Promo banner

A+ A A-

Hutba: Novo treniranje muslimanske bošnjačke volje

enver-alic-izdBraćo u dini-islamu!

Svi znate da je danas 29. juni 2012.g.g., odnosno 9. ša'ban 1433 h.g. Petak je u kome ima jedan sretni časak za vjernika i poćutnog i spremnog slušaoca našeg narednog džumu'anskog hatabeta, koji je izuzetno drugačiji od dosadašnjih, uz osiguranje potpune njegove forme. Danas ćemo u hutbi hatabiti o mobilizaciji svijesti u muslimana Bošnjaka i treniranju bošnjačke volje za identitetom i treniranju savjesti bošnjačke. Ova hutba je jedna od pripremnih hutbi za šehri- ramazan. Proveli smo dvije mubarek noći: Lejlei Regaib i Lejlei Miradž, kao pripremu za dolazeći šehri- ramazan, a u srijedu, u ovoj Čaršijskoj džamiji, 4. jula, 14. ša'bana 1433.h.g., iza ikindije namaza je obilježavanje Lejlei - berata, noći sudbine i oprosta, kao znak da je iza te noći do ramazana ostalo još samo 15 dana. Naši mu'mini i mu'minke će se posigurno odazvati na ovu islamsku manifestaciju na kojoj ćemo doznati kako da nam Allah, azze ve dželle, oprosti i kako da sami sebi uljepšamo sudbinu.

Danas, generalno, hoćemo biti samokritični! O tome Uzvišeni Allah veli:

,,Vjernici, zašto govorite ono što sami ne radite. Allahu je mrsko da govorite o nečemu a sami ne praktikujete!''(Es-Saff, 2-3)

U maju 2009.godine, upitan sam u jednom intervju za list Preporod o povratku u RS. Kazao sam: -Kada je riječ o slabom povratku u RS moram kazati da osim političara ima i drugih krivaca za ovo i ovakvo stanje. Sve osobe, koje su se trebale dosad vratiti rodile su nekakve majke i očevi, i od njih imamo i hodže, i policajce, i ekonomiste, i pravnike i političare i mnoge druge bezveznjake. Ako ćemo pravo svi su se trebali dosad vratiti. Neka mi neko kaže koji se to hodža koji je u Podrinju nosio prije rata ahmediju na bujrum, vratio na staro radno mjesto kako bi svojim prisustvom ohrabrio brži povratak. Meni hodža koji je bio prije rata plah sa svojim znanjem u Podrinju, a sada va'zi cijeloj Federaciji i Evropi, ne može nikada biti autoritet taman da je tristo doktorata završio. Tako isto mislim i o drugima. Ako smo mi kiseo narod, ne može se iz nas iscijediti dobar poslanik, vijećnik, načelnik. Oni su baš kao i mi. Ne može ni jedna domaćica napraviti dobre kolače ako joj se podvali brašno od kisele pšenice. Ni političar se ne može sretno probrati iz društva koje je zahvatila neka boljka. Odgovorni političari od silnih pregovaranja, dogovaranja i raznih drugih inžinjeringa dobili su žulj na mozgu i trebalo bi pokušati pronaći nove naše predstavnike, koji nisu opterećeni sujetama i pregolemom nercisiodnošću. (...) Ama, isti smo mi svi! Valja nam se, u tom segmentu, popravljati u paketu. - Ovo je rečeno i zabilježeno prije tri godine a,eto, aktuelno je i dan- danas. A islamski bošnjački pjesnik je govorio:

- Za mladosti vatrene i žive ko svoj razum znanjem ne ukrasi, zaplakaće na grobu starosti kad mu stanu beharati vlasi.-

Mi, i stari i mladi, moramo koristiti vrijeme. Dvadeset godina je iza nas a mi ga nismo znali iskoristiti. Kada smo bili mlađi, nismo se znali opametiti osim za sebe pojedinačno, nismo napamtili lekcije iz prošlosti. A, braćo naša draga, mladost je pravo vrijeme, da se volja obrazuje kako treba. Bez obrazovane volje za zavičaj, za toprak, za domovinu nema uspjeha niti jedne nacije. Ima jedno određeno vrijeme, kad se naš duh proširuje i kad se može skupiti bogata zaliha korisnih istina; kad razum može lahko gospodariti našim prohtjevima i strastima, i kad se prava načela mogu tako čvrsto upiti, da imaju utjecaj na svaku bitnu djelatnost našeg budućeg života. Naše vrijeme, koje se treba trošiti valjano, ograničeno je na malo godina našega života. Brzo se iz mladosti dospijeva u zrelo doba. Stariji, koji su ušli u šestu, sedmu ili osmu deceniju života, obično za sebe konstatuju da im je život munjevito prošao na ovom svijetu. Ne mogu da shvate da je to tako sve brzo prohujalo. Pred agresiju na našu domovinu, posebno pred agresiju na Podrinje i Podrinjce iz reda muslimana – Bošnjaka, mi smo imali značajnog kadra koji je trebao bolje promišljati o našoj budućnosti, međutim, desilo se da su ti sposobni naši Bošnjaci među prvima dali vjetra tabanima i pobjegli od odgovornosti za svoj narod. Pobjegli su na slobodnu teritoriju a odatle diljem svijeta. Pobjegli su jer su mogli pobjeći sa svojim novcem i čekati po svim zemljama Evrope određene subvencije, govoreći kako su patenici iz Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika gdje je počinjen strašan zločin i genocid nad siromašnom bošnjačkom sirotinjom. Ko je, npr, prije agresije u Zvorniku od naših Bošnjaka lijepo živio, sada još ljepše živi u Federaciji BiH.Snašli se ljudi. I zabetonirali u TK i KS. To isto važi i za Srebreničane, Brantunčane, Vlaseničane, Rogatičane, Fočake itd itd. Samo i jedino je Islamska zajednica ozbiljno radila na povratku, a svi ostali pokušaji naših državnih organa su blijeda slika o njihovom angažmanu na tom planu. Jer, nekada je, naprimjer, u Podrinju bilo više freza nego bošnjačkog stanovništa, i pitanje je koliko ih sada ima tamo da se lakše zemlja obrađuje. Došetale su one ponovo u Federaciju ili u dvorište nekog pravoslavca u RS. Ili su prijavljivali svoj boravak u Podrinju(u RS), uzimali pomoć, a kada je prime, ponovo se opet odjavljivali da bi živjeli od te pomoći tamo u nekim Slavinovićima i u nekoj Tinji. Mašine za obradu zemlje prodavali su mešetari diljem Federacije BiH. Pojeftino, bezbeli. I tako redom i tako redom. Samo koliko je placeva iz ruševina rašćišćeno da bi se humanitarno dobio materijal za gradnju porodične kuće, a kada taj materijal stigne prebaci se za gradnju kuće u Slavinovićima ili u nekom vogošćanskom selu kod Sarajeva. To se sve dešavalo u vremenu aktuelne državne vrhuške i niko nije plaho zapomagao za izgubljenim prostorom kao naša Islamska zajednica BiH . Ako se , draga naša braćo, ovo sadašnje vrijeme ne iskoristi sa potrebnom pažnjom, sa pažnjom kakvu pridaje Islamska zajednica BiH, u vezi sa registracijom mjesta boravka, onda zapadamo ili u velike greške, ili u butum neznanje. U iskrenih muslimana Bošnjaka treba da se osnaži volja za zavičajem i da nam ona postane zakon, a naše pohlepe za gomilanjem nezasluženih diploma i novca na osnovu promptnog uposlenja nekih ''miljenika'' iz reda vladajućeg establišmenta, kada pola miliona običnog svijeta u BiH nema nikakva posla, trebaju da nestanu i da snažno pokušamo da se tih pohlepa otresemo. Naša volja za životom i životom u zavičaju, u našem Podrinju, treba da je bogato plemenita a ne krajnje poročna. Poročna volja, islamska braćo, rađa mahnita i suluda djela i krajnje neuredan život. Vidite li vi da su potomci naših visokopozicioniranih ogrezli u životnom neredu. Život im je haos iako im ne fali ni hljeba, ni piletine ni mlade teletine. Zapamtimo i ovo: samo znanje, i to jeftino i prijekim putem napabirčeno znanje, ne daje našem karakteru nikakvu snagu. Vi vidite da pred sobom imamo ljude koji donose odluke a bez karaktera su. Oni kobajagi imaju znanje o tome i tome, ali, upamtiti se to mora, njihovo znanje o vođenju ljudi može itekako da bude smetnja korisnom djelu. Volja bošnjačka, volja muslimanska, duhom prosvijećena i razumna, treba da započinje muslimansku bošnjačku radinost, pa će se onda da probudi duša u Bošnjaka iz Podrinja do punog života i djela. Radinost i riješenost na tu iskrenu radinost donosi uspjeh. Imamo saznanja da predstavnici stranaka u Kalesiji pozitivno rade ne preregistraciji i prijavi mjesta boravka u RS.Utiču na ljude da se osvijeste u prijave boravak u RS. To je za veoma dobar haber.

Draga braćo,

Građanska inicijativa ''Glasaću za Srebrenicu'', treba se prevesti na naš lijepi bosanski jezik i da znači glasaću za Osmake- Kalesiju, glasaću za Zvornik, glasaću za Bratunac, glasaću za Vlasenicu..itd itd... i izvadiću ličnu kartu da me slijedeće godine na popisu stanovništva tamo popišu.

Jer, braćo naša koji ste otamo a danas ste ovdje na džumu'a namazu u Čaršijskoj džamiji u Kalesiji, koji ste tamo nekad imali registrovano mjesto boravka, vaša ispravna volja određuje ko će upravljati vašim imanjima u RS. Pogrešna vaša volja može nam donijeti bijedu i poraz na nivou naše domovine. Igrajući se sa našom voljom, dušmanin naš ostvaruje pobjedu. Uzmite u obzir samo igru s nama u vezi sa pražnjenjem Podrinja od Bošnjaka ovih dana. Izvjesni Bošnjo prevozi Bošnjake kao bundeve u Švedsku. Bošnjo u Međeđi, Jošanici, Sapni i drugim selima prodaje sve da stigne u obećanu zemlju, u zemlju gdje će se nad Bošnjacima vršiti opiti koliko mogu biti ozračeni kojekakvim nuklearnim otpadom. Neki su sve prodali, stigli su tamo u tu obećanu zemlju, a već nam se javljaju da će ih vratiti nazad jer ih se pojavilo mnogo više negoli im je potrebno za njihove pokuse i druge bljelosvjetske cirkuse sa našim bošnjačkim životima.

Dinska naša braćo,

Ima ljudi u Šeheru, Capardama i Mahali(dakle u RS), koji tamo žive a još uvijek nisu prijavili boravak u RS, a prilično su zadovoljni sa nafakom i kažu da imaju dosta toga za život dostojan čovjeka, ali žele da im se samo još omogući zagarantovano liječenje u cijeloj BiH, da mogu primati svoje penzije bilo gdje,da mogu primati invalidnine bilo gdje i boračke naknade bilo gdje u Federaciji BiH, bez ikakvih poteškoća. Na ovom planu se radilo, a sada se radi sasvim užurbano i neka znaju ti naši Bošnjaci i Bošnjakinje da je na njima da učine napor da se registruju u opštini Osmaci – Kalesija s ciljem da imaju svog načelnika i da na popisu stanovništva 2013. godine ovjere da nisu repa bez korijena, odnosno da su Šeher, Caparde i Mahala njihova djedovina još od prvih prihvata islama, da je Ahmed – begova džamija u Šeheru prva džamija koja je ikad sagrađena na ovim našim prostorima. Šeher je bio Mramorak, Šeher je bio Šeherčik i to se ne treba smetnuti s uma. U vezi ovog ima dosta našeg svijeta kojemu je sve ovo kristalno jasno. Ima nas dosta koji smo sami se pokrenuli i sami svoju savjest mobilizirali. Dobro je što je to tako. Nedajmo se lahko slomiti i nedajmo ognjišta naših pradjedova blelosvjetskim zulumćarima. Nemojmo se zbuniti u ovim odsudnim mjesecima! Na kraju, nije ovaj poticaj za hvatanje priključka u Podrinje važan samo za Podrinjce. Ovo mora biti važno svakom muslimanu Bošnjaku i svakom muslimanu iz bilo koje druge nacije i narodnosti, jer:

''Ko nije zainteresiran za vrlo važne stvari muslimana, ne pripada nama''- kazuje nam naš pejgamber Muhammed, a.s..

Allaha molimo da nam da volju jaku, Allaha molimo da našim umom nikada više ne živimo u mraku, Allaha molimo da nam pomogne da se uspravimo, da progledamo, da uočimo ko se to sve ovih dana s nama poigrava, ko se sa našim zdravljem poigrava, Allaha molimo da se volimo i da u ljubavi islamskoj na pravi put izađemo! Ja Rabbi, pomozi nam tako Ti Veličine Tvoje! Amin, Ja Rabbel- alemin!

Hatib: Enver ef. Alić, glavni imam MIZ-e Kalesija

Čaršijska džamija, Kalesija