Komemorativna akademija u Torontu

U Velikoj sali Bošnjačke islamske zajednice “Gazi Husrev Beg”, Toronto u organizaciji Medžlisa bošnjačkih džemata Kanade, pod pokroviteljstvom  Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, ogranak za Kanadu i Instituta za istraživanje genocida Kanada održana je Komemorativna akademija povodom dvadeset godina od agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima sa posebnim osvrtom na sedamnaest godina od genocida u Srebrenici i dvadeset godina od genocida u Prijedoru.

Za ovu priliku vrijedni Bošnjaci Toronta su posebno pripremili salu. Improvizovani su zeleni tabuti sa imenima svih žrtava genocida u Srebrenici.

Prije Komemorativne akademije je proučen tevhid za duše žrtava genocida u Bosni i Hercegovini. Tevhid su učili bošnjački imami iz Kanade.

Na Komemorativnoj akademiji prisutnima se obratio profesor Emir Ramić, Direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada.

Poslije govora profesora Ramića, Esad Trokić je recitovao dirljivu poemu „Srebrenica“ autora Envera Terzića, pjesnika iz Toronta.

Govor profesora Emira Ramića

Svi smo krivi što je Svijet moguć u kojem je moguća Srebrenica

Srebrenica je zbog planetarne razmjere genocida, postala i ostat će ime za genocid širom Bosne i Hercegovine. Genocid u Srebrenici nije slučajan događaj, on je rezultat višegodišnjeg velikosrpskog nastojanja da se Bosna i Hercegovina destabilizira i podčini srpskom interesu. Brutalnost tog genocida se ne može se nikada zaboraviti. Njegove razmjere se moraju pamtiti, a ne poricati jer se historijske činjenice, dokazane na međunarodnim I nacionalnim sudovima  ne mogu mijenjati. Jedini grijeh srebreničkih i bosanskohercegovačkih  žrtava jeste što su postojale, što su rođene, što su sanjale i voljele kao ljudska bića. Zato je genocid u Srebrenici zločin protiv Svijeta, Evrope, protiv boga, čovječnosti. Stoga, sjećajući se danas u Torontu na centralnoj komemorativnoj akademiji kanadskih Bošnjaka, žrtava genocida u Srebrenici, mi se podjednako sjećamo svih nevinih žrtava genocida u Bosni i Hercegovini i Svijetu. Tako je Srebrenica  simbol bosanskog genocida, simbol genocida uopšte, jer nigdje se na tako jasan način nije suočila nevinost sa zločinom i nigdje se na tako jasan način nije očitovala ona čudna i sramna ravnodušnost i licemjerstvo svijetskih moćnika koji su mogli da spriječe katastrofu, ali su uvijek ponovo nailazili razloga da to ne učine. Svi smo mi preživjeli krivi za ovaj genocid, svi osim žrtava. Kada se dogodi nešto tako stravično kao što je Srebrenica, tada nema nevinih, svaki čovjek i svaka žena su krivi što je Svijet takav kakav jeste i što je moguć Svijet u kojem je moguća Srebrenica.

Akcija na poništavanju rezultata agresije i genocida

Smisao današnjeg dana i sjećanja na žrtve genocida treba da bude insistiranje na kažnjavanju izvršilaca i naredbodavaca zločina i akcija na poništavanju rezultata agresije i genocida, kako se genocid nebi nikada i nikome više ponovio

Dvadeset godina od početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima i sedamnaest godina poslije največeg zločina u Evropi poslije Drugog svijetskog rata, genocida u Srebrenici, Bošnjaci su još nemoćni, poniženi i razočarani. Bošnjaci nemaju viziju svoga narodnog razvoja, svoga egzistencijalnog odnosa prema Bosni i Hercegovini, imaju prodane političare, kupljene intelektualce, ostavljeni su bez zaštite od agresije na njihova ljudska, nacionalna, državna, teritorijalna prava, ostavljeni su bez zaštite od agresije na njihovu slobodu, čast i nacionalni, patriotski, intelektualni ponos.

Zato vrijeme entitet Republika srpska se pojavljuje kao „nagrada“ za agresiju, kao rezultat kontinuiranog antibosanskog i antibošnjačkog djelovanja velikosrpske politike.  Bošnjake u Srebrenici i manjem entitetu još uvijek dočekuju policajci Republike srpske, među kojima ima i onih koji su ubijali njihove roditelje. Velika  je sramota što počinioci genocida još uvijek nisu kažnjeni. 20 godina poslije agresije i genocida  u Bosni i Hercegovini se genocid nagrađuje. Je li se to ponovo šalje poruku počinite genocid i bit ćete nagrađeni teritorijem koju ste osvojili genocidom. To je užasna poruka.

Postoji kontinuitet prikrivanja, relativiziranja i negiranja genocida nad Bošnjacima

Postoji kontinuitet prikrivanja, relativiziranja i negiranja genocida nad Bošnjacima. Negiranje genocida ide u prilog  permanentnom i kontinuiranom procesu izjednačavanja žrtve genocida i njegovog izvršioca i na pogrešan način suprotan međunarodnom pravu, daje kvalifikaciju o tako značajnom pitanju kao što je genocid, a što ne odgovara činjeničnom stanju i u suprotnosti je sa relevantnom dokumentacijom koju posjeduju međunarodni sudovi. Negiranje genocida takođe ide na ruku manipulatorima  sa žrtvama genocida u Bosni i Hercegovini koji nastoje izjednačiti i izbalansirati zločine među tri naroda u Bosni i Hercegovini sa konačnim ciljem izmjene agresije u građanski rat, a zločin genocida u etničko čišženje. Pomirenje sa ovakvom negiranjem genocida postaje nemoguće, toleranciji, priznavanju, poštovanju i prihvatanju dugog i drugačijeg kao izvora ideje Bosne i Bosanskog duha se zadaje smrtni udarac. 

Sudsko vijeće Tribunala donijelo međupresudu u kojoj je ocijenilo da nema dovoljno dokaza da su srpske snage pod vodstvom ratnog zločinca Radovana Karadžića izvršile genocid u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik, iako je međupresudom od 16. juna 2004. godine preminuli bivši predsjednik SR Jugoslavije i Srbije Slobodan Milošević proglašen krivim za genocid u navedenih sedam bosanskohercegovačkih općina. Presuda u slučaju 'Milošević' je  dovoljna da se ostane pri stavu da je u Bosni i Hercegovini izvršen genocid.  Dakle postoje pravni argumenti da se Radovan Karadžić osudi za genocid. Ako je cilj Tribunala samo da dokaže krivicu pojedinaca, onda se Tribinal, a time i njegov osnivač, Savjet bezbijednosti Ujedinjenih Nacija udaljava od stvarne uloge koja mu je namijenjena, dokazivanje genocida u Bosni i Hercegovini. Odluka Sudskog vijeća  je potvrda da postoji kontinuitet prikrivanja, relativiziranja i negiranja genocida nad Bošnjacima iz krugova međunarodne zajednice. Negiranje genocida je počelo u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, nastavljeno  prilikom sklapanja Dejtonskog sporazuma i dovršava se odlukana međunarodnih sudova. Polazeći od toga da ova politička odluka Sudskog vijeća Tribunala može imati nesagledive, negativne  posljedice za proces demokratizacije, mira i pomirenja u regionu, za istinu i pravdu u svijetu, te da  ona još više umanjuje već poljuljani ugled Tribunala koji je osnovan da osudi zločin genocida u Bosni i Hercegovini kako nebi ostavili potomstvo ljudske civilizacije u strahu od ponovnog genocida, pozivamo predsjednika Tribunala da u skladu sa pravilima Tribunala, a na osnovu Konvencije o genocidu, inicira promjene odluke Sudskog vijeća koje je napravilo očiglednu tešku grešku kada je ocjenilo da nema dokaza van razumne sumnje za krivično djelo genocida u navdenim općinama u Bosni i Hercegovini. Međunarodna zajednica i osnivač Vijeće sigurnosti Ujedinjenih Nacija  su odgovorna za rad Tribunala  koji je osnovan zbog ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i zločina genocida. Idejni tvorci i realizatri zločina U Bosni i Hercegovini su Slobodan Milošević, Radovan Kradžić i Ratko Mladić. Ukoliko ne uložite  žalbu, odnosno ukoliko eventualno Žalbeno vijeće potvrdi oslobađanje tačke genocida za Karadžića u navedenim opštinama u Bosni i Hercegovini, smatramo da je to kraj Tribunala  i tako kraj međunarodne pravde, što je podstrek za nove genocide.

Međunarodna operativne grupe za prevenciju genocida

S obzirom na pojačanu egzistencijalnu opasnost za bošnjački narod, oličenu u  sistematskom  negiranju zločina genocida čime se genocid nad Bošnjacima nastavlja, jer negiranje genocida je nastavak genocida i najava novog genocida, te da nisu uklonjene pretpostavke za ponavljanje genocida i da se ne čini dovoljno kako se genocid nad Bošnjacima ili nad bilo kojim drugim narodom ne bi ponovo dogodio u budućnosti, Institut za istraživanje genocida Kanada je pokrenuo inicijativu za formiranje posebne Međunarodne operativne grupe za prevenciju genocida.

Operativna grupa za prevencija genocida će imati isključivu svrhu ispostave i širenja neopozivih, dokazanih,  javnih činjenica da je priroda i karakter zločina nad  Bošnjacima u periodu od 1992 do 1995 sa kulminacijom genocida u Srebrenici, imala jednaki karakter na cijeloj teritoriji Bosne i Herecegovine, koja je bila izložena direktnoj kontroli političkog režima Radovana Karadžića i njegove vlade.

Operativna grupa za prevenciju genocida će nastojati dokazati da su srpske vojne i policijske snage operirale kao integralni dio sistematske politike, samoproglašenog, na osnovu rezultata agresije i genocida produkovanog entiteta Republike Srpske pod vodstvom Radovana Karadžića; entiteta koji je kasnije proglašen kao puni partner Dejtonskog mirovnog sporazuma i kao takav postao legalni sljedbenik svojih prethodnika od ratnog vremena.

Činjenice će pokazati da nakane i akcije pod vodstvom Republike srpske će morati biti kažnjene i osuđene zakonom, i da će duboke i trajne ozljede počinjene nad Bošnjacima diljem cijele Bosne i Hercegovine biti zvane svojim pravim imenom, Genocid.

Bosni i Hercegovini  ne  treba tutor, Bošnjacima ne treba  nadzor nad njihovom slobodom

Bosna i Hercegovina nije  "ničija zemlja" oko koje se svađaju njena dva susjeda i rade joj o glavi. Bosna i Hercegovina ima domaćina, njena kultura, historija, tradicija ima vlasnika, njena sloboda nije opasna, njena nezavisnost, teritorijalni integritet, državnost, suverenost je potpuno održiva. Bosni i Hercegovini  ne  treba tutor, koji će je stalno udarati po glavi da ne bi ustala, da se ne bi osvijestila, da ne bi napredovala i da ne bi bila samosvjesna.

Bošnjaci kao autohtoni narod imaju prirodno pravo na zajedničku državu Bosnu i Hercegovinu, naciju, jezik, vjeru, kulturu, slobodu i nezavisnost. To bošnjačko pravo  je bosansko pitanje "biti ili ne biti". Bošnjaci su dovoljno pametni i sposobni da budu domaćini u svojoj zemlji, da budu vlasnici svoje historije, tradicije, kulture te im, stoga, ne treba ni nadzor nad njihovom nacijom, ni tutor nad njihovom slobodom.

Genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini nije slučajan događaj, on je rezultat višegodišnjeg velikosrpskog i velikohrvatskog nastojanja da se Bosna i Hercegovina destabilizira i podčini srpskom, odnosno hrvatskom interesu, a bošnjački narod uništi.

Bošnjaci su danas diskriminirani imenom manjeg entiteta

U samom nazivu entiteta produkovanog na bazi zločina agresije i genocida daje se na znanje da je to entitet samo srpskog naroda. Drugi narodi su obespravljenje i poniženi, jer ih ekskluzivnost imena unaprijed odbacuje i onemogućava da budu ravnopravni.  Bošnjaci su danas diskriminirani imenom manjeg entiteta i onemogućeni da žive u slobodi kao ljudska bića. Naziv tog entiteta izaziva psihički nemir i egzistencijalnu nesigurnost. Mnoga bošnjačka djeca danas su građani drugog reda u školama tog entiteta jer se nad njima nastavlja kulturocid – oni ne mogu razvijati svoju bosansku i bošnjačku kulturu i učiti bosanski jezik, bosansku i bošnjačku povijest, bosansku geografiju, slobodno njegovati patriotizam prema Bosni i Hercegovini.

A, bošnjački političari to sve zaboravljaju, zaboravljaju da je manji entitet nastao kao rezultat agresije i genocida koji je počeo 1992. nad Bošnjacima širom Bosne i Hercegovine i koji se u svoj monstruoznosti okončao u Srebrenici 1995. godine. Oni ne reaguju adekvatno na pitanje o Srebrenici, na agresiju i genocid, na rezultate agresije i genocida.

Postojanje naziva entiteta Republika srpska direktno diskriminira žrtve genocida

Srebrenici mora biti dat specijalni status – ona ne može biti u sastavu ili pod vlašću entiteta čija je vojska i policija u njoj izvršila zločin genocida. Za Srebrenicu se mora osigurati status samostalne oblasti pod ingerencijama države Bosne i Hercegovine i UN. 11. juli mora biti sveti dan, a Potočari sveto mjesto gdje buduće generacije Evrope i cijeloga svijeta treba da uče da se nikada i nigdje ne ponovi holokaust i genocid. Izdvajanje Srebrenice iz okvira manjeg entiteta omogućava i osigurava da u budućnosti zločin genocida ne bude način rješavanja međuljudskih i međudržavnih odnosa.

Bošnjaci moraju tužiti manji entitet pred domaćim i međunarodnim sudovima i UN te zahtijevati da se taj entitet obespravi i suspendira. On je počinio genocid i to je polazište za suspenziju. Bošnjački političari koji ne misle tako nemaju pravo više obmanjivati narod  i moraju snositi odgovornost.

Postojanje naziva entiteta Republika srpska direktno diskriminira žrtve genocida i u njima stvara strah od novih zločina. Za to stanje bošnjačka politika snosi odgovornost jer još nije poduzela korake da se s žrtvama genocida vrati dostojanstvo i da se „oslobode“ vlasti Karadžićevih nasljednika i ubica.