Promo banner

A+ A A-

Islamske vrijednosti trebamo prenositi kao univerzalne

Intervju dr. Chandra Muzaffar

Razgovarao Mirnes Kovač

Dr. Chandra Muzaffar je ugledni malezijski akademik i društveni aktivist. Predsjednik je Međunarodnog pokreta za pravedni svijet (JUST), međunarodne nevladine organizacije sa sjedištem u Maleziji čiji je cilj kritika globalnoj nepravdi i razvoj alternativne vizije pravedne i suosjećajne civilizacije koja će biti vođena i usmjeravana univerzalnim duhovnim i moralnim vrijednostima. Dr. Muzaffar je također Noordin Sopiee profesor globalnih studija na Univerzitetu nauke u Maleziji (Universiti Sains Malaysia, USM) u saveznoj državi Penang, Malezija.

Globalna hegemonija

Profesora Muzaffara sam sreo protekle sedmice u Kuala Lumpuru tokom boravka na 6. Svjetskom islamskom ekonomskom forumu (World Islamic Economic Forum, WIEF, o kojem će naš list donijeti opširniju reportažu u narednom broju) kojem sam prisutvovao kao član delegacije Muslimanskog vijeća Britanije (Muslim Council of Britain, MCB). U okviru bogatog programa susreta MCB-a sa pojedincima i institucijama u Maleziji, dr. Muzaffer je pozvan da britanskoj muslimanskoj delegaciji održi predavanje nakon kojeg se ljubazno odazvao da govori za naš list.

Inače profesor Muzaffar je veliki kritičar svjetske hegemonije. U desetine knjiga objavljenih na engleskom i bahasa malajskom Muzaffar je o hegemoniji i njenom utjecaju na međunarodne odnose napisao 7 knjiga. Tu su i stotine članaka i komentara u kojima je podizao svoj glas i upozoravao na nepravdu koja se danas čini prema muslimanima a čiji je glavni generator po mišljenju Muzaffara upravo ta globalna hegemonija i težnja za njom. Stoga smo naš razgovor upravo počeli ovim pitanjem.

PREPOROD: Profesore Muzaffar, prije svega želim Vam se zahvaliti u ime Preporoda što ste prihvatili da govorite za naš list nakon ovog iscrpljujućeg predavanje koje ste održali. Moje prvo je vezano za ono o čemu ste napisali sedam knjiga, dakle o hegemoniji. Kakvo je stanje današnje hegemonije?

Muzaffar: Pokušaji uspostavljanja globalne hegemonije od strane Sjedinjenih Američkih Država nisu se okončali unatoč Baracku Obami. Snage koje pogone SAD da kontrolišu i dominiraju svijetom su još uvijek žive i zdrave. One su u istoj mjeri aktivne kao i prije. Koje su to snage? SAD žele kontrolu nad prirodnim resusrima kao što je nafta. A ako pogledate na Bliski Istok, to je najvažniji region izvoznik nafte na svijetu, a njegovu kontrolu SAD žele zbog kontrole nafte. Uz zapadnu Aziju i Bliski Istok imate centralnu Aziju, također važno područje proizvodnje nafte, tu je Kaspijsko more koje je, kada je nafta u pitanju, vitalno i SAD su tu i žele kontrolirati taj region. Nadalje, nafta je ključni  razlog zbog koje su SAD i u Africi. Samo pogledajte, koje su to zemlje za koje se SAD veoma mnogo zanimaju. Sve su one vezane za naftu, poputu Sudana, koji recimo izvozi naftu, te su stoga SAD su veoma revnosne u nakani da kontroliraju Sudan. Ako, pak, pogledate u Somaliju iliti Afrički rog, nailazite da je tu pored interesa za naftu i njegova strateška lokacija. Ukoliko ste strateški locirani oni žele da vas kontroliraju! Ukoliko, dakle, ovako promatrate, uvidjećete da je od 10 najvažnijih strateških maršuta na svijetu njih 8 povezano za muslimanske zemlje: bilo da se radi o  Hormuškom tjesnacu, Malajskom prolazu ovdje, Sueckom kanalu, Mediteranu itd. Svi ti prolazi su povezani sa muslimanskim zemljama. Strateški gledano njihova želja za kontrolom i dominacijom još uvijek postoji, a tu je i još jedan razlog zbog kojeg smatram da žele da dominiraju i kontroliraju muslimanskim svijetom, te naravno i drugim dijelovima svijeta. To je zbog toga što SAD na sebe gledaju kao da su one te koje štite taj ogromni ekonomski sistem - neo-liberalni kapitalistički sistem, da bi osigurali tržišta i investicije moraju ga štititi, i to je razlog zbog kojeg žele dominirati i kontrolirati svijet.

intercju-mazafer1

Procjep između muslimanskih elita i masa

PREPOROD: Već ste odgovorili na moje pitanje: Kako globalna hegemonija pogađa današnji muslimanski svijet?

Muzaffar: Da, i na kraju ću još dodati: Tu je još jedan faktor koji gura ovu američku hegemoniju, a koji nije vezan za naftu i strategiju...

PREPOROD: Profesore Muzaffar, postoji li svijest o ovome u muslimanskom svijetu?

Muzaffar: Mislim da do neke mjere postoji. Među običnim ljudima postoji. Oni znaju. Tu je na sceni pokušaj da se dominira i kontrolira i, znate, oni su veoma dobro svjesni toga. Pogledajte nekada samo razgovore između običnih ljudi. Hoću kazati, mnogo muslimana je svjesno tog trenda. Međutim, elite, muslimanske elite, mnogo njih upravo zbog toga što su elite i što su dio globalnog sistema elite, žele da rade za hegemona (prevlasnika, ostvaritelja hegemonije) i žele da budu dobre prema hegemonu. A ovo je, po mom mišljenju dio problema. Veoma je veliki procijep između elita i muslimanskih masa!

PREPOROD: Kada bi Vas neko upitao koji muslimanski regioni ili zemlje su najbolje ili najviše svjesne ove hegemonije, a koji/e najmanje, kako biste mu odgovorili?

Muzaffar: Mislim da je veća svijest o ovome u nekim dijelovima arapskog svijeta, mnogo veća svijest dakle. Ako uzmete naprimjer Palestince, oni su veoma dobro svjesni te hegemonije, ako pogledate Sirijce i oni su veoma svjesni. Ako razgovarate sa Irancima oni su također veoma dobro svjesni hegemonije. Dakle, ljudi koji su najdirektnije njom pogođeni najviše su svjesni te hegemonije.

PREPOROD: Mislite, dakle, na sve one koji su se na neki način usprotivili Sjedinjenim Američkim Državama?

Muzaffar: Jeste, upravo tako! Također, mislim da je jedan od razloga što svijest o hegemoniji postoji na Bliskom Istoku zbog Izraela. Ovdje se radi o drugoj stvari koja se želi naglasiti: Ne radi se samo o nafti, o strateškim grupama, o novom slomljenom ekonomskom sistemu, već je tu Izrael. To je jedan od razloga zbog kojeg se SAD kreću u smjeru hegemonije. Za Izrael je hegemonija SAD-a vitalna stvar. Oni žele da SAD ostanu dominantne i snažne kako bi njihovi interesi bili zaštićeni. I to na način na koji oni vide te svoje interese. Drugim riječima, oni žele da njihova sigurnost bude integrisana u okvire američkog poimanja globalne sigurnosti. To je razlog zbog kojeg je, po mom mišljenju, Izrael bio toliko predan ratu protiv terorizma. Jer, to je način jačanja svoje vlastite pozicije.

 

Obama je upao u zamku

PREPOROD: Šta je odgovor na ovakvu situaciju? Koju vrstu otpora ovoj hegemoniji može pružiti muslimanski svijet?

Muzaffar: Mislim da postoji prilično mnogo otpora i načina otpora. Tome sam posvetio čitavo jedno poglavlje u svojoj knjizi Hegemonija: pravda, mir. Muslimani su se pokušali oduprijeti na različite načine. Naravno, jedan način koji je najočitiji je nasilni. Pokušali su da se odupru kroz oružani otpor u smislu tehnike. To je nešto što predstavlja problem. Jer, ponekad oružani otpor znači također i ubijanje nevinih ljudi. To je stvar koja je protivna islamu. I nisam siguran da je taj vid otpora uistinu način i put kojim treba ići. Ali, s druge strane, moramo priznati činjenicu: Da nije bilo otpora ljudi u Palestini, u Iraku, u Afganistanu, te otpora  muslimana na drugim mjestima, danas bismo živjeli u mnogo drugačijem svijetu! Živjeli bismo u svijetu totalne kontrole i dominacije SAD-a i njihovih saveznika. A razlog što to danas nije slučaj je upravo zbog tog otpora.

PREPOROD: Spomenuli ste američkog predsjednika Baracka Obamu. Hoće li on moći ostvariti svoje obećanje pružanja ruke pomirenja muslimanima?

Muzaffar: Ovako bih to postavio. Barack Obama za razliku od George W. Busha ne želi demonizirati muslimanski svijet, ne želi tu vrstu antagonizma koja je postojala u prošlosti. Zašto, pa zato što je to bilo kontraproduktivno! To nije pomoglo SAD-u. Stoga taj antagonizam, demonizacija, a po onome što ja vidim Barack Obama se udaljava od takvog načina ophođenja. Međutim, kada je u pitanju kontrola i dominacija, Barack Obama, na neki način, nema izbora! On je upao u klopku. Upao je u jedan trokut. O kakvom se trokutu radi? Ako pogledate u taj trokut u koji je upao predsjednik Obama, koji je kao osoba po svoj prilici drugačiji, koji je možda veoma poštena osoba,  ali ta poštena osoba je uhvaćena u taj trokut. Jedna strana tog trokuta je Wall Street i globalni finansijski interesi koji hoće i žele dominaciju, koji žele zadržati ovu finansijsku stegu nad svijetom. S druge strane je Pentagon, vojska i(li) vojna industrija koji žele održati neku vrstu dominacije.  A u osnovi tog trokuta, možda najmoćniji jeste cionistički lobi koji dominaciju želi ovjekovjećiti. Stoga ja ne mislim da će on moći učiniti veoma mnogo, ma kakve bile njegove personalne namjere.

intervju.muzafer

Graditi mostove sa Kinom, Vijetnamom, Korejom...

PREPOROD: Terorizam se danas već udomaćio kao jedna nova stigma nad muslimanskim svijetom pa i nad islamom općenito. Postoji li način da se otkloni ovakva vrsta imidža koji se nameće islamu i muslimanima?

Muzaffar: Muslimani bi, po mom mišljenju, trebali biti veoma zabrinuti. Ovo je pokušaj da se demoniziraju muslimani i islam. Dakle, ono što su odlučili jeste da se tako ne predstavljaju samo muslimani, već i islam kao religija koja strijemi i naginje nasilju. Kako ćemo ovo opvrgnuti? Moža to treba učiniti na tri različita načina. Kao prvo na intelektualnom nivou pokazujući ono što islam uistinu predstavlja. Kroz naše analize svetih tekstova, historije i tradicije. Mislim da to nije teško. To je nešto što je učinjeno i što treba i dalje činiti u budućnosti, ali dakako mnogo energičnije. Drugo, mišljenja sam da bismo ovo trebali opovrgnuti našim primjerom. Dakle pokazujući vlastitim primjerom. Ne mislim da se trebamo upuštati u besmisleno i bezosjećajno nasilje kao muslimani. To smo činili veoma mnogo i veoma često. Bilo da se radi o Iraku, a mnogo ga je počinjeno u Iraku, ili Afganistanu čak ubijajući svoju vlastitu muslimansku braću. Dakle takva vrsta nasilja treba prestati!  Na ovo mislim kada spominjem naš lični muslimanski primjer. I kao treće, mislim da trebamo graditi mostove, a ne podizati zidove sa drugim zajednicama, i to ne samo sa centrima moći na Zapadu ili sa grupama sa Zapada. Mislim da mostove trebamo graditi imajući na umu globalnu promjenu koja se dešava u smislu promjena poluga moći. Moramo graditi mostove sa budistima, hindusima, džainistima, sljedbenicima konfučijanizma, narodima Kine, Vijetnama, Koreje i dr. S njima trebamo graditi mostove. Tu nismo uradili dovoljno. Mostove moramo graditi ne samo da bismo popravili njihovo gledište prema nama, već također da im pokažemo da je islam istinski univerzalan, da mi svakoga prihvatamo, da se uklapamo i da smo inkluzivni - što su najistaknutije vrline islama. Nijedna religijska civilizacija u historiji ne baštini bolji stupanj inkluzivnosti i univerzalnosti od islama.

PREPOROD: Hajdemo se sada dotači tog famoznog koncepta «sukoba» između islama i tzv. zapdnog svijeta. Ovaj koncept se toliko rabi da se čak više i ne dovodi u pitanje. Postao je neka vrsta samoispunjujućeg predskazanja. Sada se u raspravama o odnosima između muslimanskog svijeta i zapadnog svijeta stvari sagledavaju sa pozicija da taj sukob već postoji. Šta vi imate reći o ovome?

Muzaffar: Ja se ne slažem sa tim konceptom sukoba. Sukob civilizacija kojeg je zastupao Samuel Huntington u osnovi je pokušaj da se ovjekovječi američka dominacija. To je ono što on u osnovi jeste. Ako pogledate u njegova djela on je istaknuo dva neprijatelja: muslimane i Kinu. A možete vidjeti šta se danas dešava. To su danas dva najveća izvora prijetnje globalnoj dominaciji.

 

Jedna Malezija i jedna BiH

PREPOROD: Tokom svog predavanja pomenuli ste proces «izgradnje nacije» u Maleziji. Takozvani koncept «Jedna Malezija». Budući da jedan takav problem u gotovo istim parametrima postoji u Bosni i Hercegovini, kakvo je vaše mišljenje o ovom novom konceptu koji se propagira?

Muzaffar: Mislim da je to jedna dobra ideja. To je pokušaj da se  stvori veće razumijevanje i veće suosjećanje među Malezijcima što je nešto, po mom mišljenju, što nama treba. A pošto su muslimani i Malajci većina u ovoj zemlji mišljenja smo da mi trebamo postavljati primjere u integraciji različitih etničkih zajednica Malezije. Osnove za integraciju su veoma jasne. Dakle, ni u jednom momentu,  mi ne govorimo da se one (etničke zajednice) trebaju asimilirati. Ustvari mi ne prihvatamo asimilaciju takve vrste. Ono što govorimo jeste integracija zasnovana na zajedničkim vrijednostima, onima koje dijelimo i koje nas mogu integrisati. Kada to govorimo mislimo na okupljanje na osnovama ustava i drugih općeprihvaćenih principa. O ovim principima postoji konsenzus. Dakle, muslimani se ne trebaju odreći svoje vjere, drugi se ne trebaju odricati svojih identiteta. Uvijek će biti različitih identiteta i to nije problem, to je dio različitosti i bogatstva, ali će istovremeno tu biti zajednička nacionalnost koju dijele svi. I to je ono čemu se nadamo - zajednička nacionalnost.

PREPOROD: Kako gledate na odnose između Bosne i Hercegovine i Malezije sada? Šta obje zemlje mogu naučiti jedna od druge?

Muzaffar: Kada se spomene Bosna uvijek se sjetim historije Sarajeva, jednog od najizrazitijih kozmopolitskih gradova u historiji Evrope. Možda istaknutijeg od bilo kog drugog evropskog grada u smislu njegovog kozmopolitskog karaktera. I u tome leži baština ili zavještanje Bosne i Hercegovine i Sarajeva. Ono što mi to govori jeste da poput Malezije, a mi smo u prošlosti bili Kraljevina Malaka, i to veoma kozmopolitska kraljevina sa toliko mnogo naroda, jezika i kultura. Dakle u tom smislu mi imamo tu sličnost. Dakle obje naše zemlje, Bosna u kontekstu Evrope i Malezija u kontekstu jugoistočne Azije - mislim da trebamo biti primjeri međuvjerske harmonije, dobrih odnosa među različitim zajednicama, trebamo prenositi naše islamske vrijednosti kao univerzalne vrijednosti. Kao vrijednosti s kojima se sva ljudska bića mogu identificirati.

 

SAD nisu spremne napasti Iran

PREPOROD: Kako ustvari vi vidite rješenje najvećih žarišta konflikta u današnjem svijetu koji su uglavnom vezani za muslimanski svijet? Palestina, Irak, Afganistan, sada se već spominje mogućnost napada na Iran? Osjeća li se pomalo zamor kod muslimana u pogledu ovih pitanja?

Muzaffar: Mislim da se ljudi koji su žrtve u svim ovim zonama konflikta neće predati. Mislim da neće odustati. Uzmite za primjer Palestince. Ne mislim da će se Palestinci predati. Nastaviće sa svojom borbom i slijediti ono što je pravedno. Ostatak arapskog svijeta i ostali muslimani će nastaviti pružati neku vrstu podrške, tu i tamo, ali ne mislim da je to ključna stvar. Ono što je ključna stvar je palestinski kapacitet da se odupru izraelskoj hegemoniji. Na poslijetku ćete uvidjeti da se i sam Izrael mora suočiti sa realnošću koja mu je njegov izazov. On od te realnosti ne može pobjeći. Dvadeset posto njegove populacije je arapsko i taj se broj i dalje povećava. On to ne može zaustaviti. Demografski obrazac će se promijeniti. Dakle ni to ne mogu zaustaviti. SAD neće zauvijek biti njegov zaštitnik. SAD slabe kao globalna sila. Evropa, nakon ove generacije, više se neće suosjećati na isti način i istim intenzitetom prema Izraelu, i to će se promijeniti. Stoga, ako gledamo dugoročno na izraelsko-palestinski sukob nisam toliko pesimističan. Mislim da će na kraju trijumfovati Palestinci, i da tome dodam, već se znakovi toga naziru. Ne smatram da je Izrael ikada bio zainteresiran za pravedno rješenje konflikta. Oni ne žele dvonacionalnu državu ili dvije države. Oni žele jednonacionalnu državu i u njoj bantustan (odvojena teritorija za crnce u Južnoj Africi za vrijeme aparthejda) za Palestince koja bi bila pod njihovom kontrolom. Oni ne žele istinsku nezavisnu državu za Palestince i ne vidim da se ide k tome. Ustvari ako pogledamo, činjenice na terenu ukazuju da će po svoj prilici jedino izvodljivo rješenje biti jedinstvena država, dakle, palestinska država dugoročno, i to multi-etnička, multi-religijska, jedna nacija, dvije zajednice, tri vjere. To je ono što je po mom mišljenju jedino rješenje koje je izvodljivo ukoliko gledamo  dugoročno.  Rješenje «dvije države» ustvari više ne vidim kao rješenje. Poglavito zbog izraelskog držanja i onog što su učinili prema Zapadnoj obali, tom aparthejdskom zidu, njihovom pokušaju da kontroliraju izvore vode, a pogledajte samo šta su učinili u Gazi. Mislim da nisu zainteresirani za rješenje «dvije države», samo igraju da dobiju na vremenu. Ali na kraju, demografija, sve slabija pozicija Izraela po tom pitanju - mislim da će se te stvari promijeniti.

PREPOROD: Šta mislite o situaciji oko Irana i krize koja se stvara u vezi sa iranskim nukleranim programom? Hoće li Iran biti napadnut?

Muzaffar: Ne mislim da će se to desiti, iako to Izrael želi, tj. da se otvori i treći front. Sada ratuju na dva fronta: Irak i Afganistan. Tu je i Pakistan, upleteni su također i u Pakistan. Znači ovo bi značilo otvaranje i četvrtog fronta. Mislim da to sebi ne mogu priuštiti. Ali Izrael bi želio neku vrstu akcije jer zna da Iran ima tu vrstu konbinacije znanstvene i intelektualne moći i ekonomskih resursa koji bi mu dugoročno mogli biti opasnost i zbog toga to žele skršiti, ukoliko mognu. Ali, ne mislim da će to moći, ne mislim da su SAD spremne na to. Isto tako smatram da i iransko rukovodstvo mora biti mnogo više strateški orijentirano u ophođenju sa ovom situacijom: ne trebate provocirati ljude bespotrebno. Ne može se govoriti da se holokaust nije desio. To su glupe i neozbiljne stvari. Ustvari, smatram da je predsjednik Muhammed Hatemi bio mnogo više strateški orijentiraniji: sa svima u regiji je sklapao prijateljstva i u isto vrijeme njegova ideja o dilajogu civilizacija 1998. godine u UN-u bila je strateška ideja. On je time odgovorio na ideju o sukobu civilizacija. On je naglašavao da treba doći do zbližavanja i dijaloga kako bi se izolirali oni koji govore o sukobu, koji žele dominaciju i hegemoniju. I radio je to veoma dobro.

 

Novi «Židovi» Evrope

PREPOROD: I na kraju pitam Vas o muslimanima u Evropi. Upravo ste držali predavanje delgeaciji muslimana iz Velike Britanije. Kako muslimani u Maleziji primaju vijesti iz  Evrope o posljednjim događanjima vezanim za muslimane u Evropi: zabrana izgradnje munara u Švicarskoj, zabrana nikaba u nekim evropskim zemljama, itd? Mijenja li to sliku Evrope u očima ljudi u jugoistočnoj Aziji?

Muzaffar: Dobro je da ste me to upitali. O onome što se dešava u Evropi ovdje se opširno izvještava. Ovdje su muslimani svjesni te situacije. Kada je bio slučaj oko zabrane munara ovdje su se desili protesti i  kada se druge stvari, s vremena na vrijeme, dese muslimani ovdje uistinu reagiraju. Prije nego što su se ove stvari desile ovdje su muslimani pravili razliku između Sjedinjenih Država i Evrope, posebice nakon Iračkog rata itd., jer su na SAD gledali kao ciljaju na muslimane, a za Evropu takvo nešto nisu baš osjećali. Ali sada, posebice nakon zabrane izgradnje munara i nekoliko drugih slučajeva kao što je ubistvo njemačke muslimanke u sudnici - mislim da se muslimanima na ovim prostorima vraća imidž Stare Evrope koja je demonizirala i omalovažavala muslimane, dakle ta vrsta sentimenta.

PREPOROD: Ove godine se navršava 15. godina od kada je počinjen najgori zločin na tlu Evrope nakon Holokausta, dakle, genocid u Srebrenici. Kako gledate na činjenicu da danas u Evropi još uvijek postoje oni koji ne priznaju tu sramotu koju je Evropa dozvolila da se desi u njenom dvorištu?

Muzaffar: Nisam iznenađen da se evropske elite ne žele pomiriti sa onim što se desilo u Bosni i Hercegovini jer one ne žele muslimane. I zbog toga se s tim  ne žele pomiriti, i zbog toga ne žele reći sebi i i svijetu da su muslimani «novi Židovi» što se Evrope tiče. Ako samo pogledate historiju Evrope i njenog odnosa prema Židovima i svom tom obimu diskriminacije i progona, onda i ne čudi eto da su sada našli ciljati na drugu skupinu, na muslimane. Za mene kao promatrača ovo mi govori da Evropa  nikada nije bila u dobrim odnosima sa pluralizmom.