Bosanski Selman Rušdi

Željko Ivanković je ponovno prokazao samog sebe. Po Bog zna koji put! Uvjerio nas je nedvosmisleno i bjelodano da je on bosanski Selman Rušdi, ili hrvatski, ili, pak, katolički. Kako god, neće se pogriješiti, jer sve to je on.

On je, zapravo, djelatan u onome što islamofobija planira i umuje, on je funkcionalan, on je eklatantan primjer islamofobije, čisti udžbenički egzemplar, ne možemo naći boljeg primjera. „Čestitamo", ispeo se na sami vrh do kojeg se može vinuti duh prozelitizma, islamofobije...

Nemoguće je da će nas taj čovjek, našu Svetu Knjigu, našu vjeru ostaviti na miru. Kada mu na to ukazujemo, da prelazi sve moguće granice smisla, pristojnosti i ukusa, on nam se smije. Ali, mi nismo smiješni, mi smo zabrinuti, da tolika supstanca islamofobije, Kur'anofobije, IZ-ofobije, džamijofobije, bukvalno se nalazi u tom čovjeku. I ta potreba, ta ovisnost, koja traži svoju veću dozu, iz dana u dan, a svaka je ovisnost u progresu, opasna je i štetna. I mi smo zabrinuti zbog nje. Zato što mislimo i još uvijek duboko vjerujemo da se u BiH može i treba živjeti u u miru, u toleranciji, u razumijevanju, u uvažavanju. Ali, nas Željko Ivanković na miru ne ostavlja, dira nam u svetinje, tendenciozno i zlokobno.
Odakle mu pravo da Kur'an, u maniru nedobronamjernih orijentalista, poredi sa nečim što se ne može porediti. Ko uostalom poredi Svete Knjige sa ljudskim umotvorinama!? Ali, budući da se radi o očajnoj potrebi, koju (možda!) ne može kontrolirati, eto mu širok raspon religijskih knjiga njegovog vjeronazora, pa neka to radi, neka se liječi, tu već i na to ima pravo, a na Kur'an definitivno nema. Jer, da bi se o Kur'anu moglo iznositi mišljenje - treba se itekako biti upućeno u tu nauku i tu zbilju. A on, ova ga permanencija krivih izvora i saznanja prokazuje i ofira, doista ne zna o Kur'anu, Svetoj Knjizi muslimana.

Primjećujemo, objekt njegove bolesne tendencije je uvijek isti - to je islam, samo su mete unutar tog kompleksa različite, jučer su to bili ljudi, reisu-l-ulema i drugi alimi, zatim je još zimus napadao bosanske i sarajevske džamije, a sada je na red došao i sami izvor tog života i te osebujnosti. Odgovorno tvrdim da Željko Ivanković gotovo ništa ne zna o Kur'anu, o onome što Kur'an općenito i detaljno tretira, stvari i pojave ovoga i onoga svijeta itd. On gotovo da ništa ne zna uopće i o religijama, jer tu mu evidentno, sam na to ukazuje, smetaju zabrane. A na zabranama prije svega počivaju religije, eto, neka krene od kršćanstva, udarit će odmah na prve fundamentalne zapovijedi/zabrane („Nemoj imati drugih bogova uz mene... Ne pravi sebi lika... Ne klanjaj im se... Ne uzimaj uzalud imena Jahve... Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno... Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga...). Dakako, plediram na zabrane koje je Uzvišeni Bog uspostavio, a ne na neke nepotrebne i vještačke zabrane koje ljudi, zbog straha i Bog zna više čega, uspostavljaju.

Ali, Ivanković je autokrata, totalitarac, prozelit, tendenciozan, mi ga vidimo upravo takvog - kao megafona ovdašnje islamofobije, koji će svjesno, planski i smišljeno širiti strah od islama, a poglavito od bosanskih muslimana. Možda se nepotrebno „požalio javnosti" (putem „Oslobođenja") i uvaženi akademik E. Duraković, jer ga navodno u „Preporodu" tretiraju argumentima ulice, a upravo će taj momenat akademikove „žalbe javnosti" trebati i dokazanom islamofobu Ivankoviću da djeluje, da truje i kontaminira. On treba upravo tako nešto, vrata na koja će ući, da bi nas optužio i tretirao kao tobože vjersku policiju, kao vehabije i ovdašnje talibane koji ruše „Budine spomenike" bosansko-hercegovačkog pluralizma i tolerancije, te da smo radikalci, opasni, mahniti, spremni na sve, na bombe, na linč, na mržnju, na lomače itd.

Budući da bezrazložno (barem kod sebe) izaziva strah od rušenja egipatskih piramida, koje bi mogle porušiti muslimanske ruke, da ga upitamo: A ko je piramide, kao neprocjenjivost svjetske baštine, sačuvao od uništenja i nestanka? Pa, upravo muslimani. Možda je primjetio, ako je već bio u Egiptu, u Gizi, da na velikoj sfingi fali nos!? Da, a za to su odgovorni Napoleonovi vojnici koji su ne tako davno učinili atak na materijalnu kulturu i svjetsku baštinu, upravo onu koju su (njemu tako omraženi) Arapi, „okrutni rušitelji i zatornici drugog i drukčijeg", sačuvali do naših dana. A prenebregava činjenicu, očito namjerno, jer on konačno zna da bosanski način primjene islama u životu na ovome svijetu neodoljivo podsjeća na davno uništeni sentiment, filozofiju i način islamskog života španskih, andaluzijskih muslimana. To je bogastvo vjere, kulture i civilizacije zatoreno od ruku inkvizicije i onih totalitaraca i vjerskih fanatika koji nisu tolerirali i razumjeli drugog i drukčijeg.
Upravo onih ruku koje su reinkarnirane i djelatne u djelima islamofoba Željka Ivankovića.

Konačno zaključimo: zbog slobode koju, između ostalih, i mi uvjetujemo i omogućavamo, Željko može, ipak, djelovati (neovisno od patologije), jer mi kada njega tretiramo u njegovom djelu - mi tada tretiramo rezultat, njegovu bolesnu i patološku potrebu, ali, ako bi smo hipotetički zamislili neku „slobodu" koju bi Željko (i oni ala on) omogućavao u javnom prostoru, onda, zapravo, nas ne bi ni bilo, jer on tretira fundamentalnu ideju, izvor/generator, sami spiritus movens, i tu bezočno i rušiteljski udara. Njega posljedice, rezultati koje bi potencijalno tretirao i o kojima bi diskutirao - ne interesuju. Zato je on takav kakav je - štetan i opasan! Po život, naš zajednički i svagdanji.

Muhamed Velić, imam sarajevskog Medžlisa

P.S. Autor je svoje reagiranje poslao Nezavisnim novinama, gdje je 25. maja, 2010. objavljena kolumna Željka Ivankovića. U Nezavisnim novinama još nije objavljeno.