Džungla na asfaltu

Piše: Amir Durmić

Većina nas je slušala i gledala istinite priče o ljudima koji su na različite načine bili izgubljeni u divljim i nenaseljenim predjelima, poput prašume ili džungle. Da bi sačuvali goli život, preživjeli su koristili razne ekstremne metode i tehnike, ne obazirući se na kulturu, etiku i moral. Zbog žeđi su pili vlastitu mokraću, zbog gladi jeli sve što im je došlo pod ruku, a da bi se odbranili od divljih zvijeri ili ostalih napasti, improvizirali su razna skrovišta i pravili razna oružja. Bilo je bitno samo preživjeti i gustu vegetaciju džungle ostaviti iza sebe.

Ovakvi primjeri su rijetki i nesvakidašnji, pa je samo mali broj onih koji su bili izloženi ovakvom iskušenju. Međutim, danas većina stanovnika planete Zemlje boravi u jednoj drugoj vrsti džungle, u kojoj nije toliko upitan fizički opstanak koliko onaj vjerski, moralni i kulturni. Moderni gradovi, bili oni veliki ili mali, prepuni su poroka, kriminala i zvijeri u ljudskom obliku, tako da se slobodno mogu nazvati urbanim džunglama u kojima dominira haos i anarhija. Posebno su ugroženi vjernici koji ne mogu ravnodušno posmatrati sve što se oko njih događa, a što se u ''naprednom svijetu'' smatra normalnim ili u najmanju ruku tolerirajućim. Vjerničko srce nije u potpunosti imuno na sva negativna dešavanja oko njega, pa mora prepoznati opasnosti koje se kriju u modernoj džungli, a nakon toga iznaći načine i metode da se zaštiti i preživi, sa što je moguće manje posljedica. Opasnosti su mnogobrojne i raznolike, a većinom se radi o sljedećem:

„Amazonke“

Oči su prozor ljudske duše kroz koje gleda dobro ili zlo. Kao što kroz prozore u kuću ulaze razni neprijatni mirisi i uznemiravajući zvukovi, isto tako gledanjem u haram čovjek u svoju dušu upušta ono što je ranjava i narušava duhovni mir. U asfaltnoj džungli vrlo je teško, ili skoro nemoguće, sačuvati oči od razvratne poganštine, koja preovladava u većini gradova. Današnje žensko (ne)oblačenje najbolje možemo definirati kao teško siromaštvo. Ne materijalno, premda možda tako i izgleda, već siromaštvo vjere, stida, kulture, pristojnosti i morala. Bilo bi lakše razumjeti ovoliki stepen ženske razgolićenosti da ne živimo u većinski muslimanskoj sredini, gdje su glavni akteri ovog sramnog uličnog paradiranja one koje su odrasle u muslimanskim avlijama, pohađale vjeronauku i mekteb, a dosta ih je i ''davalo hatmu'', kako se često znaju pohvaliti. Jedini način da pored ovog iskušenja vjerničko srce imanski preživi jeste obaranje pogleda i zadovoljstvo bračnim drugom. O obaranju pogleda govore mnogi šerijatski tekstovi, kao što su, između ostalog, i riječi Uzvišenog Allaha:

„Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim…“[1]

Također, rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Muavija b. Hajde, radijallahu anhu: ''Oči trojice neće vidjeti Vatru (na Sudnjem danu): oko koje je bdjelo na Allahovom putu, oko koje je plakalo iz straha od Uzvišenog Allaha   i oko koje se čuvalo gledanja u ono što je zabranjeno.'' [2]

Što se tiče zadovoljstva bračnim drugom, izdvajamo jedan lijep govor Alija Tantavija koji je rekao: „Da ti je podaren imetak Karuna [3] i tijelo snagatora, i da prijateljuješ sa deset hiljada najljepših žena, različite ljepote, porijekla i boje kože, zar misliš da će ti biti dosta!? Nikako, glasno to kažem i podebljano to svojim perom pišem! Međutim, jedna koja je halal bit će ti dovoljna. Ne tražite od mene dokaz, jer gdje se god oko sebe u životu okrenuli, dokaz ćete vidjeti: jasan, vidljiv i očit...“[4]

Domoroci

Ni muškarci ne zaostaju mnogo. Dosta ih nalikuje na pripadnike negostoljubivih i ratnički raspoloženih plemena: razgolićeni, istetoviranih tijela i ofarbanih glava, isprobijanih ušiju, noseva i jezika, mrkih pogleda i vulgarnog rječnika.

Često šetaju u društvu svojih opasnih četveronožnih prijatelja koji će na gazdin mig napasti željenu osobu. Većinom se radi o izrazito opasnim i krvoločnim psima poput pitbullova, rotvajlera ili američkih staforda, koji se u potpunosti uklapaju u imidž svog, ništa manje opasnog gazde. Opet je porazna činjenica da su na našim prostorima ove kerovođe muslimani. Čemu služe ove životinje? Uglavnom kako bi otjerale meleke i bereket od  muslimanske kuće i uništile dobra djela. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko pribavi psa kojeg neće upotrebljavati za čuvanje stoke ili za lov, takvom se svaki dan od njegovih dobrih djela oduzimaju dva kirata.'' [5]

Iako za sada dominiraju psi, vjerovatno nije daleko vrijeme kada će se i po našim čaršijama viđati patuljaste vijetnamske svinje ili gušteri iguane koji su trenutno vrlo traženi kućni ljubimci na Zapadu, tako da će ugođaj urbane džungle biti potpun. Od Seida b. Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Slijedit ćete običaje onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, podlakticu po podlakticu, pa čak kada bi se oni zavukli u gušterovu rupu, i vi biste ušli za njima.'' [6]

Mase ovih savremenih domorodaca i amazonki, pored duhana, konzumiraju i razne trave, kao što je konoplja, ili opojne droge kojima hrane ionako pokvarenu maštu i niske strasti. Posjećuju se i savremeni vračevi koji tjeraju zle duhove i skidaju čini, a proricanje sudbine je nezaobilazni dio vračevog obreda. Baš kao kod šamana u džungli! 

Urlikanje, zavijanje, rika...

Ako kojim čudom i spasi svoj pogled od zabranjenog, uši vjernika će u urbanoj džungli sigurno pretrpjeti štetu. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Sinu Ademovom propisan je udio u zinaluku koji neće moći izbjeći... i uši čine zinaluk slušanjem...''[7]

Muzika je mnogima postala božanstvo koje se bukvalno obožava i bez kojeg se ne može. Pogotovo u ljetnim danima, pjevači ''uživo'' i njihovi fanovi okupiraju gradske trgove i terase ugostiteljskih radnji, te bez imalo milosti, do kasno u noć, teroriziraju sve koji žele biti mirni od ovog savremenog urlikanja. Na posebnom su iskušenju oni koji imaju kuće u blizini diskobarova ili folkoteka, gdje se nesnosna buka čuje do kasno u noć, a pogotovo petkom i subotom navečer, kao i praznicima. Ovi miskini će, htjeli to ili ne, napamet naučiti sve trenutne hitove primitivizma kojem najbolje odgovara naziv turbo-porno-folk. Uistinu bi bilo puno ljepše i ugodnije slušati zavijanje vukova, urlikanje tigrova ili mukanje bivola, nego ono što neki danas nazivaju umjetnošću. Ne treba ni spominjati da su ovakvi primitivni derneci obavezno popraćeni alkoholom koji teče potocima, kao i lahkim ili teškim drogama, a sve se često završi zinalukom. Jezid b. Velid govorio je: ''O potomci Umejjevića, dobro se čuvajte muzike, jer ona umanjuje stid, povećava strast i uništava čestitost. Ona je zamjena za alkohol i djeluje poput opojnog sredstva. Ukoliko je kojim slučajem i budete slušali, onda udaljite žene, jer je muzika stimulans razvrata.''[8]

Na ovaj belaj najbolje je ''udariti kontru'', pa se što je moguće više družiti sa Allahovom Knjigom, bilo da se radi o učenju, poučavanju ili slušanju i, naravno, koliko je god to moguće, izbjegavati blizinu mjesta na kojima se svira.

Krpelji, pijavice i ostale krvopije

Islam je pod određenim uvjetima dozvolio siromašnoj osobi da prosi, kako bi trenutno prehranila sebe i svoju porodicu, ali je istoj obaveza da pokuša pronaći šerijatski dozvoljen način na koji će svojim radom opskrbljivati sebe i svoje bližnje. Danas su urbane džungle pune raznih nametnika koji poštenom svijetu prosjačenjem nastoje izvući novac, i takav način zarade uzeli su sebi za profesiju. Sumnjivi prosjaci vire iza svakog ćoška i vrebaju žrtvu od koje će potražiti ''makar deset feninga'', pružajući ruku u kojoj ima toliko kovanog novca, da je njegova vrijednost često veća od iznosa koji trenutno u džepu ima osoba od koje se prosi. Kada bi se većini današnjih prosjaka trenutačno udijelio iznos od hiljadu maraka, ostali bi na ulici i opet tražili više. O ovakvima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

''Onaj ko od ljudi traži kako bi povećao svoj imetak, takav uistinu traži žeravicu, pa neka traži više ili manje.'' [9]

U drugoj predaji stoji da će ovakva osoba doći na Sudnji dan a na njenom licu neće biti ni komadića mesa.[10] Kako onda prepoznati one kojima je istinski potrebno? Po dostojanstvu i skromnosti. Opisujući siromahe kojima treba udijeliti sadaku, Uzvišeni Allah kaže:

„...i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zarađuju, pa onaj koji nije u to upućen misli da su, zbog skromnosti, imućni; poznat ćeš ih po izgledu njihovu, oni proseći ne dodijavaju ljudima. – A ono što od imetka drugima date – Allah, sigurno, za to zna.“[11]

Na ovakvu vrstu varalica možda smo i navikli, ali novo vrijeme donijelo nam je i nove vrste nametnika koji od ljudi traže i iznuđuju novac na jedan sasvim nov i prefinjen način. Radi se o slatkorječivim i lijepo obučenim trgovcima koji nam po svaku cijenu ''povoljno'' žele prodati artikle firme koju zastupaju. Presreću nas na ulici, kucaju na vrata stana ili se nepozvani najavljuju preko telefona objašnjavajući kako ''imamo veliku sreću'' jer su za prezentaciju svojih proizvoda izabrali upravo nas. Da bi prošao jeftinije, kupac će biti obavezan da pronađe još mušterija. Tu je, recimo, originalno nehrđajuće posuđe koje, po njihovoj priči, nema rok trajanja jer je praktički neuništivo, a hranu koja se u njemu kuha niti treba soliti, niti uljiti, niti nadolijevati. Posebno su aktuelne čudotvorne kreme i losioni, koji ''liječe sve bolesti'' i od kojih raste kosa i mišićna masa, a nestaju bore i salo, kao uostalom i novac u kupčevom novčaniku, a i nada u istinitost trgovčevih obećanja, ali tek nakon što se isti izgubi iz vida. 

Kameleoni i zmije otrovnice

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

''...i naći ćete da među najgore ljude spada onaj koji ima dva lica, pa jednoj skupini ljudi dolazi sa jednim licem, a drugoj sa drugim.'' [12]

U drugoj predaji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko na dunjaluku bude imao dva lica, na Sudnjem danu će imati dva jezika od vatre.'' [13]

Munafici su oduvijek muslimanima zadavali glavobolje i predstavljali veću opasnost od nevjernika. U urbanoj džungli sve vrvi od njih. Poput kameleona koji mijenjaju boje kako bi se kamuflirali i zavarali okolinu pa žrtvi nanijeli smrtonosni udarac, tako i munafici savremenog doba koriste sve raspoložive metode i sredstva da naude vjernicima, ali ne otvoreno, već vješto kamuflirani u ''istinske prijatelje'' muslimana. Kriju se iza medija, printanih i elektronskih, kao i iza raznih udruženja i partija, a svima im je zajednički cilj da svijet upozore na opasnost ''islamske radikalizacije i terorizma''. Za njih su, naprimjer vjeronauka u školama ili šerijatsko oblačenje žene muslimanke, znakovi radikalizma, nazadnosti i prijetnje javnoj sigurnosti.

O njima je Uzvišeni Allah rekao:

''Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu; neodlučni su kome će se privoljeti, da li ovima ili onima. A onoga koga Allah u zabludi ostavi – ti nećeš naći načina da ga na Pravi put uputiš.''[14]

A njihova konačnica? O tome je Uzvišeni rekao:

„Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći.“[15]

Ima i ''zmija otrovnica'' koje svoje neprijateljstvo i mržnju prema islamu i muslimanima nimalo ne kriju. Svoju otrovnu propagandu plasiraju kada im se god za to ukaže prilika, i čovjek skoro da fizički može osjetiti nemjerljivu količinu mržnje i zavisti koja izbija iz njihovih očiju, usta i prsa. O ovakvima je Allah u prijevodu značenja rekao:

„...jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa...“[16]

Njima kažemo ono što je Allah rekao Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da im poruči:

„Reci: 'Umrite od muke! Allahu su zaista dobro poznate misli svačije.“[17]

Kako preživjeti

Stručnjaci za preživljavanje u ekstremnim okolnostima savjetuju da najjednostavniji i najsigurniji način da se izađe iz najgušće džungle jeste da se prvo pronađe potok i da se strpljivo prati njegov tok. Na mjestu gdje se potok ulijeva u rijeku potrebno je, shodno trenutačnim mogućnostima, što kvalitetnije napraviti splav i onda se prepustiti riječnoj struji koja će prije ili kasnije, zavisno od sudbine, čovjeka odvesti pravo u okean, na čijim plažama većinom obitavaju ljudi. To će značiti kraj njegovim patnjama i skori susret sa najbližima. U savremenoj urbanoj džungli situacija je slična. Da se što bezbolnije provuče kroz njene opasnosti i da ne zaluta sa puta spasa, vjernik će morati savladati sve tehnike imanskog preživljavanja, kako mu srce ne bi pocrnjelo u moru poroka i harama koji ga okružuju. Strpljivo će pratiti put Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i stazu ispravnih prethodnika i islamskih učenjaka, a bogobojaznost i dobra djela bit će mu splav na kojem će, uz Allahovu pomoć, bezbjedno proći sve dunjalučke zamke i iskušenja, dok sretno ne uplovi u blagu i mirnu luku beskrajne Allahove milosti i oprosta. Slično kako je u stihovima rekao imam Šafija, rahimehullah:

Allah posjeduje razborite robove Svoje

Koji dunjaluk napustiše i iskušenja se pobojaše

U njega pogledaše, i čvrsto se uvjeriše

Da on za živoga nije vječno boravište

Zato ga kao morsku pučinu zamisliše

Pa po njoj, na dobrim djelima svojim, kao na lađi zaploviše.[18]

Iz knjige: ''Biseri sunneta u mozaiku vremena''.