Promo banner

A+ A A-

Tribina o Ahmed-paši Hercegoviću u Blagaju

blagaj_tekija_2U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Mostar sinoć su tribinom o Ahmed-paši Hercegoviću u blagajskom Domu kulture otpočeli  dvosedmični programi manifestacije „Dani Mevluda i Zikra" Blagaj 2010.g. O sinu Hercega Stjepana, i velikom veziru osmanskih sultana pred mnogobrojnom publikom govorio je mr. Salmir Kaplan. Kaplan je prije desetak dana odbranio magistarski rad na Istanbulskom univerzitetu. Osnovna premisa Kaplanovog rada je činjenica da je Ahmed-paša Hercegović na Dvor osmanskih sultana došao kao odrsatao mladić, a ne, kako to navode brojne domaće hronike, kao zalog Stjepana Vukčića Kosače osmanskim sultanima.

      „Ahmed-paša Hercegović (prvo ime: Stjepan Kosača) sin Hercega Stjepana Vukčića Kosače jedan je od pr­vih velikih vezira Hercegovaca u Osmanskom Car­stvu krajem 15. i početkom 16. vi­je­ka. Rođen je 1455. godine u Herceg-Novom (Kastel Nuovo) u po­ro­dici Kosača, kao sin srednjo­vje­kovnog bosanskoga vla­dara Stjepana Ko­sače. Majka mu je bila Barbara Bavarska. Pored osnovnog znanja maternjeg jezika koje je stekao u Bosni, na Dvoru oca Hercega Stjepana Kosače, Ahmed Kosača-Hercegović na osmanskom dvoru uči i turski, a usvaja i os­nove perzijskog i arapskog jezika. Sav­ladao je i os­nove orijentalno-islamske metrike i po­e­ti­ke, kao i vještinu sastavljanja ad­­mi­nis­tra­tivnih spisa na osmanskom turskom jeziku.", u uvodnom dijelu svog izlaganja kazao je Kaplan.

Kaplan se osvrnuo i na činjenice s kojima se  suočio tokom istraživanja literature i hronika o Ahmed paši Hercegoviću.

„Nažalost kod nas nema štampanog, ne samo knjige, već ni integralnog teksta na bosanskom jeziku, ali takvih posebnih tekstova nema ni na turskom. Arhivska građa o Ahmed paši Hercegoviću je vrlo štura tako da je nužno nastaviti ova istraživanja kako bi se valjano valozirao značaj Ahmed-paše na području Bosne i Hercegovine ali  i cjelokupnu osmanske carevine.", kazao je Kaplan. Začuđujuća je činjenica da postoje već objavljene knjige na njemačkom jeziku o ovom, jednom od najvećih sinova zemlje Bosne. Njemački orijentalisti istraživali su brojnu arhivsku građu širom svijeta a kao ključna dokumentacija poslužila ima je historijska građa iz vencijanskih arhiva, dok se mladi magistar Kaplan morao oslanjati na šture osmanske izvore kao i neke dokumente iz Dubrovačkog arhiva.

Kaplan je u tom kotekstu istako i činjeicu da je jedini prijepis Vakfname Ahmed-paše Hercegovića  (dokument koji govori o šerijatsko pravnom uređenju poslovanja i djelovanja njegovih zadužbina) pronađen i sačuvan na Univerzitetu u Filadelfiji (SAD).

 

Iz predavanja

Ahmed-paša Hercegović se spominje i 1477. godine u fermanu sultana Fatiha. Svjestan svog ple­mić­kog bosanskoga po­rijekla, koje su mu priznavali i na osmanskom dvoru, Ahmed-paša a i njegovi si­no­vi nose plemićko prezime Hersek-zade (Her­ce­go­vić) do kraja života. Ahmed-paša je bio blizu sultana Mehmeda Fatiha. Kao miralem (1478.), učes­t­vo­vao je sa Fatihom u pohodu na Skadar. Dobio je na upravu sandžak u okrugu Ha­mi­­dije, potom, na­kon smrti Fatiha, 1481. godine biva postavljen u Hudavendigar san­džak. Također je bio omi­ljen i kod sultana Bajazida II. Postaje upravitelj (beg­ler­beg) či­ta­ve Anadolije, i, dok je još bio na toj funkciji, ženi se mladom princezom Hundi-hatunom, kćerkom sul­ta­na Bajazida II.

Ahmed-paša Hercegović bio je vezir kod trojice sultana, a pet puta na poziciji velikog vezira: sultana Fatiha, sul­ta­na Bajazida II, čiji je i zet bio, i sultana Selima, koji na kraju preuzima brigu o Ah­med-pašinoj po­ro­di­ci budući da je sultanova sestra bila udata za Ahmed-pašu, tako da je sultan bio daidža djeci Ahmed-paše Hercegovića. Bio je i beglerbeg Burse i Anadolije. Prvi put je postao veliki vezir u martu 1497. godine.

Na položaju velikog vezira Ahmed-paša Hercegović bio je pet puta u sljedećim vremenskim razmacima: prvi put - 08. 03. 1497. - 08. 03. 1498; drugi put - 1503. - 07. 09. 1506.; treći put - 1511.-1512.; četvrti put - 18. 12. 1514.; peti put - 04. 03. 1515. -25. 04. 1516. U periodu od 1506. do 1511. godina, kada nije bio na funkciji velikog vezira, bio je zapovjednik flote (kapudān-i deryā). Dakle, od 1497. godine pa sve do smrti obnašao je, s vrlo kratkim prekidima, jednu od najviših funkcija u Carstvu. Stalno je bio član carskog Divana, čak i kao zapovjednik flote, također po službenoj dužnosti. Bio je uključen u gotovo sva zbivanja u Carstvu.

Ahmed-paša Hercegović gradi džamije i različite objekte po Carstvu. Evlija Čelebi piše o kasabi Hersek u Anadoliji, u blizini Carigrada. Piše da je to ranije bilo nenaseljeno mjesto, ali da se nalazilo na putu kojim su hadžije prolazile na hadž. Ahmed-paša je dao da se od ratnog plijena tu sagradi naselje koje je u vrijeme Evlije Čelebija imalo oko 700 kuća. Stanovništvo Herseka je sa dobijanjem statusa kasabe oslobođeno poreza, a u naselju je izgrađena džamija sa munarom, prostranom avlijom, četiri kružna kubeta, dva velika kubeta na stupovima, mihrabom i mimberom u starom stilu. Ahmed-paša je sagradio  imarete za sirotinju i hanove za putnike. Za održavanje vakufa korišteni su prihodi od 75 dućana. Zgrade koje je podigao Ahmed-paša bile su prekrivene olovom. Kasaba je dobila ime Hersek zato što je njen osnivač bio Ahmed-paša Hercegović. Ahmed-paša Hercegović je, zapravo, napravio kulliye, vakufski kompleks zgrada koji se sastojao od sljedećih objekata: džamija, han, česma i hamam. Na osnovu vakufname Ahmed-paše Hercegovića, vidi se da su džamija i hamam Ahmed-paše Hercegovića podignuti 917. / 1511. godine.

 

Osim osvajanja na Balkanu, Ahmed-paša učestvuje i u osvajanjima i ratovima po Anadoliji, Siriji, Nahčevanu. Predvodio je i osvajanje Midilije zapovijedajući nad 300 lađa. U vrijeme boja na Čaldiranu zajedno je sa sultanom bio usred tabora kapi-kulu konjice i janjičara pješadije koji su napredovali prema vojsci šaha Ismaila. Kad je sultan Selim I. krenuo u osvajanje Egipta, Ahmed-paša Hercegović ostaje u Bursi. Umire 1517. godine. Turbe Ahmed-paše Hercegovića nalazi se u Jalovi.

Ahmed-paša Hercegović je imao kćerku Humu i sinove: Ali-bega, poznatog pjesnika iz vremena sultana Selima I i Sulejmana Veličanstvenog, Mustafa-bega, mlađeg brata Ali-bega, zatim Ahmed-bega i Mehmed-bega.

 

«Sultan Bajazid-hanovo postavljenje Ahmed-paše

Hercegovića među vezire Porte»

 

Padišah svijetli, utjeha ovoga ummeta

Na divanu punom učenih i jednog vezira je imao

            U svim poslovima povjerljivi  savjetnik mu bio!

Oličenje darežljivosti, pravednosti i sklada.

            On je očitovanje ponosa vezirskoga trona!

Umni bijahu i riječi i djela njegova.

            Tri slavna padišaha Ahmeda su prihvatila

Veziri i begovi vidješe da je Hercegović onaj što se ne saginje

            Da je onaj što Na ovom svijetu

samo Istine vatru na sve četiri strane rasplamsava

Za sebe tražeći samo da ga se od službe vezirstva oslobodi.

            I Tako je do padišaha svih vladara često dolazio

Dozvolu tražio, kako bi se vlasti odrekao.

            Preveliku ljubav prema vezirskoj službi  u srce nije stavio!

Zato, svijet treba da vidi što po srijedi je:

            Nakon godina mnogo i zanosne pjesme

Padišah se sjeti tog vezira što svoj posao odlično poznaje

Uz svoje počasti, uz poštovanje i snagu

            Padišah tada pozva Ahmed-pašu

Naredbi padišahovoj ko se pokorio nije;

            I tako Na Divanu carskom opet Ahmet paša vezirem postade ...

(prev. A. Kadrić)

 


Hasan Eminović