Evropska islamofobija: Novi križari

Piše: Paul Hockenos, dnevne novine TAZ, 11.05.2012.

Radovao se kada su meci pogađali ljude, izjavila je 24-godišnja svjedokinja, jedna od preživjelih masakra u Oslu, Tonje Brenna. Suđenje Andersu Breiviku ulazi u novu fazu, gdje će preživjeli sa svoje tačke gledišta u njegovom prisustvu pričati o zločinu.

Zar radost prilikom ubijanja nije još jedan dokaz ludosti samozvanog križara? Vjerovatno jeste. Ipak bi to bila najveća greška koju Evropa može napraviti ako se zlodjelo, koje je Breivik izveo zbog mržnje prema islamu i multikulturizmu, nazove jednostavno "delijirumom jednog luđaka".

Njegov manifest s hiljadu stranica, i njegovo ubjeđenje uopće, nikako nisu samo bizarni proizvod "bolesnog uma", kako je to konstantovano u  prvom psihološkom vještačenju.

Breivik nije norveški "posebni slučaj"

Naprotiv, Breivikov način razmišljanja sadrži sve elemente sve jače i jače islamofobije  koja je zavladala cijelom Evropom. Krajnje je vrijeme da Breivikov stravični zločin shvatimo kao alarm, ne samo za Evropljane, i krajnje je vrijeme da se prepozna stvarni potencijal nasilja, što izvire iz ovog antiislamskog pokreta.

Breivik nije norveški poseban slučaj, već simptom širenja kulture politički motiviranog nasilja. Sasvim normalno je postalo uvrijediti muslimana, fizički ga napasti ili ubiti, oštetiti džamije i mezarja, ili pak postaviti bombu. Policija i ostale sigurnosne službe su do sada reagirale sasvim opušteno na provokacije (kršćanskih) desničarskih ekstremista, pogotovo onih radikalnih, islamom opsjednutih struja.

Izvor ovakve diskriminacije, govora punih mržnje i rastućeg nasilja protiv evropskih muslimana i zajednica nije negdje tamo daleko, već direktno tu kod nas - islamofobija je postala prihvaćenom, postala je modernim trendom, od Skandinavije, preko Istočne Evrope, pa do Sredozemlja.

Demokratska kapitulacija pred islamofobijom

Stranke poput Lega Nord, Front National, desničarskih stranka Slovenije i Latvije, ali također i švicarske SVP ili austrijske BZÖ,  imaju doduše malo blaži ton nego Breivik, i ne pozivaju na ubistvo muslimana, ali što se mržnje protiv muslimana tiče, sve one imaju iste stavove jednog Thila Sarrazina koji muslimane smatra "stranim tijelima u Evropi koji uništavaju evropsku kulturu".
Nesposobni da konstruktivno pristupe kompleksnoj temi islama i evropskih muslimana, i pravi demokrati su kapitulirali pred islamofobijom. Zabrana nikaba u Francuskoj i Belgiji je naišla na veliku podršku, dok ovakvi zakoni zapravo dalje stigmatiziraju muslimane i stavljaju ih direktno u ruke novih evropskih desničarskih ekstremista.

Bez tabua

Rasizam protiv muslimana se poziva na kulturalnu hijerarhiju. Ljudi nisu diskriminirani zbog boje kože, spola ili invaliditeta, ali je njihova kulturalna pripadnost nepremostivi hendikep. Tako se imputira da su kulture fiksne i "čiste", i dok je zapadnjačka kultura na vrhu, islam, neprijatelj broj jedan, je negdje na dnu kulturalne ljestvice.

Muslimani biološki nisu slabiji, glasi argumentacija, ali kulturalno nisu kompatibilni. Tvrdnja o sukobu kultura funkcioniše isto kao i rasizam, i koristi prije svega onima koji se već odavno zalažu za smanjenje ili ukidanje imigracije, za čuvanje Evrope od Turske, ili za očuvanje bijele, kršćanske Evrope. Za razliku od otvorenog rasizma, još uvijek nema politički korektnog tabua islamofobije.

Breivikove izjave po internetu, baš kao i izjave na desetine drugih antiislamskih intelektualaca, autora i blogera u Evropi i Sjevernoj Americi na koje se on poziva, protkani su diskursom antiislamskog rasizma.

"Postignuća na Zapadu"

U biti, taj svjetonazor se u posljednjih 2.000 godina zasniva na sukobima zapadne civilizacije protiv napredovanja nasilnog, monolitnog islama, čiji je cilj ništa drugo do uništenja klasično kršćanske Evrope. Radi razjašnjenja se postignuća "Zapada" trebaju da brane protiv uvođenja Šerijata.
Novi križari se legitimiraju tako što se proglašavaju zaštitnicima žena, pedera i lezbijki, pred totalitarnim islamom. „Protivdžihad“ ne pravi razliku između evropskog- ili imigrantskog muslimana ili Al-Kaide, i upravo to ih čini uspješnim. Onda ne čudi što je na prvim predsjedničkim izborima u Francuskoj ekstremno-desničarska partija Marine Le Pen dobila 18% glasova.

Celebrity zla

Ah ja, naravno. Direktno nakon Breivikovog napada su utihnuli antiislamski glasovi, privremeno, i probudila se nada da se ipak nešto naučilo iz onog što je nastalo iz riječi, govora i mržnje. Ipak, ova nada nije dugo potrajala.

Nakon što je široka javnost žigosala Breivika psihopatom, i žestoko negirala da su njegovi stavovi zavladali velikim dijelom društva, mrzitelji islama su živahno krenuli u sljedeći krug. Komentari mnogih čitalaca su bili toliko rasistički da su norveške novine redovno onemogućavale komentiranje članaka koji se tiču islama i imigracije.

A mediji? Mediji su se koncentrirali na Breivika kao ličnost, sve se vrti oko njega, jer, to zvuči dobro i prodaje se dobro. "Buljimo tako intenzivno u oči teroriste, toliko da postajemo slijepi", napisao je Aslak Sira Myhre, koji radi za nevladinu organizaciju za zaštitu prava slobode govora, Fritt Ord.

Anders Breivik je postao prominentna ličnost, nova ikona zla. Zatvaramo oči pred činjenicom da Breivikov svjetonazor dijele mnogi, širom Evrope.

Prijevod s njemačkog: Senada Mešanović