A+ A A-

Uloga islama u jačanju svjetskog mira

al-qarawi-iCentar za dijalog – Vesatija u saradnji s El-Kalemom - izdavačkim centrom Rijaseta Islamske zajednice u BiH, povodom svečanog otvaranja Centra, izdao je knjige: Vesatijja – srednji islamski put: Obilježja srednjeg islamskog puta, dr. Jusufa el-Karadavija i Srednji put kao zahtjev vjere i civilizacije, dr. Vehbe ez-Zuhajlija, te knjigu Uloga islama u jačanju svjetskog mira, dr. Mutlaka Rašida el-Karavija.

Za čitaoce Rijasetovog portala prenosimo neke dijelove iz knjige Uloga islama u jačanju svjetskog mira, kuvajtskog autora dr. Mutlaka Rašida el-Karavija.

Uloga islama u jačanju svjetskog mira

Islam je više od hiljadu i četiri stotine godina pretekao modernu civilizaciju pozivom na toleranciju i međusobnu saradnju u dobru i bogobojaznosti među svim ljudima, što je u novije vrijeme uobičajeno da se naziva „principom mirnog suživota“.

Zato je važno obnoviti islamsku misao o dijalogu civilizacija i saradnji sa drugima, jer čovječanstvo u današnje vrijeme ima izuzetno veliku potrebu za saradnjom u dobru, zato što je u tome dobrobit cjelokupnog čovječanstva.

Pošto islam poziva miru, on svetost ljudske osobe proglašava jednom od najvećih svetosti; štaviše, on bespravno ubistvo samo jedne osobe izjednačava sa ubistvom svih ljudi, a spas jedne osobe izjednačava sa spasom svih ljudi: „Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao.“[1]

Islam je kao obavezu propisao mirni suživot sa svim ljudima, jer je Allah, Stvoritelj, odredio da su razlike u vjerovanju, propisima i jezicima nešto što je neodvojivo od života na ovom svijetu. Zato islam ne poriče prava nemuslimana – uključujući i one koji odbacuju islamske propise – jer su osnov mirnog suživota riječi Uzvišenog: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone. Allah, zaista, voli one koji su pravični.“[2]

Ostvarenje pravde i napor na uklanjanju nasilja spadaju među najvažnije intencije civilizacijskog dijaloga, jer je širenje nasilja glavni faktor odsustva pravde, mira i sigurnosti među ljudima, ono potiče na odvratnost i mržnju, pa čak i na napad na druge ljude.

Allah je iskazao počast svakom čovjeku, bez obzira na to kakva mu je boja kože, kojeg je spola ili vjere, kao što kaže Uzvišeni: „Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.“[3]

Islam poziva ljude na međusobno upoznavanje, polazeći od činjenice da imaju zajedničko porijeklo, tako da islam cjelokupno čovječanstvo smatra jednom porodicom. Islam kao cilj stvaranja ljudi navodi međusobno upoznavanje i zbližavanje, kao što kaže Uzvišeni: „O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznavali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji; Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“[4] U tome je dokaz da je islam protiv sukoba zbog teritorijalne ili nacionalne pripadnosti, jer islam ne pravi razliku između bijelca i crnca, kao ni između ove ili one nacije. Naprotiv, islam odbacuje rasnu i nacionalnu pristranost i ne prihvata da one budu mjerilo vrijednosti, jer je u islamu jedino mjerilo vrijednosti bogobojaznost.
            rasid-mutlak-karavi-knjigaIslamski propisi doprinose uspostavljanju svjetskog mira:

            1) Islam dijalog između raznih grupacija i neistomišljenika propisuje obaveznim u stvarnosti, te traži da počiva na lijepom razgovoru i raspravljanju: „I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način...“[5]

            2) Islam potvrđuje svetost i nepovrjedivost ljudske krvi, imetka, časti i čuvanja domovine, a to su propisi i u svim ostalim vjerama. Tako npr. Uzvišeni kaže: „Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao!“[6]

            3) Umjesto borbe i ratovanja, islam propisuje da odnosi među narodima budu u duhu međusobnog upoznavanja, razumijevanja i saradnje, kao što Uzvišeni kaže: „O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznavali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji; Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“[7]

            4) Islam insistira na očuvanju sigurnosti u društvima, što rezultira sigurnošću na svjetskom nivou. U tom smislu Allah tu blagodat spominje Kurejšijama u slijedećim riječima: „Zbog navike Kurejšija, navike njihove da zimi i ljeti putuju, neka se oni Gospodaru hrama ovoga klanjaju, koji ih gladne hrani i od straha brani.“[8]

            5) Islam garantuje slobodu vjerovanja, tako da se nikoga ne smije prisiljavati da pripada nekoj vjeri ili pravcu (mezhebu), kao što kaže Uzvišeni: „U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude!“[9]

            6) Islam potvrđuje da pozivanje na Pravi put mora biti mudro i lijepim savjetom, bez ikakve grubosti, krutosti i neuljudnosti, kao što kaže Uzvišeni: „Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!“[10] On također kaže: „...a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine.“[11]

            7) Po pitanju odnosa među narodima, islam je odredio da osnova bude sigurnost i mir, a rat je izuzetak, kao što kaže Uzvišeni: „I ne borite se protiv njih kod Časnog hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte!“[12]

            8) Islam je propisao sporazume i ugovore, koji uređuju odnose među nacijama, i naredio da se oni moraju poštivati i ispunjavati, kao što kaže Uzvišeni: „O vjernici, ispunjavajte obaveze (ugovore)!“[13]

            9) Islam je propisao najstrožije kazne i uputio najteže izraze onima koji ruše mir i sigurnost. U tom smislu, Allah je propisao kazne za zločine kojima se ugrožavaju sigurnost i mir, kao što su kazne za krađu, blud, razbojništvo i dr. Uzvišeni kaže: „Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika.“[14]

 



[1] El-Ma'ide, 32.

[2] El-Mumtehine, 8.

[3] El-Isra', 70.

[4] El-Hudžurat, 13.

[5] El-Ankebut, 46.

[6] El-Ma'ide, 32.

[7] El-Hudžurat, 13.

[8] Sura Kurejš.

[9] El-Bekare, 256.

[10] En-Nahl, 125.

[11] Alu 'Imran, 179.

[12] El-Bekare, 191.

[13] El-Ma'ide, 1.

[14] El-Ma'ide, 33.