Intervju muftije Grabusa u časopisu Dnevnik
U subotu, 13. aprila 2013. godine, u časopisu Dnevnik objavljen je intervju sa muftijom dr. Nedžadom Grabusom. Intervju možete pročitati u cijelosti u nastavku vijesti.
Ove godine navršava se 44 godine otkad je Islamska zajednica prvi put službeno – u vidu molbe – izrazila želju i namjeru da u prijestolnici izgradi prvu džamiju u Sloveniji. Ljubljanski muftija dr. Nedžad Grabus put od tada do danas kada Islamska zajednica ponosno najavljuje da će ove godine u septembru postaviti kamen temeljac za Islamski kulturni centar, opisuje kao trnovit put kojeg muslimani nisu očekivali. “Zadovoljan sam da smo došli do trenutka kada smo u potpunosti isplatili zemljište i da smo sve to uradili bez ikakvih afera i problema,” kazao je muftija Grabus i jasno odbacio špekulacije da imaju donatori iz Katara koji su pomogli otplatu zemljišta i koji će vjerovatno financirati izgradnju džamije, skrivene namjere. “Radi se o bezuvjetnoj donaciji, jer nam Katar ne može niti želi diktirati uvijete,” kazao je Grabus.
U bosanskim medijima mogli smo čuti da ste izabrani za ljubljanskog muftiju upravo zbog želje da izgradite džamiju u Ljubljani. Zašto je baš to prevagnulo na vagi u korist odluke da postanete muftija, jer se radi o veoma zahtjevnom projektu koji se prije toga gotovo 40 godine nije pomjerio s mjesta?
Muftija dr. Grabus: Svi se u nekom trenutku moramo odlučiti da li ćemo raditi nešto što je važno samo za nas osobno ili ćemo raditi nešto što će koristiti široj zajednici. U tom trenutku odlučio sam se za drugu mogućnost što nije bila nimalo lahka odluka. Po obrazovanju sam teolog, obrazovao sam se da bi studente poučavao našoj vjeri, islamu. I moram priznati da na početku uopće nisam znao šta da očekujem. Drago mi je da su vjernici i saradnici razumjeli da to nije moj projekat, već da je to projekat koji je važan za cijelu Islamsku zajednicu.
Na što niste bili spremni kada ste se upustili u taj projekat?
Muftija dr. Grabus: Mi Bošnjaci, ili ako hoćete Bosanci, malo smo “naivni ljudi”. Vjerujemo svemu što piše u knjigama i naša je duša veoma osjetljiva ako nešto piše u knjigama, a u realnosti se događa nešto sasvim drugo. Najveći problem bio je u tome da je država, odnosno općina obećavala zemljište, a Islamskoj zajednici uopće nije data mogućnost da otkupi to zemljište. U početku smo bili veoma ovisni od političke volje iako nam slovenski ustav garantira to pravo. Ali, problem nije bio u pravima koje određuje zakon, već u implementaciji tih prava i zakona, jer je implementacija ovisila isključivo od ljudi. Zato sam zahvalan da je imao gradonačelnik Zoran Janković dovoljno političke mudrosti da se je ljubljanska općina u jednom trenutku napokon odlučila prodati zemlju.
Može li sada nešto ustaviti izgradnju džamije?
Muftija dr. Grabus: Mogu kazati da je to sada ireverzibilni proces iako sam svjestan da će izgradnja džamije biti veoma zahtjevan proces. Postoji mogućnost da naletimo na još kakve probleme koji bi usporili izgradnju džamije, ali zasigurno taj proces nije moguće zaustaviti. Danas izgradnja džamije nije više političko pitanje, već je pravno pitanje. Dok nismo imali mogućnost kupovine zemljišta, izgradnja džamije bila je isključivo političko pitanje, a otkad smo dali kaparu za kupovinu zemljišta, potpuno smo u drugoj poziciji.
Općina Ljubljana u prošlosti je razmišljala o više različitih lokacija gdje bi se mogla graditi džamija. Na kraju su vam ponudili mjesto između Kurilniške i Parmove ulice koje je dosta degradirano područje. Jeste li zadovoljni s tom lokacijom?
Muftija dr. Grabus: Inšallah, to područje sa Islamskim kulturnim centrom promijenit ćemo u bolje. Nadam se da će nakon nas i drugi s tog područja krenuti istim putem i da ćemo ga učiniti lijepim. Zahvalan sam gradonačelniku i njegovim saradnicima da su razumjeli da džamija mora biti integrirana u gradsku zonu. Ukoliko bi bila odbačena na Cestu dveh cesarjev (bivša lokacija), zasigurno bi bila stranac. Ovako će biti dio grada.
Sada kada nema više dilema o tome da li će džamija biti i gdje će biti, većinska javnost se bavi pitanjem da li će se čuti ezan sa munare?
Muftija dr. Grabus: Naravno da će se čuti, ali ezani neće nikoga uznemiravati, jer će se učiti u prihvatljivim granicama. Vjerujem da će ljudi preko upoznavanja te novine i kroz razgovore prihvatiti ezan koji označava početak muslimanske molitve. Kada se naviknu, ezan će im biti potpuno normalno iskustvo kao što je i za mene koji sam odrastao u okolini gdje je potpuno normalno čuti crkveno zvono i ezan sa munare.
Smijete li prognozirati kakav bi bio rezultat referenduma o izgradnji džamiji u Ljubljani ukoliko bi ga, na primjer, ustavni sud dozvolio sada izvesti? Je li Ljubljana, odnosno Slovenija sada prihvatila izgradnju islamskog centra?
Muftija dr. Grabus: Zadovoljan sam da sam kroz cijeli ovaj proces spoznao da je Slovenija pravna država, jer je ustavni sud odlučio da se o izgradnji džamije ne smije odlučivati na referendumu. Švicarska, koja je veoma napredna država, otišla je zbog pitanja munara drugim putem i dozvolila je izvođenje referendum koji krši prava određene grupe ljudi. Ukoliko bi danas imali referendum, hoću vjerovati – hoću vjerovati, jer ne smijem tvrditi – da bi Slovenci odbacili referendum o zabrani gradnje džamije. Mislim da su Slovenci na strani ljudskih prava i da su primjer civilizirane države koja razumije da ako Slovenija pa i Evropa želi nastaviti svoj put, mora biti otvorena. Svijet se mijenja, jer ne postoji monolitni prostor – nigdje na svijetu ne možeš živjet sam, izoliran od sebi drugačijih. To pokazuje primjer Katara. Prije 50 godina u toj državi nije bilo drugih vjera osim islama, ali se stvari mijenjaju. Katarski emir Šejh Hamed bin Halifa Al Thani je, na primjer, u Dohi izgradio katoličku crkvu, a sada gradi protestantsku. Izgradnja džamije, dakle, nije samo stvar Islamske zajednice u Ljubljani i njenih ljudskih prava, već je na neki način i pitanje ponosa društva, ponosa glavnog gada neovisne države da je što pluralnije i otvorenije.
Predrasude prema muslimanima, dakle, nisu više tako velike kao nekad?
Muftija dr. Grabus: Ne osjećam da su predrasude prema muslimanima u Sloveniji tako velike kao, recimo, u nekim drugim državama. Zasigurno postoje krugovi koji žele potencirati određene probleme i koji žele isprovocirati te predrasude. Problemi naravno još uvijek postoje, ali moramo razumjeti da na ovom svijetu ne živimo u raju. Problemi postoje, ključno je da se trudimo i rješavamo ih. Moramo se naučiti razgovarati, jer 20 godina demokracije nije dovoljno da bismo svi razumjeli šta znači pluralnost; ne samo politička, već i kulturna i vjerska pluralnost. Optimističan sam i vjerujem da će ljudi prihvatiti razlike, pitanje je samo koliko vremena će to trajati.
Zašto u Sloveniji tako rijetko možemo opaziti muslimane u javnom životu? Je li to možda posljedica skrivanja tog dijela identiteta u želji pred zaštitom od predrasuda?
Muftija dr. Grabus: Ne radi se o skrivanju muslimanskog identiteta, već je to posljedica različitih činjenica. S jedne strane muslimani u Sloveniji veoma su integrirani i običaj je takav da, na primjer, žene u javnosti ne nose mahramu. Mi se u Sloveniji i u Hrvatskoj osjećamo istinski kod kuće. Islamska zajednica u Sloveniji drži se načela da svoju vjeru ne misionarimo, iako islam ima, slično kao i kršćanstvo, ideje o misionarstvu. Iako je to nekima lijepo čuti da je neko prešao na islam, mi u Sloveniji to ne potenciramo. S druge strane, muslimani u javnom životu možda nisu tako ispostavljeni, jer u Sloveniji nemamo toliko obrazovnih muslimana i muslimanki. U prošlosti su Bošnjaci, koji čine većinsko muslimansko stanovništvo u Sloveniji, zbog jezičkih prepreka radije studirali u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu nego u Ljubljani. U Sloveniji, dakle, nema velikog broja obrazovnih muslimana koji bi se mogli ispostaviti. Ali, ako kao primjer spomenem sebe: više sam predavanja imao na bečkom nego na ljubljanskom univerzitetu. To je tako.
Već ste spomenuli katarskog emira Al Thanija koji je otplatio dug za isplatu zemljišta i financijski će pomoći samu izgradnju Islamskog kulturnog centra. Jeste li od samog početka računali na pomoć iz inostranstva?
Muftija dr. Grabus: Naravno da smo se cijelo vrijeme trudili dobiti donacije. Osobno sam napisao više od stotinu kilograma dopisa, razgovarao sa više od hiljadu ljudi, posjetio sam dvadesetak država, govorio sam na stotinu različitih skupova. Odazvao se je emir Katara Šejh Hamed bin Halifa Al Thaniji zbog čega smo veoma zahvalni njemu i njegovim saradnicima kao i svim našim prijateljima u Sloveniji koji su nam pomogli. Ako si iskren i ako si svjestan, Bog će ti naći izlaz, kako stoji u Kur’anu, to se i dogodilo. Ali moram naglasiti da sam kroz kompletan ovaj proces spoznao vrijednost naših vjernika. Ne smijemo zaboraviti da su muslimani donirali oko četiri miliona eura za ovaj projekat. To se nije dogodilo nigdje na Balakanu. Stalno govorimo o tome da ljude danas ništa više ne zanima, da se ni sa čim ne mogu poistovjetiti. No, naši vjernici dokazali su da nije uvijek tako i da imaju veliku želju da se izgradi džamija u Ljubljani.
Šta je uvjerilo vjernike da budu tako radodarni?
Muftija dr. Grabus: Mi nikada više nećemo imati priliku graditi džamiju u Ljubljani. To radimo sada i nikada više. Mislim da su se naši vjernici toliko uključili u taj projekat, jer su svjesni toga i ne žele se kasnije pitati zašto nisu pomogli, zašto se nisu bilo kako uključili. Svjesni su da je ovo jedina mogućnost. Moram naglasiti da nije važno koliko je neko dao, jer svi ne možemo donirati jednako, već kakve su bile njegove namjere. Najmanja pomoć koju neko može ponuditi jeste da bude dio projekta.
Prijevod sa slovenskog: Nevzet Porić