Promo banner

A+ A A-

Obilježena godišnjica paljenja Bošnjaka u Višegradu

Prije 20 godina zarobljeno, a potom u kući Mehe Aljića na Bikavcu zapaljeno 70 bošnjačkih žena, djece i staraca

U organizaciji udruženja „Žena žrtva rata“, u avliji srušene kuće Mehe i Derviše Aljić, u višegradskom naselju Bikavac, okupilo se nekoliko desetina članova porodica poginulih i njihovih prijatelja kako bi obilježili 20. godišnjicu od stravičnog zločina tadašnje vojske i policije Republike Srpske potpomognute srbijanskim i crnogorskim jedinicama, koji su zarobili, a potom zapalili 70 djece, žena, starih i iznemoglih osoba, samo zato što su bili Bošnjaci.

visegrad-zlocin-ziva-lomaca

Ovom prilikom je prezentirana kolekcija fotografija žrtava ovog zločina, kao i slike zlikovaca koji su napravili lomaču, koju je haški sud okarakterisao kao „najstrašnije djelo i najveću pojedinačna povredu humanosti u ratu“.
Nakon proučene Fatihe i polaganja cvijeća na temelje srušene kuće, predsjednica Udruženja Bakira Hasečić je kazala da ovo mjesto zločina i genocida ne smije ostati zaboravljeno. Ona je, uime žrtava i uime istine o ovoj lomači pozvala „poštene višegradske Srbe koji znaju za istinu o kostima spaljenih Bošnjaka u ovoj kući“, da progovore.

Predsjedavajući Skupštine Općine Višegrad Bilal Memišević je napomenuo da je u ovoj lomači izgorjelo i nekoliko članova njegove porodice i poslao poruku da se ovakva zlodjela „ne smiju zaboravljati ukoliko se želi imati sigurna i duga budućnost“.

„U kući je izgorjelo sedamdesetak žena, djece i ljudi. Kompletna porodica moje supruge, otac, mati, nena, tetke, izgorjeli su ovdje“, kazao je Meho Aljić za agenciju Anadolija, dodajući da kosti spaljenih Bošnjaka nikada nisu pronađene, niti su pronađeni elementi zidova kuće, koji su zajedno sa kostima odvezeni na nepoznatu lokaciju.

Ni na obilježavanju 20. godišnjice lomače na Bikavcu nije bilo predstavnika vlasti i visokih funkcionera, no predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i premijer Federacije BiH Nermin Nikšić poslali su svoje izaslanike koji su porodicama žrtava prenijeli poruku “da se ovakvo nešto više nikada i nigdje ne ponovi“.

Obilježavanje 20. godišnjice žive lomače na Bikavcu je prošlo uz pojačane mjere sigurnosti i bez ikakvih incidenata, a po završetku programa okupljeni su otišli u višegradsku Carevu džamiju, gdje će se pred duše bosanskih šehida proučiti Jasin i dova.

Jedina preživjela žrtva žive lomače na Bikavcu, Zehra Turjačanin trenutno živi van BiH u koju nema hrabrosti da se vrati. Spaljeno lice i paralizirane ruke su svjedoci strave koju je preživjela.

Svjedoci ove lomače su na sudu svjedočili kako su srpski vojnici najprije strpali civile u kuću, potom kamenjem razbili prozore, a onda bacili granate u kuću. Mještane, od kojih su mnogi bili žene, djeca i starci, zapalili su na najsvirepiji način. Jedan od svjedoka zločina, čiji identitet je zaštićen, rekao je tokom svjedočenja u Haškom tribunalu u procesu protiv optuženih: “Ljudi su izgorjeli živi u toj kući, svi su plakali; jednostavno ne mogu opisati što sam tada čuo“. 

Slična tragedija i gnušan zločin se desio i 14.juna 1992. godine u višegradskoj Pionirskoj ulici, gdje je u kući Adema Omeragića također spaljeno više od 70 bošnjačkih žena, djece i staraca. Najmlađa žrtva je bila beba starosti samo dva dana, a najstarija je imala 79 godina. Na mjestu izgorjele kuće u Pionirskoj ulici će, u organizaciji Islamske Zajednice Višegrad i udruženja „Žena žrtva rata“, biti sagrađeno spomen obilježje na stravično stratište višegradskih Bošnjaka.

(Anadolija)