A+ A A-

Osvrt na ramazan i bajram u Detroitu

Svake godine hvala Allahu Uzvišenom Ramazan u Detroitu kod Bošnjaka probudi spremnost na intenzivniji ibadet, svijest o Bogu baš onako kako nam Allah zapovijeda u Časnom Kur'anu.

ram-bajr-detroit-08-2013-1

„Post vam je propisan kao i onima prije vas ne biste li postali svjesni.“

Upravo je mjesec Ramazan škola u kojoj učimo i osjetimo više svjesnost viših ciljeva. Ramazan je dakako  vrelo koje željno dočekamo da napojimo naše duše koje tokom godine ožedne.

Odbor džemata na čelu sa imamom Bosanskog Američkog Islamskog Centra( u nastavku BAIC)

Osman ef. Brkić, izvrše sve pripreme kako bi ovaj mubarek mjesec bio uistinu poseban za sve naše džematlije.  Ove godine smo također u džematu imali softu, svršenika prvog razreda Behram – begove medrese u Tuzli Saliha Donlić. Salih je naše dijete iz mekteba, iz džemata a sin čestitih i ponosnih roditelja Edina i Mirele rodom iz Palanke kod Brčkog. Ovogodišnje Ramazanske aktivnosti u BAIC – u su započele sa redovnim učenjem Mukabele nakon ikindije namaza. Dani posta su ljetni i postilo se gotovo 18 h , ali kako mi reče jedna naša stara nana , a onako već oronula, krhka i stara : „ Sine moj posti onaj ko je naučio da posti, pa njemu i nije teško, a Allah najbolje zna hoću li idući dočekati.“

Jacija i teravih namaz klanjali su se cijeli mjesec od 10:45 h , dakle jako kasno.

Ovdje su Bošnjaci izuzetno vrijedni i radini. Velika većina njih od sehura započinje svoje poslovne aktivnosti. Ti poslovi uglavnom su teški. Posjeta teravih namazu radi te činjenice radnim danima je nešto slabija u odnosu na vikend. Prvu subotu u mjesecu Ramazanu iskoristili smo za zajednički iftar. Nakon iftara smo proučili kelime i tevhid za sve ŠEHIDE SREBRENICE. Imam Osman je održao predavanje podsjećajući prisutne o imperativu zalaganja da se SREBRENICA NE ZABORAVI, časna šehidska krv i njihove porodice kojima smo neizmjerljivo dužni do Sudnjega dana. Svaki put Srebrenica, tuga i naša najveća rana na srcu koja čini se ne može zarasti jer kako imam Osman tada reče : „ Neka nas večeras srce boli i neka plače za nevinim ubijenim na bigajri hakk  Srebreničanima ...“ A suza ne može da se ne otisne čista koja žali i pamti, a nikada ne zaboravlja, jer ko zaboravi od nas nije.

 Obzirom da je subota najposjećenija, BAIC svake subote tradicionalno organizira džematske iftare na kojima je poseban ambijent. Ovog Ramazana nekoliko naših Bošnjačkih familija su bili sponzori iftara kao i jedna humanitarna organizacija „Life“. Ovom prilikom svima im se i na ovaj način zahvaljujem i molim Uzvišenog Allaha da im mnogostruko nadoknadi njihov trud. Zajednički iftar u prostorijama BAIC-a ima svoju posebnu draž. Pomiješana i mladost i starost,za sve je bujrum, zajednički muhabbet uz Bosansku kahvu, predavanje prije teravije, klanjanje teravije ...( neprocjenjivo )

Softa Salih je bio kod nas na Ramazanskoj praksi, mujezinio a i jedan dio teravije imamio.

Podsjetio me da su to najljepši mladalački dani nas imama.

Ovom prilikom odgovorno tvrdim da nema institucije i škole koja za godinu nauči i odgoji kao što su to naše lijepe medrese i njihovi muderrisi.

Ovog Ramazana na bolji svijet su Allahovom voljom preselila dva naša brata: Teufik i Senahid, te sestra ......Molim Allaha da im oprosti njihove grijehe, primi hajrata i nagradi sa Džennetom, a porodicama podari sabura. Svaka dženaza na neki način je žalost u džematu ali je posebno emotivna dženaza bila za rahmetli Senahida kojem je tačno pred Ramazan prije dvije godine preselila  supruga Vildana. Poslije njih su ostala dakle djeca jetimi Alen i Adi o kojima će se pobrinuti sestrič Vedad Mulaosmanović sa svojom familijom.Moram kazati da je Vedad jedan od naših rijetkih ljudi današnjice koji ima i svojih četvero djece. Allah mu je dao evo i ovo iskušenje pa Ga molimo da mu pomogne u njihovom podizanju i odgajanju. Džemat BAIC i Osman ef. uvijek će mu biti na raspolaganju da pomognu.

Ove su nas vijesti malo razdrmale ali Ramazanske aktivnosti su išle po planu.

Za 15. I 16. Ramazan gost,  musafir, seir vaiz u našem džematu boravio je direktor Karađoz – begove medrese prof. Seid ef. Eminović. Posjete naših imama iz domovine Bosne ovdje u dijaspori su jako važne. Veliki broj džematlija dođe u teraviju kako bi slušao vaz, zatim čuo iz prve ruke šta ima u Bosni od relevantnih ličnosti poput naših profesora naših medresa i islamskih fakulteta. Dakle Seid ef. održao nam je dva predavanja, a jedno je bilo u sklopu prigodnog programa za LEJLETU-L-BEDR.

Uprave te sedmice je bila i redovna sergija na nivou Rijaseta IZBiH i u cjelokupnoj Bošnjačkoj dijaspori za opremanje prostorija novog objekta Karađoz-begove medrese. Mi smo za tu priliku malo produžili akciju i poslije džume na subotu pa smo hvala Allahu skupili dvije hiljade dolara i bićemo upisani kao vakifi Karađoz-begove medrese.

Seid ef. je iskoristio priliku da nam se i lično zahvali na licu mjesta. Allahu ekber!

Naš imam Osman je u Ramazanu također odlazio na zajedničke familijske i porodične iftare.

Džemat inače gravitira od džamije 30 milja pa i više.

Osman ef. je kad god je bila prilika pred teraviju koristio priliku da se obrati džematlijama prigodnim vazovima i nasihatima.

U petak 25. Ramazana u BAIC-u smo organizirali tradicionalni omladinski iftar.

Naš narod kaže : „ Na mlađima svijet ostaje.“ Dakako to je istina i primarna ako ne i najvažnija uloga džemata da obezbijedi uslove i simpatije omladine kako bi i oni bili prisutni u džamiji.

Na sreću svih nas,  ovdje u Detroitu zaista je mladost prisutna i u džamiji.

Naša omladina iz hora ILHAM,  KUD Bosanski Ljiljani koji rade u sklopu aktivnosti našeg džemata, te omladina čestita iz KUD Behar, kao i drugi su se odazvali u velikom broju. Posebno se zahvaljujem njihovim koreografima Šefiki Čampara i Sadeti Jakupović koji su pomogli u organizaciji ovog iftara. Također hvala puno vlasnicima Bošnjačkog restorana Palma Fetić Muhamedu i Fatimi. Najljepše je ovdje čini mi se gledati ta sretna i nasmijana mlada lica naših momaka i djevojaka, djece koja su ponosna što su Bošnjaci, muslimani. Kako im lijepo tek stoje mahrame!

Noć poslije,  nastupa i 27. Noć Ramazana. Ona je po takvimu Rijaseta IZBiH zabilježena kao LEJLETU-L-KADR. Dakle, iz Kur'ana znamo da je to  noć vrijednija od hiljadu drugih mjeseci u kojoj se Allahovom odlukom meleki i Džibril spuštaju radi odluke svake. Mnogobrojna su Poslanikova a.s. kazivanja o značaju lejletu-l-kadra. O svemu ovome muslimani Bošnjaci su itekako upoznati tako da su napunili džamiju. Svakako je subota bila. Puno džematlija su mi lično rekli da ne pamte od kada je ove džamije da je bilo tako puno svijeta. Zaista se tražilo mjesto više. Poslije akšama radi gužve se čekalo u redu i 45 min. da se dođe na red iftariti.

Program lejletu-l-kadarski trajao je cijelu noć a završio sa sabah- namazom.

Počelo se sa učenjem sure Jasin i zikrom. Suru Jasin su proučili  Salih softa i Almin Bilanović, sin našeg mujezina Huse. Nakon toga se proučio mevlud, odlomci iz Kur'ana, ilahije hora Ilham. Imam Osman ef. Brkić je održao prigodno predavanje podsjećajući na ustrajnost u islamu, važnost udjeljivanja zekkata i sadekatu-l-fitra u bejtu-l-mal i drugo.

Potom smo klanjali jaciju i teraviju, a poslije je bila pauza za kahvu.

U 2:30 h uslijedio je ponovo zikr, a zatim  klanjanje noćnog namaza na kojem je ostao također veliki broj džematlija.Do sehura se ibadetilo i zajednički ali i posebno.Ovu blagoslovljenu noć smo završili zajedničkim sehurom i sabah namazom.

Kako prođe lejletu-l-kadr već se lagahno počeo osjećati žal za ubrzim odlaskom Ramazana.

Uistinu te posljednje noći budu s jedne strane  jako tužne za muslimane, a opet i radosne zbog Bajrama velikog islamskog blagdana kada vjernici, postači primaju svoje nagrade.Dakle emocije su jako pomiješane.

U četvrtak 08. Augusta u prepunoj džamijji u BAIC-u smo dočekali Bajram. Program je počeo klanjanjem Sabah-namaza, a zatim smo proučili jasin i dovu za ponosne šehide Bosne i dovu za mukabelu. Vrijeme Bajram namaza dočekali smo odabranim učenjem Kur'anskih odlomaka i tekbira. Allahu ekber Allahu ekber... odjekivalo je u džamiji.

Bajram namaz imamio je i svečanu hutbu održao naš imam Osman ef.

Uslijedilo je zajedničko čestitanje i radovanje uz mehabbet, bratske zagrljaje, neizostavnu Bosansku baklavu a sve to u krugu najbliže porodice po našoj lijepoj vjeri i tradiciji.

Na prvi dan Bajrama posjetio sam našeg redovnog džematliju dok ga bolest nije savladala Nihada Đapo koji je dva puta već operisao rak u glavi. Ovaj drugi put je bio posebno koban jer je rak zahvatio dio mozga koliko sam mogao razumiti pa je poslije operacije kod Nihada cijela lijeva strana nepokretna. Teško je gledati takvog čovjeka na dan Bajrama. Ali eto k'o da sam mu donio cijeli dunjaluk  kada sam došao da obiđem njega i hanumu mu koja se brine o njemu a i njegove čestite kćeri. Neka im je Allah na pomoći. Zaista vjernika pogađaju stalno iskušenja, da nam Allah podari sabura, snage i razumijevanja da ostanemo vjernici. Tog dana sam se uvjerio da je Nihad Đapo uistinu vjernik.

Drugi dan Bajrama je dan šehida. U džamiji smo prije džume proučili tevhid  a na hutbi imam je kazivao o značaju šehida, žrtvi Bošnjačkoj, o napadnutim povratnicima u Zvorniku na dan mubarek Bajrama.

Bajramsko sijelo

Odbor BAIC – a kojeg čine : Predsjednik Fahrudin Didić, potpredsjednik Avdo Imamović, članovi Edin Donlić, Zlatan Hadžić sekretar i blagajnik te Osman ef. Brkić potrudili su se da i za ovaj Bajram u prvu subotu već tradicionalno organiziraju Bajramsko sijelo.

Program su spremali naša čestita džematlijka Nerma Huskić i Osman ef. Dekoraciju sale su pripremili članovi KUD – a Bosanski Ljiljani. Program je bio raznovrstan i veoma bogat kojeg je vodila Nerma hanuma. Na samom početku svojim milozvučnim glasovima prepunu salu u Balkanskom centru koja se renta za ovakve i slične prigode počastio je hor ILHAM  na čelu sa Osman ef.

Imam BAIC – a Osman ef.  poselamio je i čestitao je prisutnima Bajram. Istakao je svoju radost i ponos što radi u jednom od najljepših džemata u Sjevernoj Americi. Pozvao je džematlije da gordo, ponosno i hrabro ističu da su Bošnjaci čija je vjera Islam, a jezik Bosanski. To je naš emanet kojeg moramo ispuniti i na tome svoju djecu odgajati, a jadni li su oni koji se stide ili ne znaju za svoju vjeru, nacionalni identitet i jezik. Zahvalio se džematlijama na svakodnevnoj podršci koju pružaju džematu a posebno na podršci koji pružaju svima u Bosni počevši od rodbine, prijatelja i komšija. Posebno je istakao našu materijalnu obavezu pomaganja naših džemata i povratnika u manjem BiH entitetu. Tu nikada ne smijemo zakazati i truda žaliti.

U kontekstu navedenog imali smo i specijalnog gosta Dritu Haziraj. Ovdašnjoj publici Drita hanuma je jako poznata po svojim humanitarnim akcijama za najpotrebnije u BiH. Hvala Allahu Milosnom koji je usadio milost u srca mojih džematlija, mi smo za ovu noć skupili $ 5.100.00,pet hiljada i sto Američkih dolara. A poznato mi je da je taj dan Drita posjetila i nekoliko naših džematlija koji imaju svoje biznise koji su svesrdno donirali. Allahu ekber! Najljepše je kad riječi prate odmah dijela.

Džemat je tu noć imao posebnu čast da ugosti i oblasnog glavnog Imama našeg medžlisa hfz. Muriz ef. Mešić koji se obratio čestitajući svima Bajram, čestitajući imamu Osman ef. i džematu na radu i zalaganju kako za Islam tako i za BiH, te poručio da gradimo jedinstvo, slogu i prosperitet i napredak u hajru uz Allahovu pomoć i pozvao nas sebi u goste u džemat Western u Chicagu gdje obavlja dužnost imama.

Za muziku i lijepu Bošnjačku sevdalinku koja je neizostavna u ovakvim prilikama pobrinuli su se : Rifet Kijamet, Hilmija Hot, Muhamed Islamović i Fahrudin Didić.

Bošnjačke tradicionalne igre odigrali su naši lijepi: KUD Bosanski Ljiljani i KUD Behar.

Naša profesorica Bosanskog jezika u džamiji Nermina Kurtović svaki put nas obraduje sa pripremanjem recitacija za djecu pa je tako bilo i ovaj put. Voditeljica Nerma je uradila monolog koji je mnogima natjerao suze na oči.

Sevdalinke su otpjevale i dvije mlade djevojčice Emina Kijamet i Selma Kamenčić „ Nigdje tako ko u Bosni nema“. Možda naziv ove sevdalinke i odslikava cijelu ovu našu Ramazansku i Bajramsku atmosferu „ Nigdje tako lijepo k'o kod nas Bošnjaka“, a tako je i kod nas ovdje, u ovom Američkom gradu Detroitu u državi Michigan IMA ISLAMA I MUSLIMANA, IMA RAMAZANA I BAJRAMA, I NARAVNO IMA BOSNE I BOŠNJAKA.

Na kraju koristim priliku da se svim učesnicima programa Bajramskog sijela, našim gostima, mojim dragim džematlijama zahvalim na velikom trudu što čine i naravno uz Allahovu pomoć mi idemo dalje, jer nećemo stajati u mjestu. Mahsuz vam selam!

Imam BAIC – a Osman ef. Brkić, prof.

U Detroitu, 11. august 2013. god.

  • 0101