Od hatiba se očekuje izravan govor, a ne čitanje napisanog teksta

Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, 26.marta 2010.godine izuzetno aktivni imam i hatib Meho ef. Šljivo, koji ujedno uređuje časopis Novi mua'llim i stalni je  saradnik Radija Bir, branio je i odbranio magistarski rad na temu: "Retorički i komunikološki aspekti hutbe kao forme vjerskog komuniciranja kod muslimana Bosne i Hercegovine". Rad je prezentiran komisiji u sastavu: prof.dr. Hanka Vajzović, predsjednik, prof.dr. Šemso Tucaković i prof. dr. Enes Karić, mentor.

Razgovor sa novim magistrantom smo započeli pitanjem o tome kako on kao imam sa 15-godišnjim stažom vidi aktuelnost hutbi kod nas? Meho Šljivo kaže:
-To pitanje je aktuelno iz više razloga. Jedan od razloga je i taj što su hutbe u postratnom periodu postale posjećenije nego ikada ranije. Mi to možemo vidjeti po prepunim džamijama i haremima džamija. Drugo, vidimo da i u našoj publicistici traju rasprave o aktielnosti hutbe. I, u Preporodu su u posljednjih nekoliko brojeva reaktivilizirane te rasprave. Mi smo u našem istraživanju proveli anketu na relevantna 522 ispitanika i došli do saznanja da adresanti hutbe imaju relativno visoke ocjene o retoričkoj kompetenciji imama. Njih 56% je odgovorilo da su hutbe aktuelne, dok su ostali bili mišljenja da  hutbe treba reformirati multidisciplinarnim planskim  pristupom. Smatramo da bi sa nivoa institucija, dakle medžlisa i Rijaseta IZ trebali unaprijed planirati neke aktuelne teme da bi se kvalitetno mogli pripremiti za hutbu. Neophodno bi bilo provesti istraživanje potreba ciljnih grupa, provesti ispitivanje interesantnih tema ili dobiti odgovore na pitanja naših džematlija koje su to teme o kojima bi oni željeli slušati hutbu. Sve to bi sigurno podiglo aktuelnost teme na viši stupanj. S druge strane, što se tiče obrazovanja govornika u visokoškolskim ustanovama u Islamskoj zajednici trebali bismo značajnu  pažnju usmjeriti na govorne vježbe u praktičnoj interaktivnoj nastavi sa učenicima i studentima. Naša istraživanja su, također, pokazala da adresanti hutbe, sami naši slušatelji, u gotovo 100% od hatiba očekuju izravan govor, a ne čitanje napisanog teksta.

Koliko hatibi odista imaju prakse u toku svoga školovanja?
-Mi smo u razgovoru sa profesorima i nastavnim kadrom došli do informacija da se hatabet kao poseban predmet izučava na Fakultetu islamskih nauka, a što se tiče srednje škole, konkretno Gazi Husrev-begove medrese moje saznanje je da je hatabet izborni predmet. Dakle, nemamo kontinuirane retoričke naobrazbe budućih govornika o vjeri. Tu imamo na umu ono mišljenje istaknutog historiografa i učenjaka Ibn Halduna koji je primijetio kako je većina vrsnih muslimanskih pravnika bila zakinuta u rječitosti zato što su mehanički memorirali tekstove, pamtili određene sadržaje, a nisu istovremeno se obučavali na vrijeme govornim vještinama i nisu izgrađivali na vrijeme kulturu govora. Zato bi bilo potrebno u našim aktuelnim reformama obrazovanja obratiti pažnju kada i u koje vrijeme podučavati naše mlade generacije kulturi govora, retorici  tehnikama ubjeđivanja i sl.

Hatibi se ne služe govorom mržnje

Na osnovu uvida u Vaš magistarski rad,  došli ste do spoznaje da se hatibi ne služe jezikom mržnje?
- Da, ovim istraživanjima obuhvatili smo 28 imama. Svi oni su ponudili na uvid hutbe koje su držali tog dana. Primijetili smo da ni u jednoj od tih hutbi nismo pronašli takve jezičke sadržaje koji bi upućivali da hatibi etiketiraju pojedince na osnovu njihova spola, pripadnosti naciji, vjeri, što nam je dalo argument da donesemo zaključak da se hatibi u svojim hutbama ne služe govorom i jezikom mržnje. To nam je značajno zbog što se u aktuelnom političkom trenutka hatibi znaju predstavljati u negativnom smislu  kao govornici mržnje, kao oni koji proizvoljno i neozbiljno koriste minber kada govore o vjeri i etičkim temama. Čak i kada hatibi govore o osjetljivim temama kao što je genocid u Srebrenici ili stradanju muslimana u Gazi oni se i tada ne služe jezikom mržnje. Ovo je važan argument za nas hatibe zbog toga što možemo reći da su hatibi shvatili da ne smiju biti taoci dnevne politike i svih onih političkih događaja koji su, htjeli mi to ili ne, reflektiraju na našu profesiju, našu hatipsku misiju.

U prenošenju hutbe uočili ste da se hatibi previše koriste citiranjem ajeta čime ona gubi na efikasnosti?
- Što se tiče strukture hutbe uočili smo nekoliko važnih segmenata.  Pored rečenog da se hatibi ne služe jezikom mržnje doli govorom vjere i jezikom morala, glavni nedostatak naših hutbi u strukturalnom smislu je prekobrojno citiranje ajeta i hadisa. U većini hutbi koje smo analizirali primijećeno je da hatibi navode više od četiri ajeta i hadisa što na neki način guši poruku hutbe. Jer to je razlog što ovim hutbama koje smo istraživali upravo nedostaje onaj najvažniji centralni dio ili argumentacijski dio besjede u kojem se tema razrađuje i u kojoj se tema objašnjava na adekvatan način stilskim figurama, primjerenim metaforama. Mislimo da kada bi se hatibi ograničili na manji broj ajeta i hadisa to bi bilo daleko bolje. Svojevremeno je i prof. Mustafa Sušić pledirao za usvajanje jedinstvene strukture hutbe koja ne bi sadržavala više od jednog ajeta, kao i da jedna hutba obavezno treba obrađivati samo jednu temu.

Na koji način vi pripremate hutbu, da li je pišete?
- Naša anketna istraživanja su pokazala da na pitanje da li više volite slušati hutbe koje su napisane ili one koje se čitaju od početka do kraja, ili već one koje hatib neposredno govori bez čitanja u 100% broju dobili smo odgovor da adresanti više vole poruku koja se saopćava direktno. Mislim da je težište na pripremi hutbe. Hatib koji pripremi hutbu i  nju  prethodno osmisli, koji traga za izvorima kojima će potkrijepiti svoje argumente, on može jednako kvalitetno održati hutbu i ako je pročita odnosno drugim riječima dobro pripremljen hatib će moći svojim riječima i bez čitanja na kvalitetan način prenijeti poruku svojim slušateljima.

U smislu obrazovanosti da li su naši hatibi generalno "potkovani"?
- Jesu, i to u relativno visokom procentu. Doduše, svaka sredina ima svoje konkretne izazove. Hatibi bi mogli kontekstuirati svoju poruku petkom na način kako je to smatrao naš reformator Husein ef. Đozo. Naime, on je smatrao da bi svaka hutba trebala biti naš sedmični parlament džema'ata u kojemu će se rješavati konkretna problematika tog džema'ata. Šta to znači? To znači da se konceptualizacijom hutbe može izbjeći jedna općenitost tema na način da hutba koja se drži, recimo u Mostaru  ili Sarajevu bi se razlikovala po svojoj poruci upravo što se konkretene prilike džematlija razlikuju. Najbolji je  način pratiti konkretne prilike i zauzimati o njima izvorne islamske stavove preferirajući se na Kur'an i hadise.

Hutba kao i mediji moraju biti otvoreni prema  svijetu

Uređujete emisiju na Radiju Bir kao i u časopisu Novi mua'llim. Koliko Vam to pomaže u hatibskom poslu?
- Mogu reći da mi je moj rad na elektronskim medijima mnogo pomogao da poboljšam kulturu svog govora i umijeće komuniciranja. Jer sam, bez obzira što su to emisije jednosmjerene komunikacije, navikao da primam sugestije i kritike ili pohvale na određeni sadržaj, te da na taj način korigiram i neki svoj stil i pripremu emisije i načina izražavanja. U svakom slučaju naše otvaranje ka javnosti, naš izlazak sa svojim sadržajem i sa porukama ka javnosti oplemenjuje i obogaćuje nas u smislu da dobijamo povratnu informaciju o onima sadržajima koje mi plasiramo. Hutba će prestati biti medijem monologa u onoj mjeri u kojoj mi razvijemo jedan slobodan i kritičan odnos između ljudi koji nas slušaju, pa onda otvoreno iznesu svoj stav o onome što su čuli čime i nama pomažu u predodžbi o temama koje govorimo kako bi one bile smislenije i bolje. Istakao bih da i Preporod, i Radio Bir i Novi mua'llim su mediji našeg otvaranja svijetu i medij našeg razgovora, a ne medij samo našeg obraćanja ljudima. Tu prepoznajem najvažniju dijalošku funkciju medija kojom  Islamska zajednica u cjelini, hatibi, imami i profesori mogu pomoći da razumiju potrebe trenutka u kojem živimo.

Kakvo je Vaše viđenje medijske slike u BiH?
- Rekao bih da je jednim dijelom ona rezultat ideološke podijeljenosti, koja je evidentna,  i jednim dijelom je rezultat jedne kontinuirane propagande koja se vodi protiv pojedinaca, određenih institucija, i BiH u cjelini. Ujedno,  mislim da je ona i rezultat jedne naše unutarnje institucionalne nedovršenosti, jer je Islamska zajednica velika institucija sa još nerazrađenim konceptom profesionalne odgovornosti, ozbiljnosti i svega onoga što čini jednu instituciju u administrativnom i svakom drugom pogledu. Hoću reći da mi na ovu kontinuiranu medijsku propagandu možemo i trebamo odgovoriti ozbiljnim i savjesnim radom, poštivanjem institucija i hijerarhijskih vrijednosti odgovonrih ljudi koji predstavljaju IZ BiH.

(www.preporod.com)