Promo banner

A+ A A-

Geto ili kako se najbolje međusobno poubijati

muhamed_velicAutor: Muhamed Velić

Bosanskohercegovački građani, evidentno je, žive u getu. Geto projicira skučenu svijest, a skučena svijest generira frustracije. A frustracije proizvode probleme.

U većoj ili manjoj mjeri, gotovo svi su nezadovoljni. Jedni žive u državi kakvu „ne žele", drugi, pak, žive u Bosni kakvu nisu priželjkivali, zamišljali i za nju se borili. I svako je na svoj način odan ideji i viziji „svoje države", zajednice, entiteta, kantona, općine, organizacije, udruženja itd. Bojim se da se radi o pomalo„izgubljenoj stvari"! I odveć je lahko doći do zaključka da u ovakvoj sumornoj i aktualnoj društvenopolitičkoj zbilji - naprijed se ne može. A, nazad se nema kud! Geto je prava riječ za stanje i (ne)prilike u Bosni i Hercegovini. (Sjetimo se ovom prilikom i situacije iz geta - ubistva rahmetli Magdija Dizdarevića u Mostaru)

U srijedu, 21.04., gorjelo je u centru Sarajeva, centru Federacije, centru Države. Nezadovoljna boračka udruženja i organizacije najavile su mirne proteste ispred zgrade Federalne Vlade u Sarajevu, po ko zna koji put - proteste koje organiziraju. Njima je prelilo čašu i ljudi su došli da iskažu svoj bunt, jer traže da se u recesiji režu finansije ravnomjerno, a ne samo preko njihovih leđa. Ali, nije to baš tako, ima tu i skrivene tendencije i politike. Dakle, nije ni njihovo maslo za ramazana, kazao bi Premijer Mujezinović, jer je Federalna Vlada, jutro prije protesta, ispoštovala njihove zahtjeve. Ali, kažu bilo je kasno i nepotpuno. I ljudi su došli da protestuju i demonstriraju. Njih desetak hiljada iz nekoliko gradova iz Federacije BiH. Podsjećamo, u ovoj državi po zakonu, ali i bilo gdje u svijetu, ima se pravo samo na mirne proteste/demonstracije. Drukčije, nasilne ne bi bile dozvoljene. I, vidjeli smo, od mirnih protesta ni traga, jer od samog početka stvari su krenule opasno „nizbrdo".

Protestanti su prvo porušili zaštitnu ogradu, koju je policija postavila, i izravno krenuli na zgradu Vlade. A u zgradi nikoga nije bilo, samo se policija na ulazu borila da zaustavi masu koja se više nije mogla kontrolirati. I sve je išlo nagore. Policija, koja je bila u ratu i koja se borila za BiH, sa jedne strane, mlatila je i suzavcem tjerala borce, branitelje BiH i pripadnike najvećih ratnih priznanja, sa druge strane. A, opet, branitelji BiH su nemilice i vandalski tukli policiju Federacije Bosne i Hercegovine. I šta je, na koncu, bilanca? Na desetine (preciznije 69) polupanih glava, faktura lobanja i natečenih očiju od suzavaca - branitelja BiH i policije Federacije BiH (32 pripadnika policije). A, opet, zgrada vlade je izgledala kao devedesetdruge. Oko pola miliona štete. Kako već najavljuje Premijer, štetu će morati platiti počinitelji, a, pored toga, krivične prijave po nekoliko osnova idu organizatorima protesta i izravnim izgrednicima.

Sve u svemu, gdje si bio i šta si radio - NIŠTA. Samo belaj veći nego što je bio. Treba li uopće spominjati mogućnost razgovora i dogovora. Pa, ljudi - homo sapiensi - znaju razgovarati, i to rade više puta dok se ne dogovore! Ne, to kod nas ne pali.

Ali, u svemu tome, da bi osjećaj i efekat geta bio jači i vidljiviji, ima jedna grupa, sa treće strane, koja neovisno od policije i branitelja, dodatno pravi problem i usložnjava situaciju. To su huligani, navijači, gilipteri koji za rat i branitelje nisu čuli, izuzev preko TV-a, ali su zato takvi, sa kapama i maskama na glavama, bili među prvima koji su bacali kamenice na policiju, na zgradu Vlade, razbijali prozore, palili policijske kućice i zavjese, iznosili printere i kompjutere iz kancelarija, dakle krali, pljačkali itd.

Na vijestima u regionu, udarna vijest je bila o nasilju u Sarajevu. Na TV NOVA, prva vijest, koja je emitirana u najavi, bila je o razvojačenim braniteljima koji traže natrag svoje beneficije. U prilogu njihovog suradnika, snimljen je razgovor jednog od predsjednika udruženja boraca (kažimo i to da takvih udruženja kod nas ima nekoliko, jedinstvo je „strana riječ", nepoznanica) kako glasno i upozoravajuće govori jednom izgredniku da je došao pijan na protest i da pravi probleme.

I to je to!

Ko će zaustaviti pijanu glavu da ne pali vladu, ko će je urazumiti da ne ruši državu, ko će joj (do)kazati da je država svetinja, ko će pijanoj glavi reći da je „bolja" i tiranija od anarhije, ko će pijanu glavu uopće smiriti i urazumiti. A pijanu je glavu lahko nahuškati. I problem je, dakle, tih pijanih glava i huligana koji su se izmiješali sa tim čestitim borcima i koji su realno i evidentno napravili problem.

Dakako, tu rizik vazda postoji. Ako se zakažu i najave mirni protesti nekoliko dana prije, uvijek ima onih koji će to iskoristiti na način da će naći nekoliko huligana koji će za par stotina maraka zapaliti fitilj. A masi malo treba da se zapali i eksplodira! Primjerice, zašto nije bilo ni jednog slučaja nasilnog akta kada su bile organizirane demonstracije povodom hapšenja dr. Ejupa Ganića. Pa zato, jer su demonstracije putem minbera najavljene i zakazane za isti dan (poslije džume namaza). A u džamijama, hvala Bogu, nemamo huligana i, što je važnije, pijanih glava koji će jedva dočekati takvu situaciju - da mogu fitilj zapaliti.

No, tog dana, u srijedu, to nije bio kraj nasilju. Ti isti huligani i vandali koji su uglavnom pravili problem i policiji i braniteljima, nastavili su u svome manijačkom zanosu razvaljivati i divljati na stadionu Koševo na utakmici između fudbalskih klubova - Sarajeva i Širokog. I na Koševu su isti akteri, u istom zanosu i egzaltiranosti, nalupali policiju, zaštitare, demolirali i uništavali. A kako kaže naš narod: možeš kako hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš.

A države itekako ima, vidjet će to uglavnom oni koji su uhapšeni. Jer, biće optuženi po tri osnova: zbog krivičnog akta uništavanja tuđe imovine, napada na službena lica i (osobito oni koji su pravili nered kod zgrade Vlade) napada na ustavni poredak/državu. Države, ipak, ima, bez obzira koliko izgledala bolesno i nemoćno, bez obzira koliko je tresla vatra i groznica.

Na koncu, poentirajmo: geto je teško i opsadno stanje, ali nije konstantno. Negdje mora „probiti" i popustiti! Naravno, ovo nije način da se izađe iz geta, ovo je način da se situacija dodatno iskomplicira. No, država će preživjeti. Nju, kao bolesnika, trenutačno tresu vatre i biju promahe. Ali, zasigurno je, prije će dići ruke od nje destruktori nego što ona digne  i „otegne" svoje noge. Država će preživjeti, zatim ustati i svojim nogama otići u život i bolju budućnost. Ona to hoće, ona to konačno mora. A čuda su moguća! Uostalom, u neka od njih smo se već uvjerili, ne tako davne devedesetdruge!

Koju pojedini akteri svim silama prizivaju.  

P.S. Da bi opis geta bio dodatno ilustrovan, evo još jednog primjera: Čitao sam u novinama da je za najbolje književno djelo u ZDK-u u okviru „Zeničkog proljeća 2010." u Zenici proglašena zbirka Selvedina Avdića „Sedam strahova". A članovi komisiji koji su odluči(va)li o tome koje je djelo najbolje u 2009. godini  su „nezamjenjljivi" i „nepotrošni": njegovo književno „preosveštenstvo" Enver Kazaz i njegovo islamofobično „preosveštenstvo" Željko Ivanković, koji se proslavio u satanizaciji sarajevskih džamija i vakufa. Dakle, pita li se više iko, osobito oni koji su odgovorni i referentni za takve poslove i takvo odlučivanje, može li napasni ateist, koji je vulgaran u svome ateizmu, ili čovjek koji se permanentno dokazuje u svojoj islamofobiji, koji sarajevske džamije naziva sakralnim nakazama i arhitektonskim rugobama, koji Gazi Husrev-bega naziva lopovom i zatornikom, da ti i takvi budu u komisijama, u žiriju koji će odlučivati o književnoj selekciji, o estetici, o onome što bi ljudi pisali iz potrebe, iskrenosti, očaja... Bože, sakloni i sačuvaj!

Zato, gledano iz naše perspektive, onih koji smo usamljeni u svom spisateljstvu: vrijeme ostaje jedini žiri i komisija koju priznajemo - kao što reče pjesnik.  

(List Preporod, 01. maj 2010. godine)