Biti danas patriota u BiH

Fatmir Alispahić u intervjuu za magazin „Zehra" govorio je o patriotizmu, državi Bosni i Hercegovini, osjećanju domovine, nacionalnoj svijesti i žrtvi za domovinu. Rijasetov web portal prenosi neke od njegovih teza i viđenja situacije u BiH.

Biti partriota u BiH  

- Patriotizam je prirodna ljudska potreba, kao što je vjera u Svevišnjeg prirodna ljudska potreba. Kada muslimanskoj djeci u sarajevskim obdaništima brane mogućnost da svijet upoznaju preko vjere i njenih moralnih načela, onda je to zločin nad prirodnom potrebom djeteta da svijet objasni zakonitostima pravde i iskušenja kojima upravlja Bog. Tako je i potreba za ljubavi prema domovini ravna potrebi da se voli majka, kuća, avlija, ono što je tvoje, kao stanište i boravište. Volimo sebe, zato što nam duh tu stanuje, volimo zemlju zato što su nam i fizički i duhovni život nastanjeni pod njenim krilom. Otimanje prava na ljubav prema domovini, ravno je otimanju same ljubavi, kao smisla i pokretača svijeta. Kako se išta može voljeti ako se ne voli domovina?! Nema dobrog čovjeka ako je u stanju zametnuti ljubav prema svome izvorištu. Gledam to po svojoj djeci, sa koliko pažnje i zbunjenosti pokušavaju razgrnuti smislove Bosne i njenog stanja, ali, nikad ne posustaju u iskazivanju ljubavi prema Bosni i Hercegovini. Ja ih nisam imao kad naučiti tolikoj količini ljubavi prema našoj zemlji, i otud sam slobodan zaključiti kako se ljubav prema domovini nosi kao iskonska potreba. Mene moja djeca i uče patriotizmu, i inspirišu patriotizmom, jer kod njih nema nikakve sumnje, Bosna i Hercegovina ima da bude, kao što i roditelji ima da budu, a ta dječija udaljenost od pojma konačnosti najajača je preporuka životu, i na ovom i na Onom Svijetu. Kad tako vidite stvari, onda ljubav prema domovini pripada ljubavi prema Svevišnjem, jer proizilazi iz prirodnih potreba ljudskog bića. Pošto bismo mi, Bošnjaci, bez Bosne i Hercegovine prestali postojati, i kao nacija, i kao muslimani, ljubav prema domovini je izvorište našeg života.

Domovina

- Bosna i Hercegovina je kolijekva u kojoj sam zanjihan, njenim sam mlijekom odhranjen i to je veza koja se ne može nikako pokidati. Oko pripadnosti narodu i naciji postoje različita mišljenja, ali, bosanstvo doživljavam kao zajednički državotvorni imenitelj našeg bosanskog zajedništva, dok je bošnjaštvo, i moja pripadnost mome narodu, ravnopravni konstitutent u tom zajedništvu. A ako vas još zanima status tog zajedništva, s obzirom da ga druga dva naroda uglavnom neće, moram vam reći da je za Bošnjake ta činjenica irelevantna, jer Bošnjaci trebaju na zajedništvu istrajavati zbog sebe, zbog svoje usmjerenosti na Bosnu i Hercegovinu, koje će biti dokle god Bošnjaci ne odustanu od zajedništva. Dakle, nije bitno koliko će zajedništva biti u praksi, bitno je da Bošnjaci nikada ne kažu - zajedništva nema. To usmjerenje ne znači nikakve ustupke, već jednu dostojanstvenu opredjeljenost za bosansku ideju. 

Žrtve

- Ne samo da su neki postali, već će mnogi i postajati, jer je borba za BiH danas subverzija protiv okupatorskog sistema, jednako kao što je u vrijeme NDH, recimo, bilo zabranjeno slaviti zajedništvo bosanskih naroda, jer je režim propisivao da nikakvog zajedništva ne smije biti. Danas nam se kao demokratski standard nameće laž o tzv. islamskoj opasnosti u BiH, i kad kažete da ovdje nema nikakve tzv. islamske opasnosti, da je to obična izmišljotina kojom se peru i legitimiraju istinski fašizmi i genocidizmi, velikosrpski i velikohrvatski, onda se automatski i vi tzv. islamski ekstremista.

Djetinjstvo i tradicija

- Ja sam rođen u Tuzli,  a prvih pet razreda osnovne pohađao sam u Gradačcu, gdje smo jedno vrijeme živjeli, jer su roditelji dobili bolje uvjete na poslu. Budio sam se ispod kule Zmaja od Bosne i lijegao sa pogledom na njeno zdanje. Odrastao sam uz legende o Husein-kapetanu Garadaščeviću koji je imao bijelog konja s krilima, koji bi s kule uzlijetao i nosio ga da brani Bosnu. U neko doba na tog konja se popeo i Hasan Kikić, pa je i on polijetao sa kule i ubijao Švabe s letećeg konja. Sad ja djecu vodim po Gradačcu i pričam im priče koje su pričane meni. Moje djetinjstvo je prošlo u napajanju bosanskim ponosom. To više nije događaj, to je stanje koje traje i koje je konačno. Nema treperenja, nema incidenta, jer moje srce bije za Bosnu i Hercegovinu, kao što bije za moje troje djece.

O magazinu Kulin

- Programsko opredjeljenje Patriotskog magazina „Kulin" je da razvija kulturu domoljublja, a što podrazumijeva raspon tematskih interesovanja, od zaštite i afirmacije istine o odbrambeno-oslobodilačkog ratu '92.-'95., do predstavljanja prirodnih ljepota naše domovine. Svi oni povijesni i kulturalni znakovi koji čine da se kao Bosanci i Hercegovci osjećamo ponosnim na svoju zemlju, biće predstavljani...

Bosnofobija je izdignuta na pijedestal demokratske i akademske vrline, pa sad imate univerzitetske profesore koji uče studente da sa podsmijehom gledaju na bosanske, a naročito islamske vrijednosti. Ogromna politička i finansijska sila je usmjerena na ubjeđivanje naših ljudi da je Bosna i Hercegovina felerična, hibridna, nakaradna zemlja, da je njen bosanski duh problem, a ne rješenje u komunikaciji među različitostima. Pri tome se izmišlja tzv. islamski ekstremizam, kao protuteža istinskim razarateljima Bosne i bosanskoga. Zapravo, jedini ekstremizam u našoj zemlji jesu snage, a sada već državne snage, koje kreiraju i sprovode slabljenje Bosne i Hercegovine.

Razgovarala: Nedžmija Hadžić

(Magazin „Zehra", Godina X, april 2010., broj 60)