Dženaza u Vlasenici: Tuga, bol i suze na mezarju Rakita
Na šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici, je u subotu (24.04.2010. godine), uz prisustvo više od 3.000 građana obavljen ukop i klanjana dženaza za 34 žrtve etničkog čišćenja ovog grada 1992. godine. Dženazu namaz je predvodio muftija sarajevski Husejn efendija Smajić.
Sva prlivena krv i svaki iskopani kabur je garancija čuvanja BiH. „Težak je ovo dan, a nažalost nije ni prvi, a ni posljednji za Vlaseničane, Trebinjce, Prijedorčane, Zvorničane, Bijeljince..., jer svi gradovi, svi Bošnjaci u BiH su ovim ratom zaista postali ili muhadžiri, ili izbjeglice...ili su izgubili nekog od članova porodice. Bošnjaci danas, 15 godina od rata, nisu prestali da budu omalovažavani, jer nisu pokopali svoje najmilije. Ovo danas govori o tome. Sve ove žrtve i sva prolivena krv i svaki iskopani kabur je garancija čuvanja BiH. I ova zemlja pripada onima koji su za nju prolili krv i dali živote" kazao je u svom obraćanju Smajić.
Tabut četrnaesto godišnjeg Edina Hamidovića
U vlaseničku zemlju danas je spušten i tabut dječaka Edina Hamidovića, koji je 1992. godine, kada je ubijen u zloglasnom logoru Sušica, imao tek 14 godina. Tabut sa njegovim kostima u krvavu vlaseničku zemlju, spustio je njegov brat Salko. Ukopan je i Šukrija Efendić, jedan od sedmorice braće, koji su ubijeni, također, 1992. godine, kada su komšije postali zločinci, i etnički očistili ovu podrinjsku čaršiju.
Komšije zločinci i danas slobodno šetaju
Ali, komšije zločinci i danas slobodno šetaju ovom čaršijom, rugajući se tako žrtvama, ali i preživjelim povratnicima. Za ratne zločine nad nedužnim bošnjačkim civilima Vlasenice, osuđene su samo tri osobe.
Za 2600 vlaseničana samo tri osobe osuđene
„Od 1992. godine pa do 1995. godine, ubijeno je preko 2.600 nedužnih Vlaseničana i samo su tri osobe zbog toga osuđene. Dragan Nikolić Jenki je osuđen u Haagu na 20 godina zavtora, dok su pred Sudom BiH, nepravomoćno osuđene dvije osobe na ukupno 40 godina. Naravno, mi nismo zadovoljni ovakvim načinom procesuiranja. Mnoge osobe koje su umiješane u ratne zločine i danas slobodno šetaju. Sudovi i tužilaštva u RS-u do sada ništa nisu uraditi, dok Sud i Tužilaštvo BiH rade sa malim kapacitetima na procesuiranju zločinaca" kazao je danas Dževad Bektašević, predjednik Udruženja Porodica žrtava rata Vlasenica 1992-95.
U Rakiti do sada počiva 266 vlaseničanki i vlaseničana
Sve žrtve koje su ukopane u subotu (24.04.2010. godine), pronađene su u masovnim grobnicama Ogradice i Pelemiš, te u nekoliko pojedinačnih grobnica. Sa današnjih 34, na šehidskom mezarju Rakita je ukopano 266 ubijenih Vlaseničanki i Vlaseničana.
Na subotnjoj dženazi su ukopani: Nazif (Huso) Ademović (1938), Šećan (Ohran) Ahmetović (1960), Fikret (Rifet) Arnaut (1961), Arifa (Rasim Gušić) Beširević (1950), Nail (Abid) Bičakčić (1926), Ibran (Ibro) Čamdžić (1965), Muharem (Muhamed) Čamdžić (1961), Adem (Avdo) Dugalić (1953), Mevlida (Velija) Durić (1966), Šukrija (Ibro) Efendić (1951), Emin (Ahmet) Gobeljić (1956), Mehmed (Mujo) Hadžić (1962), Edin (Senahid) Hamidović (1977), Bego (Salko) Handžić (1942) i Eldar (Mensur) Hasanbegović (1974).
Također su ukopani i Mujo (Meho) Heljo (1956), Fatima (Husein Čamdžić) Hurić (1943), Himzo (Osman) Hurić (1926), Redžo (Aljo) Kuljančić (1915), Naza (Mumin Čelebić) Kuljančić (1942), Kadir (Ibro) Manjić (1975), Minka (Hamdija Ferizović) Mehanović (1951), Sead (Adil) Mehanović (1954), Rizo (Smajo) Mekić (1937), Muhamed (Abdulah) Muminović (1924), Hajrudin (Bajro) Osmanović (1967), Sulejman (Sulejmen) Pezić (1939), Safet (Sejfo) Saračević (1943), Hadžo (Suljo) Smajlović (1937), Muhamed (Salko) Šabić (1952), Sakib (Salko) Šabić (1949), Ruždija (Ramo) Šestović (1941), Huso (Ahmet) Talović (1930) i Sejfo (Rešid) Telalović (1952).