Licitiranje genocidom
Namjerno ću pisati GENOCID velikim slovima jer je to zločin posebne vrste - zločin koji pored svoje zle čini u sebi sadrži i zlu namjeru da se potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa kao takva. Zbog toga je GENOCID zločin kozmičkih razmjera, dakle faraonski zločin, zločin čovjeka koji se toliko uzobijestio da je htio da postane Bog! Zato je to zločin protiv ljudi, protiv Boga i protiv same ljudske prirode čovjeka.
Ovih dana se nakon «slatkorječive» Beogradske deklaracije o Srebrenici zločin GENOCIDA u Srebrenici sistematski i nekontrolirano licitira, omaložava i potcjenjuje što je u krajnjoj instanci bio cilj srbijanskog parlamenta kada GENOCID u Srebrenici nije direktno i nedvosmisleno osudio. U licitiranje oko GENOCIDA u Srebrenici na veoma naivan način su se upleli i domaći i strani političari, i prijatelji i neprijatelji Bosne i Hercegovine, na veliku žalost!
Ciljanim izbjegavanjem termina GENOCID Srbija je po ko zna koji put poslala poruku Evropi i svijetu da je srpski narod «mimo sav svijet!» - što je ustvari bila i predispozicija da «dijelovi vojske i policije Republike Srpske» (uz beogradsku logistiku) počine zločin GENOCIDA. Jer, jedino su narodi čije vođe kliču da su oni über-alles sposobni za takve poduhvate! Dakle srpska je vladajuća elita predvođena Tadićem (osim par časnih izuzetaka) svjesno i ciljano išla (i dalje ide) ka relativiziranju krivice i uloge Srbije u GENOCIDU, kao i relativiziranju krivice i uloge svojih lokalnih eksponenata, (onda i sada) u onome što se danas naziva Republika Srpska izlažući time srpski narod nepredvidivom i opasnom putu KOLEKTIVNE KRIVICE.
Bošnjaci trebaju biti zahvalni Bogu i zbog "sretne" okolnosti što imaju jednog tako visoko kalibriranog nacional-socijalistu Dodika u Banjoj Luci. Jer, sve što Beograd pokuša raznim "diplomatskim" trikovima zakamuflirati to njihov nestrpljivi pulen objelodani. Naime, Dodik je beogradske marifetluke «razotkrio» ovdašnjoj javnosti bacanjem diplomatske bombice na visoku tursku delegaciju koja se prethodnih dana okupila na Sarajevo biznis forumu, najavljujući da će poslanici SNSD-a u Parlamentu BiH u skupštinsku proceduru uputiti prijedloge rezolucije osude GENOCIDA nad Jermenima i zakona o zabrani skrivanja lica za sve građane BiH bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. Sve ovo, dakako, unatoč notornoj činjenici da se u Parlamentu BiH još uvijek nije osudio GENOCID počinjen u Srebrenici, na tlu države Bosne i Hercegovine u tako bliskoj nam prošlosti!?
Ipak, ova diplomatska bombica je svakako bila potrebna velikim i neupitnim prijateljima Bosne i Hercegovine i premijeru Redžepu Tajjipu Erdoganu i ministru dr. Ahmetu Davutogluu, koji su se u posljednje vrijeme javno hvalili za doprinose turske diplomatije na izglasavanju «magične» Deklaracije o Srebrenici. Iako su sve relevantne Međunarodne institucije od oba međunarodna Suda u Haagu do Evropskog parlamenta utvrdile i proglasile da se u Srebrenici desio GENOCID, turski premijer Erdogan, je u obraćanju na Forumu Bošnjačkog instituta u Sarajevu veoma bučno prešutio riječ GENOCID i umjesto nje posegnuo za beogradskim rječnikom «strašni zločin». Naravno, Erdogan je ovom prilikom uputio niz veoma pozitivnih poruka podrške Bosni i Hercegovini i ukazao na poteze koje u tom smijeru čini njegova administracija, međutim, ne može niko na kugli zemaljskoj, pa ni Erdogan, niti Davutoglu, licitirati sa GENOCIDOM počinjenim nad Bošnjacima!
Kada je u pitanju GENOCID nad Bošnjacima niko nema kapacitet niti moralni niti historijski, niti politički niti bilo koji drugi da licitira, potcjenjenjuje, dovodi u pitanje ili drugačije prezentira u međunarodnim institucijama pravde utvrđeni i dokazani zločin koji je za cilj imao istrebljenje jednog naroda ili grupe. Dakako da se tako nešto najmanje očekuje od dokazanih i prijatelja poput Erdogana i Davutoglua i njihove administracije. To što je Turska u posljednje vrijeme sve izloženija pritiscima da prizna GENOCID nad Jermenima koji je počinila Osmanska imperija u Prvom svjetskom ratu ne može niti smije biti problem ni samoj Turskoj, a kamo li cijena igranja i licitiranja drugim i recentnijim zločinima takve naravi. U ovom kontekstu se drskost manipulatora i negatora GENOCIDA Dodika može promatrati kao upozorenje turskoj administraciji da nastup prema Balkanu i njenim narodima više ne može ići linijom anacionalnog osmanskog millet-sistem koncepta.
A što se tiče Bošnjaka i njihovog odgovora na «slatkorječivu» Beogradsku deklaraciju njegov spektar se najbolje oslikava kroz dva primjera. Jedan je oličenje nedostatka političke vizije i poltronstva, da ne kažemo političke nezrelosti i dolazi od Sulejmana Tihića nazovi lidera nazovi «najjače» bošnjačke političke partije SDA, dok drugi odiše dostojanstvom i principijelnošću i dolazi od glavnog vjerskog autoriteta Bošnjaka u Srbiji muftije Muamera Zukorlića:
"Iako u Deklaraciji nema reči genocid, spomenuta je presuda Međunarodnog suda u Hagu, a u toj presudi se spominju i reč genocid i broj žrtava i ko je za sve to odgovoran. To je u Deklaraciji na najbolji način nadomestilo samu reč genocid. Čak, mislim da je bolje spomenuti presudu MSP nego upotrebiti samo termin genocid. Dakle, pominjanje presude je sadržajnije i, u tom smislu, zamena je dobra!" (Sulejman Tihić, u intervju beogradskom dnevniku Danas, 7. april, 2010. godine)
«Deklaracija je neadekvatna, nesvrsishodna i nipodaštavajuća za najveći zločin u Evropi učinjen poslije Holokausta, koji ima svoje ime i ono glasi GENOCID. Pojam genocid, osim pravne, ima i moralne, emotivne i civilizacijske implikacije. Deklaracija je u suprotnosti sa pozivom Evropskog parlamenta kojim se traži osuda genocida i proglašenje 11. jula za Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Deklaracija osude genocida neophodna je prevashodno srpskom narodu, državi Srbiji i srpsko-bošnjačkim odnosima, a ponajmanje je potrebna samim Bošnjacima, jer poslije genocida sve druge boli su male. Izvinjenje ima smisla samo ako je po mjeri i očekivanju žrtve. Ovim činom vlasti Srbije pokazale su svoju moralnu, političku i civilizacijsku nemoć i propustile priliku da otvore novu bijelu stranicu odnosa sa Bošnjacima, potvrđujući time da su taoci politike koja je dovela do genocida.» (Glavni muftija Muamer ef. Zukorlić, Novi Pazar, 01.april, 2010.)
Mirnes Kovač (www.preporod.com)