Promo banner

A+ A A-

Kult golotinje

ulica-ferhadijaPiše: Hfz. Mersudin ef. Kasumović

Ispitujući uzroke raspadanja država i civilizacija koje su se pojavile kroz ljudsku historiju, francuski mislilac Le Bon je utvrdio da je temeljni zakon ili bitni faktor njihovog pada bila promjena društvenog ustrojstva. Drugim riječima, opadanje ćudorednih vrednota povlačilo je za sobom duhovnu i fizičku propast čitavih naroda i pojedinih ljudskih zajednica. Zato je svaka kultura, bez obzira u kojem se vremenu razvijala, imala onoliko vrijednosti koliko je štitila i znala očuvati fizičko zdravlje i duhovnu samobitnoist, životnu snagu njezinih nosioca i graditelja. U protivnom ona je zapadala u krizu, iz koje je redovno nastupala smrt kulture i njezinih nosioca.

Današnja kultura Zapada - kako su to potvrdili mnogi odabrani duhovi i mislioci -izgubivši moralnu podlogu u svom unutrašnjem biću nosi znake toga oboljenja čije su se posljedice bjelodano odrazile u cjelokupnom življenju modernog čovjeka, pretežno euro-američkog. Te se posljedice naročito zapažaju u razaranju ne samo duhovnih vrednota, nego i tjelesnog zdravlja suvremenog čovjeka. Praktični materijalizam našeg vremena razgolitio se u svoj svojoj strahoti u životu ljudi. Između mnogobrojnih pokvarenosti koje je donijela raspojasana civilizacija, lišena svih ćudorednih poriva, slijepa je grabežljivost za prolaznim dobrima, ćudoredno-seksualna raskalašenost koja je zadobila oblike prave bestijalnosti.

U težnji da se oslobodi moralnih zakona koji su ucijepljeni u ljudsku narav i savjest, čovjek gubi ono što ga čini čovjekom. U modrenim vremenima, a naročito u poslijeratnom haosu, oblikovao se čovjek-životinja, koji se mjesto Bogu klanja kultu materije, novca i tijela. Danas se može govoriti ne samo o duševnoj bijedi, nego i tjelesnoj golotinji. Freudova teorija o panselsualizmu dostojna jedne materijalisitčke civilizacije danas je dobila svoje praktično znamenje, koje se očituje u bestidnosti, služenju tijelu, udovoljavanju strastima, te seksualnoj raskalašenosti i razuzdanosti koja više odgovara životinjama nego bićima koja se zovu ljudi. Postane li čovejk rob svojih nagona i strasti gori je od životinje, jer preostali razum upregne tada u službu životinjsku. Razbuktavanju strasti i razvijanju erotskih nagona kod čovjeka danas služe slikokaz, razne predstave, znatan dio književnosti, čitav niz romana koji obrađuju gangsterske podvige i ljubavne pustolovine. Koliko se god govorilo i pisalo u odbranu kazališta i likovne umjetnosti, oni ipak izravno ili neizravno služe naznačenoj svrsi.

Vezno s tim zanimljivo je istaknuti da se i najveći dio snažnijih drama, koje duboko zadiru u psihološko-društvenu problematiku čovjekovu, nije mogao osloboditi ljubavnih motiva. Zato se dramska umjetnost nikada nije razvila u krugu islamskog kulturnog stvaranja, dok likovnu umjetnost islam nikada nije njegovao, bojeći se kulta likova i tjelesne golotinje. Gubeći osjećaj stida a time i ljudskog dostojanstva, muškarac i žena postaju žrtva raznih tjelesnih poroka. Bez stida nema ni poštenja, čovjek se oslobađa svih moralnih obaveza.

''Ako izgubiš stid radi što hoćeš.''- veli Muhammeda.s.

Kult golotinje iz dana u dan raste. Potpuna sloboda u odijevanju žene, moderni plesovi, mješovite plaže, čak i nudističke, upadljiva kozmetika, polunage žene, vanjska uglađenost na račun duha, sve su to dokazi spolne raskalašenosti i moralne podivljalosti naših abnormalnih vremena.

Čudoredna seksualna raspojasanost žene, grozno se osvećuje društvu. Temelj društva je porodica. Porodica koja se temelji na braku je biološka nužda. Temelj porodice je žena-majka. Materinstvo je suština ženina bića. Po tome je žena nositeljka životnog kontinuiteta. Materinstvo je najuzvišeniji i prirodni poziv ženin, njezina glavna uloga na zemlji. Na području materinstva žena je superiorna (ima veću vlast) nad muškarcem. Čim se žena udalji od prirodnog poziva majke, razara se temeljna ćelija društva, a i države. Posljedice toga su blud, bolesti, pobačaji, čedomorstva, nerađanja, odvratnost prema ženidbi, što rastače životne snage društva i ubrzava njegovu smrt.

Neke povijesne činjenice govore: U staroj Ateni u prvo doba porodični je život bio nadasve čuvan. Žena je čuvala kuću i posvetila se odgoju djece. Istina ona je u Ateni bila u upadljivo podređenom položaju naspram muža. Ali zakoni i društveni sud čuvali su čistoću porodice. Po Solonovim zakonima Atenjanin je imao pravo ubiti zavodnika svoje žene. U tom slučaju muž je morao otjerati ženu kako ne bi izgubio građansko pravo. Stega je u atenskom uzgajanju bila vrlo oštra. Već u doba Alkibijada, kada je stega u porodičnom životu popustila, žena je pod utjecajem nagomilanog bogatstva počela napuštati kuću, odavati se bludu, gajiti odvratnost prema rađanju. Atena je počela slabiti poput istrošenog organizma. Čvrstina rimske države u prvom razdoblju svoje historije počivala je na čvrstini i čistoći rimske porodici. Žena je vodila brigu o kućanstvu odgajajući porod i tako vršila prirodnu ulogu odgajateljice. Muž je  bio pater -familias, imao je vrhovnu vlast. Raskidivost braka je bila rijetkost. On se mogao raskinuti u slučaju nevjere.  Majke su same dojile svoju djecu. Rimski je mladić odgojem trebao postati skroman i  stidljiv, a usto posjedovati istrajnost, muževnu ozbiljnost i čestitost (honestas). Pred kraj republike porodični život je uzdrman u svojim temeljima. Žena je sve više zanemarivala svoj Bogom dani poziv majke i podavala se raskoši i tjelesnom uživanju, koje je zahvatilo sve slojeve rimskog društva, nakon neprirodnog porasta bogatstva, zadobivenog otimačinom i isisavanjem stanovništa čitavih pokrajina. Majke nisu više dojile niti odgajale djecu, nego su se radije prepuštale robovima i služinčadi. U razdoblju kada je u Rimu skovana rečenica:''Panem et circenses'' (kruha i zabave) žena je plivala u raskošu i tjelesnim uživanjima. Misaone glave rimske imperije kao Ciceron, senator i filozof Katon upozoravale su na potrese i opasnosti, koje će se roditi iz takvog stanja raspuštenosti. Jednom je prilikom Katon u senatu, tada su neki članovi ustali protiv zakona koji je ograničavao ženama slobodu gizdanja i raskoša, upozorio Rimljane da će ženinu lascivnost platiti gubitkom veličine i države. Tako je i bilo. Pokvarenost žena bila je nečuvena. Visoki činovnici i dvorske gospođe kupali su se zajednički nagi. Odvratnost prema ženidbi uzimala je maha. Vlasti su u doba Cezara davale nagrade za ženidbu, naročito ženama, koje su imale mnogo djece, žene ispod 45 godina, koje nisu imale djece, nisu se smjele kititi dragim kamenjem. Nezakoniti brakovi su bili na dnevnom redu. Da bi zlu stao na kraj, car August je izdao zakon po kome neženje mogu naslijediti samo srodnike svoje. Tada Rimljanke, piše jedan povjesničar, nisu brojile svoje godine po konzulima, nego po muškarcima s kojima su živjele. Nerađanje je bilo uzelo toliko maha, da se osjetilo smanjivanje stanovništva. Baveći se više drugim poslovima i besposlicama nego materinstvom, Rimljanka je razorila obitelj. Propadanjem obitelji raspala se i rimska država.

Raskalašenost žene u Evropi, naročito u Francuskoj, gdje je žena svojim pretjeranim zahtjevima za potpuno izjednačavanje u pravima s muškarcima, počela napuštati kuću i zanemarivati odgoj čovjeka, dovela je do propadanja obiteljskog života i opadanja nataliteta(rađanja) u mnogim evropskim zemljama. Pretjerana i neprirodna emancipacija francuske žene, koja je zanemarila poziv majke i odgajateljice, opadanje stanovništva, biološko umiranje Francuske i na kraju njezin vojnički i politički poraz stoje u uskoj uzročnoj vezi. Mi se svi sjećamo proglasa koji je uputio francuskom narodu glavar države maršal Patein, koji je nižući uzroke poraza između ostalog rekao - malo djece! Borba protiv nerađanja postala je dio političko-socijalnog programa Njemačke i Italije. Da bi zaštitio do pune mjere čistoću žene, Kur'an je ženi propisao pristojno odvajanje i pokazivanje koje ni u kom slučaju ne smije izazvati muškarca. U poglavlju ''En-Nur'' Kur'an propisuje:

''Reci (Muhammede) muslimankama neka obore svoje poglede i neka čuvaju čast i poštenje svoje, neka ne pokazuju svojih ukrasa osim onih vanjskih, neka stave pokrivače preko glave i po prsima. Neka ne pokazuju svoje ukrase osim svojim muževima, očevima, svekrima, svekrvama, sinovima, pastorcima, braći, bratićima, sestrićima, ženama, robovima i robinjama, siromašnim starcima, koji nemaju strasti za ženama i nedorasloj djeci.''

Mnoge ustanove islamskog ženidbenog, porodičnog i nasljednog prava, napose pokrivanje kao strogo islamski propis, stoljećima su štitili muslimansku ženu. Muslimanka koja ne pazi na svoje odijevanje, koja se polunaga miješa s muškarcima na plaži, koja pleše i koja ne pazi na svoje dostojanstvo, raskinula je s islamskim moralom i ne spada u životni okvir Kur'ana. Muslimansko kazneno pravo propisuje posebne tjelesne kazne osobama, koje se ogriješe o svoju spolnu čistoću. Za neženjenog bludnika i neudavanu bludnicu propisana je kazna bičevanjem sa sto udaraca (haddi-zina). Za ženjenog preljubnika i udavatu bludnicu Kur'an je propisao kaznu smrti kamenovanjem (redžm).

Propadanju islamskih srednjovjekovnih država, naročito onih u Španjolskoj, znatno je doprinijela moralna raskalašenost muškaraca i žena, osobito u višim društvenim krugovima koji su odlučivali o sudbinu zemlje. Najnovijim iskopavanjem ostataka muslimanskih građevinskih spomenika u Španjolskoj pronađeni su po zidovima poznatijih dvoraca tragovi slika koji prikazuju polunage muškarce i žene.

Muslimanska žena u Bosni i Hercegovini, Sandžaku i svim evropskim dijelovima otomanskog carstva za vrijeme petovjekovnog života u duhovnom i kulturnom krugu islama, održala se na dostojnoj moralnoj visini, čuvajući sve osobine značaja i ljudskog ponosa. Naš izravni dodir sa Zapadom i zapleteni društveni život koji je donio opće osiromašanje muslimana, donio je promjene i u tom pogledu.

Novonastali društveni život prisilio je muslimanku da napušta kuću i ide u tvornicu zarađivati kruh svakidašnji. Naša obitelj sa svim patrijarhalnim znamenjima mijenjala je svoj izgled. Muslimanka se počela odavati prostituciji. Zaredala su brakolomstva, pobačaji, čedomorstva i poroci koji nužno proistječu iz takvog života. Ovome nisu isključivo krivi slabi gospodarski uvjeti, nego i drugi momenti: val opće seksualne pokvarenosti i tjelesne golotinje nošen feminističkim pokretom koji se razmahao u evropskim zemljama, zahvatio je djelimično muslimanku koja je sve više, zanemarujući poziv majke, postala rob svoga tijela, svojih strasti, rob vanjštine i mode kao i njezina drugarica u Evropi. Stoga je naša obitelj kako u gradu tako i na selu u cjelosti ugrožena.

Naše održanje zavisit će od čvrstine i čistoće našeg porodičnog života. Nama, kao i svim narodima, uvijek je potrebno mnogo žena-majki koje će odgajati čovjeka.

Prije više godina Le Bon je pisao:''Ako moderna žena uspije u tim pravima, učinit će napokon Evropljane nomadima bez ognjišta i obitelji.''

A mi to ne želimo!