Promo banner

A+ A A-

Nevesinje: Zajednička dženaza žrtvama četničkog zločina

Nakon dvadeset godina od ubistva u mjesnom haremu Pridvorci kod Nevesinja u subotu 25.8.2012.g., pokopani su posmrtni ostaci i klanjana dženaza žrtvama četničkog zločina Jasminu i Rašidu Toporanu. Dženazu namaz predvodili su nevesinjski imam Mehmed ef. Čopelj i glavni imam Medžlisa IZ Mostar, Salem ef. Dedović. Kratkim podsjećanjem na stravične događaje bezumlja i neljudskog divljanja nad žrtvama genocida okupljenim vjernicima obratio se ef. Dedović.

dzen-nevesinje-08-2012-1

„Ovaj događaj sam po se bi dovoljno kazuje, govorio strašnom periodu tuge, bola, patnje, neizvjesnosti... Govori o ljudskom bezobziru, nemaru, bezosjećajnosti prema žrtvama zločina, da se nakon dugih dvadeset godina zemni ostaci rahmetli Tahira i rahmetli Jasmina vrate zemlji. Ovo su žrtve zločina i žrtve genocida u nezapamćenom huškačkom progonu i pogromu koji je bio dobro isplaniran i kojem smo na meti bili svi mi.  Za historiju ostaje da zabilježi da su ova dva mezara ovdje da svjedoče o neljudima, o zločinima i da pred budućim generacijama govore o neljudskom postupanju. Oprosta i pomirenja nema bez pravde. Mi čekamo makar djelić ovosvjetske pravde i pitanje je da li ćemo je dočekati. Po onome što smo dosad vidjeli kada su u pitanju zločini nad Bošnjacima Nevesinja teško je vjerovati“, pored ostalog rekao je glavni imam Medžlisa IZ Mostar Salem ef. Dedović.

Kosti Rašida Toporana  (1940-1992)pronađeni su u jami Borisavac, dubokoj 75 metara zajedno sa još 16 tijelaBošnjaka iz Nevesinja 2001.g. Jasminovi posmrtni ostaci identificirani su u procesu reidentifikacije N.N. osoba u mostarskom, gradskom groblju Stuina. Od porodice Toporan oprostili su se njihova uža i šira rodbina. Posebno teško je dženazu doživio Rašidov sin i Jasminov bra, tridesetogodišnji Muhamed. Muhamed je cijelo svoje djetinjstvo proveo u domovima bez roditelja. Odmah nakon njegovog rođenja njegova majka Eneza je umrla pa ga je kao dječaka, zbog teških imovinskih prilika, rahmetli Rašid bio prinuđen poslati u jedan sarajevski dom za djecu bez roditelja. Početkom agresije na našu zemlju Muhamed se vraća kući,ne znajući da će to biti njihov posljednji susret. Rahmetli Rašid je od svojih najmilijih otišao tražiti zarađene plaće. Od tada mu se gubi svaki trag. Njegov sin Jasmin u junu 1992.g. bio je prešao sa ostalim Bošnjacima Nevesinja na slobodnu teritoriju Mostara, ali kad je vidio da mu se otac ne vraća otišao je tražiti ga.  Ispostavilo se otišao je u sigurnu smrt. Nadati se je da će konačno naći vječni mir u mjesnom haremu Pridvorci, nedaleko od porodične kuće.

Komisija za traženje nestalih još uvijek traga za posmrtni ostacima 150 osoba. U posljednjih dvadeset godina identificirano je 183 lica iz ove općine. Prema procentu ubijenih u odnosu na broj stanovništva Nevesinje je svrstano na drugo mjesto,odmah iz Srebrenice. Prema ranije izrečenim tvrdnjama Amora Mašovića Nevesinje je grad sa najvećim brojem masovnih grobnica: jama Kušići duboka osam metara,lokalitet nadomak sela Kljuna, jama na Borcima, jama Borisavac duboka oko 80metara, jama u Telećoj Lastvi, jama u Ždrijelu, masovna grobnica u Odžaku ibrojne druge. Bošnjaci su ubijani na različite načine, strijeljanjem, klanjem,živi spaljivani, bacani u jame, kidane su im oči i uši, bacani su u čatrnje,javno su na sred čaršije masakrirani, neke su žene silovane, veliki broj Bošnjaka iz ovog kraja je prošao kroz koncentracione logore. Najstarija žrtva imala je 93 godine, a najmlađa svega nekoliko dana. Za zločine počinjene u Nevesinju do sada su pravomoćnim presudama osuđeni bivši policajci Krsto Savić i Mileta Mučibabić koji je u međuvremenu umro. Premda imaju uredno arhivirane izjave svjedoka o zločinima i zločincima počinjenim u Nevesinju kantonalno državno tužilaštva nisu pokrenuli sudske procese koji bi rasvijetlili istinu o stradanju Bošnjaka ovoga kraja. 

H.E.

  • DSC09109DSC09109