A+ A A-

U Tuzli održana trodnevna radionica „Njemački model suočavanja s prošlosti-može li biti uzor za BiH?“

Izuzetno značajna radionica o temi „Njemački model suočavanja s prošlosti - može li biti uzor za BiH?“ održana je u Tuzli od 27. do 29. novembra 2012. godine sa trideset aktivnih učesnika, među kojima su mnogi prosvjetni radnici, pedagozi, direktori škola, socijalni radnici, predstavnici političkih stranaka, te predstavnici Nevladinih.

Gost predavač na ovoj radionici bila je dr. Judith Baessler, psiholog iz Velike Britanije, njemačkog porijekla, koja je dva dana radionice bila maksimalno posvećena što kvalitetnijem predstavljanju teme učesnicima, a potom radu u grupama sa učesnicima. Jedna od njenih specijalizacija je „Traume i liječenje od rata“, te je do sada baveći se ovim problemom boravila na više kontinenata. Govoreći o najtamnijem dijelu historije Njemačke govorila je veoma realno i kritički, a učesnicima je predstavila mnogobrojne faktografske podatke i informacije.

-Njemački model suočavanja s prošlosti ima veoma mnogo različitosti, ali u isto vrijeme i paralela s modelom koji bi se trebao primjeniti u Bosni i Hercegovini. Drugi svjetski rat u kojem su Nijemci ubili šest miliona Jevreja je najstrašnija istina s kojom su se morali suočiti. Suočavanje s prošlosti počinje prvo u nama, ali je ono povezano na više nivoa. Prvi nivo je politički nivo. Njemačka Vlada je preuzela konkretnu i pravnu odgovornost. Prvo je nastupila denacifikacija, uklanjanje svih fizičkih oznaka, spomenika, figura kao što je Orao koji je bio simbol nacističkog režima. Njemačka Vlada je prihvatila da isplati odštetu žrtvama. I danas postoje slučajevi u kojim se vode procesi vraćanja imnovine oduzete u ratu. Njemačka je dobila novi Ustav koji je dao nove temelje državi. U Nimberškom procesu osuđeni su svi nacisti. Svaki građanin je 1939. godine bio pozvan da se izjasni šta je radio za vrijeme Nacističkog režima. Crkva je također javno prihvatila kolektivnu krivicu, i to je bilo prvo Nevladino javno priznanje poznato kao Štutgartska deklaracija krivice. Drugi nivo je psihološki nivo suočavanja. Njmačko društvo se moralo suočiti sa jezivom prošlosti koju su sami načinili. Neki su željeli izgraditi novi identitet , pa su govorili da ne žele da imaju ništa s tim, te da osuđuju sve one koji su to učinili. Drugi su mislili da to i nije toliko strašno bilo koliko se o tome govori, pa su pokušali da minimiziraju problem prošlosti. A teći su opet priznali da je to što se dogodilo bilo stvarno loše, ali da se već jedanput treba završiti ta priča o prošlosti i krenuti dalje. No, to se nije završilo odjedanput, već se nastavilo prenositi transgeneracijski. A transgeneracijska trauma se odražavala direktno u odnosima roditelja i djece. Roditelji nisu željeli govoriti o prošlosti djeci i onda je nastao veliki generacijski konflikt među njima. Tako je nastao Drugi val denacifikacije kada su studenti u Njemačkoj 1968. godine protestvovali. Tražili su da se svi njihovi profesori na fakultetima privedu i ispitaju, a onda i smjene ako imaju ikakve veze s tamnom prošlosti. Studenti su govorili da kada putuju svijetom primjete da ljudi ih gledaju kao naciste, ubice. Djeca su zahtjevala da im roditelji kažu šta su radili u ratu, ali roditelji su im odgovorili da su oni djeca novog doba i da ne trebaju znati. Ali djeca su smatrala da roditelji takvim odogovorima žele samo sebe zaštititi. Pa je taj period poznat kao period alijenacije- otuđivanja u odnosima djece i roditelja. Dvije godine nakon protesta studenata njemački kancelar Willy Brant javno je kleknuo na koljena u Varšavi 1970. godine i izvinio se Poljacima za zločine koje je počinio njegov narod. Ovo su samo neke od važnih mnogobrojnih informacija koje su učesnici mogli dobiti tokom prvog dana radionice od dr. Baessler.

 

Izuzetno osmišljene i realizirane radionice u drugom danu

 

Drugi dan radionice maksimalno je iskorišten u grupnom i pojedinačnom radu, razmjenom iskustava u ratu, te životu poslije rata. Učesnici su pokušali da odgovore na mnogobrojna pitanja među kojima su: Može li model Njemačkog suočavanja sa prošlosti biti model i bosanskohercegovačkom društvu?, Šta je BiH uradila po pitanju suočavanja sa prošlosti?, Da li je pravda zadovoljena i da li su kažnjeni zločinci za masovna ubistva i silovanja civila?, Koliko su mediji doprinijeli u suočavanju sa prošlosti?, Transgeneracijska trauma u BiH?, Kolektivna krivnja? , Život žrtava rata danas? Šta se može uraditi da bi prošlost ostala prošlost, da ponovo ne postane budućnost? , i mnoga druga značajna pitanja. Raduje činjenica da su se na ovoj radionici mogla čuti različita mišljenja od svih učesnika, ali da su se u isto vrijeme svi složili oko najvažnijih pitanja, da treba kazniti počinioce mnogobrojnih zločina, da su svi nezadovoljni pristupom države i Međunarodne zajednice prema najvažnijem problemu našeg društva , jer bez suočavanja s prošlosti nema ni za koga lijepe budućnosti, a pogotovo za mlade generacije.

 

Korisna saznanja učesnici radionice dobili od predavača

 

Treći dan je realiziran u obliku Okrugog stola gdje su učesnici mogli poslušati nekoliko predavača koji su govorili o ovoj temi iz ugla profesije kojom se bave.

Dr. Judith Bassesler govorila je o temi „Gender aspekt u ratu“, odnosno o ulogama muškarca i žene u ratu. U ovu temu uključeni su i učesnici koji su imali vrlo zanimljiva viđenja uloge muškaraca i žena u ratu, a to je da su i muškarci i žene imali zaštitničku ulogu u ratu, ali u različitim poljima djelovanja.

Almir Alić ICTY govorio je o temi: „Uloga Međunarodnog Krivičnog Suda za bivšu Jugoslaviju u procesu tranzicijske pravde“. Objašnjavajući pojam tranzicijska prvada kazao je da je to skup pravosudnih i nepravosudnih mjera i aktivnosti koje su vlasti i civilno društvo spremni poduzeti radi uklanjanja posljedica kršenja ljudskih prava. To je suočavanje sa tragičnom prošlosti.

Doc. dr.med. sci. Mevludin Hasanović, neuropsihijatar govorio je o temi: „ Silovanje-akt genocida; Ko će o žrtvama brinuti?“ Dr. Hasanović istakao je da svakodnevno radi sa žrtvama rata, ali još uvijek je veoma malo žrtava koje govore o ratu i posjećuju neuropsihijatre, a time ne pomažu sebi. Pozvao je žrtve silovanja u ratu žene i muškarce da više govore o svojim traumama i da se obrate stručnim osobama koje će im pomoći, te ih ojačati u prevazilaženju trauma.

Mr. Osman Kozlić kao predsjednik Ustavnog suda Islamske zajednice u BiH-i, te kao predstavnik političke stranke govorio je o dvije teme: „ Prihvatanje seksualno zlostavljane žene u ratu od strane članova porodice i društvene zajednice sa aspekta islama“, i „Suočavanje sa prošlosti sa aspekta društva i političkih partija do sada u BiH“. Ono što se može izdvojiti iz govora Mr. Kozlića je da žene silovane u ratu jednako su vrijedne i treba da budu jednako prihvaćene od društva i porodice kao i žene koje nisu bile žrtve rata. Islam daje potpunu podršku tim ženama, i obavezuje muževe da budu maksimalna podrška svojim ženama, te da strogo vode računa da ne budu nijednog trenutka uvrijeđene od njih ni ti od ostatka porodice i društva. A mladim muškarcima savjetovao je da žene takve žene bez ikakvog oklijevanja jer su one jednako vrijedne kao i druge koje nisu bile žrtve rata.

Zadnji govornik na radionici bio je Nikola Slavujica, penzioner sa dugogodišnjim iskustvom u NVO i vladinom sektoru, a govorio je o temi: „Suočavanje s prošlosti BiH društva“. Nikola Slavujica je prisustvovao cijeloj trodnevnoj radionici gdje je zajedno sa učesnicima iznosio i dijelio mnogobrojna razmišljanja, pa je njegov govor bio svojevrstan zaključak s kojim bi se svi složili. Istakao je da je prošlih dvadeset godina   Bosne najtamniji dio njene historije. Kitizirao je politički sisitem i uređenost naše zemlje. Prozvao je sve odgovorne segmente države za slobodno šetanje ratnih zločinaca. Osudio nedjelovanje Međunarodne zajednice u rješavanju najvećeg bh. problema. Te smatra da bi prošlost ostala prošlost prvo treba da odgovorni za masovna ubistva i silovanja budu kažnjeni, pa da radi novih mladih generacija krenemo zajedno u budućnost.

Ove radionice i Okrugli sto organizovalo je Nevladino uduženje „Prijateljice“ iz Tuzle, koje stalnim i nesebičnim radom i aktivnostima doprinosi demokratskom razvoju društva u cjelini.

 

E. Muratović

 

  • grupna-radionicagrupna-radionica