih tvorevina svedeno je to na jedan vrlo simboličan broj što je dokaz ideoloških opterećenja i nedovoljne čak i stručne spremnosti obrađivača. Mahana je što se centralni jezički prostor neznano i tendenciozno predstavio.

Takva tendencioznost postojala je i u Vukovom rječniku?

- Vuk Karadžić je samo u tom smislu bio demokratičniji u odnosu na ove kasnije. Njegov zahvat je bio etimološki širok mada je i tada postojala koncepcija "Srbi svi i svuda".No, i danas se ta vukovska koncepcija aktivira kao jedna prevaziđena ideja 19. stoljeća uobličena u formi modernog mita i negiranja onoga što je nauka bezbroj puta osporila.

Kako je  tretirana islamska leksika?

- Možda sam kao jedno od glavnih obilježja ovog rječnika mogao navesti to obilježje. To je četvrto obilježje koje je itekako za mene značajno. Islamskoj leksici sam nastojao pristupiti tako da što veći broj leksema obuhvatim te da ih klasificiram pod odrednicom islamsko, ali sa pododrednicom , recimo, obredno ili kur'ansko. Znači sa niz primjera iz islamske literature koja je, također, ekceptirana s tim da sam u predgovoru izričito naveo da sam u početku mislio da ću obuhvatiti ekcepcijom građe sve naše prijevode Kur'ana. No, na vakat sam od toga odustao. jer sam vidio da bi  na tome  posebno trebalo raditi. To je poseban zadatak i to sam ostavio za neko drugo vrijeme. Prvi put je time ta leksika predstavljena kao leksika našeg jezika adaptirana u frazeološkim izrazima, uklopljena u naš jezički mentalitet.

Rječnik i jezik uopće nije striktno vezan za etničke grupacije, nego se tiče prostora Bosne i Hercegovine u cjelosti?

- Tu su naši veliki nesporazumi. Pravo na vlastiti jezik i identitet je neprikosnoveno. Bosanski jezik je znači i jezik bošnjačkog naroda, ali u svakoj kulturnoj i civiliziranoj sredini jezik jednog naroda ne može biti samo jezik toga naroda. I to zato što mi znamo da je npr. sevdalinka evropsko kulturno blago. Ja ni u ovoj svojoj koncepciji ne pravim nikakve ograde, jer sam bosanski jezik ne samo da ne pravi ograde, nego ih ruši. To, normalno, ne dovodi u pitanje koncepciju da je bosanski jezik- jezik bošnjačkog naroda. Naravno, kao što je i nauka prevazišla "kalajevsku"  koncepciju bosanskog jezika- jezika triju naroda u BiH, pošto nema granica među jezicima. Ako je "Derviš i smrt" svjetsko djelo, a prema njemu se mogu mjeriti i ostala djela, onda je to zajedničko svjetsko dobro nastalo na bosanskom jeziku.U tom naučnom smislu, nedavno smo bili svjedoci značajnih istraživanja dr. Ibrahima Pašića koji je naučnom metodologijom razotkrio brojne hostoriografske falsifikate. Ali, kada će doći do glava naših ljudi to je već dug proces. Tako i sa jezikom.  To su teški putevi, jer ih priječe mediji, psihologija, politika i ideologiziranje i sl. Mi toga u Bosni imamo i previše. Teško je doprijeti naučnom istinom do čovjeka. A, cilj svakog naučnika i umjetnika je da istinom i ljepotom dopre do čovjeka. 

Fenomen otuđenja od vlastitog jezika 

Mnogo je tih i takvih nanosa o kojima ste govorili, a kojima se, praktički, Bošnjaci marginaliziraju. U jezičkom smislu, koliko smo, ustvari, u proteklom periodu bili otuđeni ?

- Fenomen otuđenja Bošnjaka od vlastitog jezika je u najmanju ruku dvostruk ili trostruk. Kada govorimo o otuđenju- mi smo skloni da u tom jezičkom otuđenju optužimo tu koncepciju srpsko-hrvatskog jezika, problematičnost teze ukršanja varijanata u BiH i slično. Međutim, mi smo ponajviše krivi, ali je problem u tome što je naša krivica ne ona historijska koja je nametnuta, nego je krivica naša u našoj svijesti još uvijek nestabiliziranoj i donekle još uvijek deformiranoj svijesti o tome da je jezik prošlost i budućnost naroda, da narod bez jezika nema se čega sjećati niti ima kud u budućnost ići. Čak mi da i nemamo zapisano kao ono što imamo u Kotorkom arhivu gdje je zapisana u 14. stoljeću  izvjesna djevojka Djevena, koja je bila robinja, da se ovdje našalim, morali bi izmisliti. Ali, nama nije nevolja da izmišljamo kada se sve zna. E, ta naša otuđenost u jeziku je jedan veliki problem bošnjačkog naroda jer korijene te otuđenosti vjerojatno leže i oni su dali naročito svoje izdanke u 19. stoljeću. Mi imamo zajednički jezik srpski, hrvatski itd. Sve su to procesi, ali nikad i kad je bio taj zajednički jezik nikada nije bio dolazio u pitanje centralni prostor- zapadno južnoslovenski, ovaj bosanski. I, nikada nije dolazio u pitanje jezički mentalitet bosanski koji mi kroz historiju sad spoznajemo, naravno, kao bosanski jezik. I, ništa drugo nije ni moglo biti, ali su prepreke bile raznih vrsta. Pa, i kalajevska koncepcija bosanskog jezika, mada nam se čini da je gramatika značajna, nije taj jezik. To je jezik koji je ispolitiziran. Za to vrijeme su matica  srpska i matica hrvatska djelovale normalno u skladu sa onim da je pravo na jezik neprikosnoveno. To je prvi princip jezičke slobode po kojem se on imenuje. Međutim, ja nažalost o tome govorim što mi imamo još uvijek nedoumice u vlastitoj svijesti.

Da li u tom smislu svijesti o svom jeziku nailazite na riječi podrške kolega, ovo tim prije što kod naučnika često  postojii ona doza zavisti?

- Svaki čovjek koji puno truda uloži, a njegov trud je usmjeren u rasvjetljavanje kulturnog blaga vlastite sredine i vlastitiog naroda, pogotovo bošnjačkog naroda, mora biti spreman na reakcije koje nisu dobronamjerne reakcije, a čak nisu često ni razumne. Mora računati puno na taj mehanizam prvo šutnje, ignoriranja, povremenog istupanja medijskog u smislu osporavanja, angažiranja istrošenih intelektualaca medijskog tipa. Ja poštujem svakog čovjeka, ali taj "kazazovski" sindrom, taj sindrom "lovrenovićevski" u BiH, ta neka tobožnja odbrana multi Bosne, da tako kažem, u interakciji tih umova to je nešto posebno. I, onda zajedno sa Slobodnom Bosnom ili sa Danima, sa Vildanama itd... Ja volim reći, ovo je naučni rječnik koji će sve te nedobronamjerne ovakve i onakve ljude koji mešetare na ove ili one načine, umišljaju usijane glave sa ovih prostora- žestoko udariti. Ovo je rječnik od 80 ili 120 kalibara. Govorim to nekom terminologijom ovih naših nesretnih vremena, pa ćemo vidjeti. Nadam se da će ih to dovesti do nekih spoznaja koje oni neće priznati, ali moraće se tu naći, napokon, razumni ljudi koji će shvatiti da je vremenu tih negiranja i vremenu tih naših manipuliranja sa tim nekakvim razvodnjenim bosanskim jezikom došao kraj. Jer, jezik Bošnjaka odnosno bosanski jezik je temelj BiH koje otvara BiH, a ni u kom smislu je ne zatvara. To je matični jezik ovoga prostora. 

Sposobnost jezičke  adaptacije 

Koliko je bosanski jezik danas suvremen, odnosno koliko koorespodinira sa potrebama vremena?

- To je jedan fenomen s kojim sam se ja radeći na rječniku suočio. I, jedno od iznenađenja je za mene bilo to da sam bio gotovo zapanjen sposobnošću modernog jezika da se adaptira najsavremenijim svjetskim tokovima. Znači, ja kad sam analizirao koja je pododrednica informatika, zapravo, nevjerojatno je koliko te najnovije riječi doživljavaju adaptaciju kao metaforičko akcentološku tako i sintagmatsko-frazeološku. A, čega je to dokaz? Za stručnjaka, za lingvistu je to dokaz da je jezik toliko živ. To je fenomen mimo nas kojemu se mi možemo samo primaknuti i osjetiti tu silinu i snagu. Spoj stručnosti i savremneosti u bosanskom jeziku je za mene otkrovenje. Moje istraživačko iskustvo me dovelo do takvih otkrića te vrste da sam ja obogaćen time i kao čovjek. Da kažem da tu postoje još neka otkrića. Evo, ja ću spomenuti samo jedno. Ja sam u trioologiji- knjizi "Bosanki jezik u 1oo pitanja i 100 odgovora",1999.g.  iznio tezu na koju su mnogi, čini mi se, odmahivali rukom i glavom, a gdje sam prvi put iznio tezu da bosasnki jezik ima dvije svoje varijante:  zapadno-bosansku i istočno-sandžačku. To je bila ideja koja je više izgledala esejistički nego naučno. Međutim, u analizi građe pisaca, i sandžačkih i bosanskih, moja teza se više nego potvrđuje. Tako da u do sada što je urađeno stotinu riječi u bosanskom jeziku postoje one koje su varijetski markirane na zapadno- bosansku i istočno- sandžačku.

Naš jezik se sve više iskrivljuje i nameću nam se neki novi jezički standardi. Primjer tome nalazimo na Federalnoj TV, recimo zamjerka poput naziva mjeseca i slično. Ako su jedna od osnovnih karakteristika bosanskog jezika dubleti zašto se oni, ne primjenjuju u javnosti?

- Problem je što televizija odavno to tendenciozno plasira. Međutim, sa stručnog  aspekta naziv , recimo,  mjesec rujan se može upotrijebiti u književnoj formi, jer je on ekspresivan. Pitanje je zašto urednik- novinar tu nema ingerenciju. Zašto? Zato što je standardni jezik sa zahtjevima poštivanja jezika sredine u kojoj se govori. Ako se uzme hrvatsko- srpska varijanta onda se tu prave jezički skečevi koje Federalna TV-a već duže vrijeme provodi. Međutim, izgleda niko ih u tome ne može zaustaviti. Ni struka tu ne može ništa, ali stoji dijagnoza da neka bolest jezička struji iz te medijske kuće.

Koji je osnov te bolesti?

- To je nepoštivanje građana, nedemokratičnost i nepoštivanje jezika sredine kojoj se o braćate. Novinar treba da uči od naroda, ali i od stručnjaka. U centru toga je nedovoljna svijest naša bošnjačka i bosankohercegovačka da je jezik pitanje kulture broj jedan. Jezik dira u najdublje bilo kulture čovjekove. Prema tome poštovati to znači poštovati sebe. A, te pojave novinarskih istupanja to je femonem jedan sociološko- psihološki koji lingvistika ne može rješavati. Ona objašnjava to na naučni način kako stoji u jeziku. Međutim, urednički mehanizmi su tu zatajili, jer oni to podržavaju. Nama stručnjacima je to smiješno i žao nam je sredine koja ne može biti na višem nivou. Žao mi je što pojedini ljudi izmanipuliraju i bacaju prašinu u oči običnom čovjeku. A, taj obični čovjek često bolje zna od njega samoga šta je familija, a šta obitelj. Obitelj je, također, lijepa riječ, ali ćemo je upotrijebiti kada nam je potrebna ekspresivnost, a ne standardno jezički pristup. Moramo poštivati standardni jezik U standardnom bosanskom jeziku ni slučajno nije sućut, ni tisuću. Pa kažu, kod Maka je tisuću, ali vi tu onda ne razlikujete jezičke nivoe upotrebe. Novinar neće da razlikuje ništa u tom smislu. Urednik treba da ga u tom smislu educira. 

Nad intelektualnim šljamom 

Kad govorimo o tim odnosima u javnosti, u našim medijima je     itekako izražen govor mržnje i netolerancije. Ne samo da se ne poštuju samo jezičke norme, nego i sve drugo?

-Mi smo imali skup organiziran od strane Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca pod nazivom "Govor mržnje". Nažalost, ta naša bosanska i sarajevska stvarnost je u ova nesretna vremena dovela medijsko eksponiranje lažnih autoriteta koji imaju svoje pozicije. To su tipovi intelektualaca kojima se ne želim baviti ali ih, eto, moram navesti. To su tipovi poput Marka Vešovića, Envera Kazaza ili Dubravka Lovrenovića. Mene tu više interesira taj intelektualni mentalitet kako on funkcionira. Mi smo svjedoci izlaženja knjige, to moram reći, autora Marka Vešovića u kojoj se on svom žestinom okomljuje na ličnost i djelo akademika Muhameda Filipovića. Ja , najprije, čovjeka poštujem kao čovjeka, ali ono što piše u toj knjizi i čime se autor usmjerava na drugog čovjeka u kojem ga on naziva Tunjo ismijavajući ga, to je nešto nepojmljivo. To je intelektulni šljam.   Sve što je izneseno u toj knjizi je intelektualni šljam. Međutim, taj se intelektualni šljam prima kao sloboda, kao intelektualna razmatranja. Napadati čovjeka koji iza sebe ima 51 knjigu i koji je dao neprocjenjiv doprinos onome što danas imamo odista je, blago rečeno, neprimjereno. Nije to tek potcjenjivački odnos prema Muhamedu Filipoviću. Potcjenjivački odnos ide iz dubine jednog dinarskog poluprimitivnog mentaliteta. Dinarski mentalitet nije apriori primitivan, ima svoje zakone, ali ovaj prerađeni koji je došao, pa onda glumi intelektualca, nekog demokratu u nekoj sredini to je odnos ponižavanja. Protiv takvog intelektualnog šljama ja mogu poručiti da se mogu uspješno hoću nositi. Žao mi je što je taj navodni intelektualac u ovoj sredini možda bio neka vrsta časnog čovjeka u smislu odbrane od agresora, ali je zapanjujuće ono što je napisao. To napisano najbolje govori o njemu. To je intelektulni šljam iznad kojega ja i meni slični ljudi možemo samo lebdjeti. Imamo jake argumente da to natkrilimo. Uvijek imam nadu u čovjeka i nastojim da ne ponizim čovjeka i čovjekovo pravo. Međutim, mentalitet o kojemu sam govorio ponižava čovjeka i oduzima mu pravo na život. Kakve su to samo ideje. Tome se naši mediji raduju. I to je jedna od nesreća bosanskih.

Pored rada u svojoj struci, vi nađete vremena i za pisanje?

- Ja sam na jezik došao iz književnosti. Od književnosti nisam nikad odstupao. Ja sam čovjek koji gaji lirsku prozu. Imam četiri objavljene knjige koje su u mome slučaju, izgleda, bile priprema za moj prvi veći književni poduhvat koji sam priveo kraju. Radi se o romanu pod naslovom "Ustraga" koji će krajem ovog mjeseca ili početkom septembra u izdanju "Bosanske knjige" izaći iz štampe.

Da otkrijemo našim čitaocima o kakvom se romanu radi?

- Zapravo, to je jedan dio mog projekta o mojoj porodici koji počinje od srednjeg vijeka preko Fatihovog dolaska u Bosnu, osmanskog vremena i austrougarskog perioda. To je neka vrsta traženja mojih vlastitih duhovnih korijena. Prvi roman se završava sa 1941.godinom kada sam ja i rođen. Nakon toga počinje drugi. To je roman od nekoliko knjiga koji ide tragom jedne duhovnosti moje vlastite, autobiografije.

Na kraju razgovora prof.dr. Dževad Jahić nam je rekao i ovo:

- Drago mi je da Preporod reagira na vrijeme i brzo na značajne kulturne i naučne događaje u BiH. Ja sam lično, čitajući doduše ne baš redovno,  prilično zadovoljan da kulturnim i naučnim sadržajima u njemu. Prisjećam se prostora koji ste ustupili prof.Ibrahimu Pašiću, a evo i Rječniku bosanskog jezika. To je dobro.

Razgovarao:

Selman Selhanović (Islamske informativne novine „Preporod")