Promo banner

A+ A A-

Sirija u Bosni

saff-318Piše: Semir Imamović

Intervju koji je reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić dao za tursku državnu press agenciju Anadolija (poput jugoslovenskog Tanjuga), a u povodu raspisivanja izbora za novog reisu-l-ulemu i ozvaničavanja kraja njegovog mandata 19. novembra – jedan je od najvažnijih programskih dokumenata koji bi morao u mišljenju i djelovanju obavezivati, inspirisati i upućivati pisce i govornike u Bošnjaka. I nakon ovog intervjua još jednom je jasno zašto je reis Cerić progonjen od dejtonske medijske mašinerije, kojoj remeti planove, razotkriva modele indoktrinacije, te nudi činjenice koje se nemaju čime opovrgnuti. Čovjek ne može a da se ne zapita – na šta bi ličilo naše viđenje stvarnosti da nismo imali ovakvog reisa, koji nam je otvarao oči i nadahnjivao percepciju?

Tragom njegovih uputa uočavali smo mnoge opasnosti koje bi pored nas prolazile kao bezazlene, a možda i ispravne. Mnogi su već upali u zamke autodestrukcije. I, ne možemo a da se sa zebnjom ne zapitamo – a šta ako dobijemo reisa koji neće biti ovako hrabar, pametan, rječit, pa da ga ideologija laži i represije ne može ni obandžijati, ni preplašiti? Barem smo u poziciji da naspram djela i držanja reisa Cerića imamo kriterije za dobrog reisa, koji ne mora biti kao dr. Cerić, ali neka se barem trudi da bude poput njega, a uz Allahovu pomoć, i bolji od njega. A ta veličina reisa Cerića očigledna je i iz ovog, po mnogo čemu, njegovog najboljeg i najznačajnijeg intervjua, u kome alarmantno poručuje: „Nije isključeno da neko, negdje, mimo našeg znanja, priprema da nas ponovo istrijebi sa Balkana, odnosno, iz Bosne.“ Ovo je ta programska misao koja mora živjeti u bošnjačkoj svakodnevnici, i kao oprez, i kao mogućnost, jer je upravo mimo našeg znanja pripreman genocid 1992. godine, dok smo mi mahali jugoslovenskim zastavama, vjerovali u JNA, komšiluk, bratstvo-jedinstvo. Pa i danas samo kroz ove krajeve sa bošnjačkom većinom (kao i Visokom, npr.) prolaze „Titove štafete mladosti“, polažu se vijenci na Titov kip u Sarajevu, a sve to kao dokaz mentalne, moralne i patriotske zaostalosti.

Kakav je to, navodni antifašizam, koji se sakriva iza komunističkog bezumlja, a bježi od činjenica da su Bošnjaci bili, i da jesu, najveće žrtve aktuelnog fašizma? To je taj ateistički server zla, o kome govori reis Cerić kad kaže: ''Živimo u nepredvidivom svijetu, gdje istina nije ono što je, zaista, istina, već ono što kažu moćnici“. A ko su moćnici u našoj zemlji? Nisu to ni reis Cerić ni samorazvlašteni bošnjački političari? Moćnici su beogradski i zagrebački daljinski upravljači, koji komanduju Sarajevom. Baš kao što se onomad događalo na Kosovu, a kako se danas događa u Siriji, da jedna podivljala i bezobzirna manjina terorizira mirnu i civilizacijski opredjeljenu većinu. Kao što se predstavlja da su u Svijetu opasnost muslimani čije su zemlje okupirane sa Zapada, tako se predstavlja i da su opasnost većinski Bošnjaci u Sarajevu, a čiji je grad okupiran od Srba i Hrvata, koji preko svojih figura sa bošnjačkim imenima teroriziraju Sarajevo, Zenicu, Tuzlu, Bihać, Mostar... A nama se predstavlja da Bošnjaci nešto remete, nekoga ugnjetavaju, nešto se koprcaju. To je ta fabrikovana istina po mjeri moćnika, o kojima govori reis Cerić! „Federalna tv preuzima ulogu sudstva,  pa navečer umjesto informacija imate presude“ – kaže reis Cerić, čime FTV stavlja uz bok Miloševićevog medijskog projekta, s kraja 80-tih, kada su mediji postali sudnice, a sudnice tek mediji koji oglašavaju ideološke presude.

Moćna turska agencija Anadolija ove odvažne stavove reisa Cerića neće prenijeti samo do velike turske nacije, već i do svih relevantnih međunarodnih faktora, koji će saznati da duhovni lider Bošnjaka upozorava na prijetnju novim genocidom, na ambijent u kome se bošnjačka žrtva medijskim terorom tjera da se „počne gaditi sama sebi“, da pognute glave hoda kroz Srebrenicu, Sarajevo i ono što je preostalo. Svi koji se ogluše na ovaj apel reisa Cerića postali su saučesnici u genocidu nad Bošnjacima, onom jučer i ovom sutra.  

(Saff br. 318, 01. juni 2012. godine)