Savjetovanje za imame, crkvene i društvene multiplikatore u Njemačkoj

Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj (IGBD) je u saradnji sa Saveznom centrale za političko obrazovanje, Evangelističkom crkvom u Württembergu, Savezom islamskih kulturnih centara (VIKZ), Tursko-islamskom unijom Zavoda za religiju  (DITIB), 21. i 22. 06. 2010 u Akademiji Rottenburg-Stuttgart u njemačkoj pokrajini Baden Würtemmberg, učestvovala na savjetovanju za imame, crkvene i društvene multiplikatore u pod nazivom „Dušebrižništvo i socijalni rad, usluga ljudima u pluralnom društvu".

Kao nezaobilazni segment participacije religijskih institucija u njemačkom društvu je institucija dušebrižništva, koja svoje utemeljenje nalazi u izvorima katoličanstva i evangelističke crkve. Suočavajući se sa novom stvarnošću i potrebama muslimana u Njemačkoj, savjetovanje pod spomenutim nazivom je zamišljeno kao interreligijsko i interkulturalno savjetovanje o pitanjima aktivnijeg uključenja islamskih zajednica u društvenim aktivnostima na polju „dušebrižništva". Međutim, sama riječ „Seelsorge - dušebrižništvo" - je riječ bez potpunog ekvivalenta u turskom i arapskom jeziku -  i po značenju ne spada u tradicionalna polje djelovanja imama, u smislu kako se to shvata na Zapadu. Aktivnosti katoličkih i evangelističkih svećenika na polju dušebrižništva u usporedbi sa radom imama, uslovljeno je državnim priznanjem i odnosom prema crkvi, na jednoj strani,  i nepriznavanja islama kao „religijske zajednice", na drugoj strani, što određuje neravnopravan položaj muslimanima u institucionalnosti njihovog rada. Zato je angažman imama od velike važnosti za muslimanske zajednice i veoma često presudan faktor interreligijskih susreta i institucionalnih ustupaka za potrebe muslimana.

Imami se suočavaju sa novim izazovima modernog njemačkog društva. Oni  su pozvani da govore o vjerskim pitanjima, koja se u jednoj većinski muslimanskoj zemlji ne postavljaju često, kao npr. propisi o ishrani, odnos prema pripadnicima drugih religija, familijarnim problemima, kao i međuljudskim odnosima. Socijalne službe, crkve i komune, koje traže sagovornike kod muslimana, veoma često ih nalaze u imamima. A imami važe  za povjerljive osobe kod muslimana, koje se brinu u kriznim situacijama kao što su: životne krize, materijalne potrebe, bolest, starost, ležanje u bolnicama ili zatvoreništvo - analogno kršćanskom dušebrižništvu. Pomoć hitno potrebnima je u islamskom razumijevanju kolektivna obaveza, ali su okolnosti rada u dijaspori posljednjim godinama, doprinijele većoj potreba da imami preuzimaju dužnosti dušebrižništva. Često se u ovom kontekstu javljaju pitanja, kako se razdvajaju dušebrižničke dužnosti od klasičnih poslova socijalnog rada i terapije.

Crkve raspolažu - uslovljeno historijski i pravno - sa dobro izgrađenom strukturom i infrastrukturom dušebrižništva, posebno što se tiče izobrazbe, kooperacije sa javnim ustanovama i finansiranja, o čemu je na savjetovanju govorio prof. dr. Reiner Tillmanns. Prof. Tillmanns je naglasio potrebu ispunjavanja pravnih uslova koji su postavljeni pred muslimanske zajednice presudom Vrhovnog suda Njemačke još 2005 godine, na osnovu kojih bi muslimanske Zajednice dobile priznanje „religijske zajednice". Time bi se onda umnogome olakšale pravne i institucionalne barijere za priznavanje islama u Njemačkoj. U nekim od ovih oblasti već postoji kooperacija sa muslimanskim, crkvenim i državnim institucijama, ali je to nedovoljno. Važan korak u tom procesu je razmjena iskustava, upoznavanja sa postojećim interesima, umrežavanje između džamija, crkava, socijalnih ustanova, klinika i zatvora kao i zajedničko dogovaranje o perspektivama rada, kako bi bilo lakše organizovati socijalne i dušebrižničke usluge u jednom religijsko - pluralnom društvu. Na taj način se mogu posmatrati potrebe za dušebrižništvo, ali i spriječiti prenadležnost i preopterećenost dušebrižnika, što u konačnici potrebnim ljudima pomoć čini korisnom. Cilj savjetovanja je bio, osim da rasvijetli odnos socijalnih službi kroz državne i religijske ustanove, da pokrene i jedan lokalni i politički dijalog o mogućem zajedničkom radu na različitim nivoima društva.

Na savjetovanju je učestvovalo preko 80 učesnika od toga oko 50 imama iz tri islamske zajednice, brojni crkveni predstavnici i državni službenici. Islamsku zajednicu Bošnjaka u pozdravnom  govoru predstavljao je muftija Mustafa ef. Klanco, koji je u svom govoru naglasio važnost imamske službe, društvenog angažmana i izazova s kojima se imami susreću. Imami su nosioci velikog broja aktivnosti u svojim zajednicama ali je njihov društveni doprinos za boljitak svih ljudi dugo vremena bio zanemarivan. Muftija Klanco je istakao da je rad bosanskih imama u proteklih nekoliko vijekova na prostorima Evrope, obilježila velika ljubav prema ovoj profesiji i odanost svojoj bošnjačkoj tradiciji. Prednost bosanskih imama u odnosu na imam iz drugih zemalja za njihov uspješan rad u dijaspori je okruženje iz kojeg su došli u Njemačku, njihovo razumijevanje okruženja u kojem rade i posebno svijest o čuvanju emaneta vjere kojeg prenose na nove generacije.

Pored muftije, na savjetovanju su izlagali: dr. Ibrahim ef. Džafić koji je govorio o teološkom utemeljenu socijalnog rada u kur`anskim ajetima i sunnetu Poslanika, zatim Džafer ef. Gračić je podnio referat o dušebrizništvu u bolnicama, u kojem je istakao poteškoće i izazove s kojima se imami susreću u svom radu. Bolnice su pored džamija na drugom mjestu u opisu poslova  u imamskoj službi u dijspori, pa je problematika posjete i blagovremenog informisanja imama o potrebi u bolnicama od velikog značaja. Džafer ef. je također predložio konkretne projekte za „institucionalizaciju" dušebrizništva u bolnicama potencirajući projekte za bolju saradnju između islamskih zajednica i bolnica. Izlaganjem se obratio i Bilal ef. Hodžić koji je govorio o dušebrižništvu u hitnim slučajevima, odnosu islama prema takvoj situaciji, sadašnjem stanju i praktikovanju dušebrižništva u njemačkom društvu, kao i otvaranju mogućnosti bolje saradnje između vjerskih zajednica u ovim slučajevima.

Treba na kraju naglasiti da je ovo savjetovanje pokazalo spremnost muslimana i islamskih zajednica da se otvoreno suoče sa problemima koji se stavljaju pred njih i njihove zajednice. Iskustvo koje imami imaju u pomenutim oblastima i poljima rada je dobra osnova za unapređenje njihovih kompetencija i angažmana.

Na ovom dvodnevnom savjetovanju su bili angažovani i profesionalni simultani prevodioci za njemački, turski i bosanski jezik, što je pokazalo spremnost organizatora  da se pomogne imamima u njihovom svakodnevnom radu u njemačkom društvu.

Mustafa Klanco