Promo banner

A+ A A-

Presuda Evropskog suda urnek za obeštećenje prognanika

kibrisMogu li prognanici u Bosni i Hercegovini, posebno Srebreničani, tražiti obeštećenje pretrpljene štete i povrat imovine koja im je nasilno uzurpirana i korištena tokom rata i postratnog perioda? Čini se da odgovor nudi presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu Loizidou protiv Turske. Sličnosti su više nego očite, što bi trebalo imati i slične implikacije u slučaju pokretanja pravnog postupka i pravne borbe. Također, u kontekstu Bosne i Hercegovine ova presuda otvara pitanje utvrđivanja stvarne kontrole nad vojnim i policijskim snagama koje su počinile genocid u Srebrenici i njihove odgovornosti, po principu odgovornosti Turske za vojnu akciju na Kipru, kako to ova presuda utvrđuje, i odgovornosti Srbije za ratne akcije u Bosni i Hercegovini.

Loizidou protiv Turske

Loizidou protiv Turske je pravni slučaj koji predstavlja prekretnicu za sporove vezane za prava izbjeglica koje se žele vratiti svojim domovima i povratiti svoju imovinu. Evropski sud za ljudska prava presudio je (24 godine nakon pokretanja postupka) da gospođa Titina Loizidou, a time i sve ostale izbjeglice, imaju pravo da se vrate na svoju raniju imovinu. Evropski sud za ljudska prava potvrdio je da je Turska prekršila ljudska prava gospođe Loizidou, te da joj se mora omogućiti povratak na imovinu i da joj Turska mora platiti odštetu. Turska je u početku ignorirala ovu presudu.

Naime, 22. jula 1989., gospođa Titina Loizidou, Kipranka, podnijela je zahtjev Evropskom sudu za ljudska prava protiv Turske. Gospođa Loizidou protjerana je iz svog doma tokom turske invazije na Kipar 1974. godine zajedno sa 200,000 drugih grčkih Kiprana. U nekoliko navrata, tokom više od 20 godina, pokušavala se vratiti svojoj kući u Kyreniji ali joj je svaki put uskraćen ulazak u dio Kipra koji se nalazio pod kontrolom turske armije.

Njen zahtjev je rezultirao trijema presudama Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, kojima se Turska smatra odgovornom za kršenje ljudskih prava u sjevernom dijelu Kipra, koji je pod kontrolom turskih oružanih snaga.

Američki State Department je ovaj predmet prokomentirao na sljedeći način: "Godine 1996. Evropski sud za ljudska prava presudio je, sa 11 glasova za i 6 protiv, da je Turska činila kontinuirano kršenje prava dotične grčke Kipranke, sprječavajući je da se vrati na svoju imovinu u sjevernom dijelu Kipra. Presuda je potvrdila valjanost vlasničkog certifikata koji je izdan prije 1974. godine. Sud je također u ovom predmetu utvrdio da je „sasvim očito, na osnovu velikog broja aktivno angažiranih vojnika u sjevernom Kipru, da je turska vojska u cijelosti kontrolirala to područje. Shodno okolnostima ovog slučaja, to podrazumijeva odgovornost Turske za politike i djelovanja Turske Republike Sjeverni Kipar.“ U julu je Sud naložio Turskoj da do 28. oktobra ovoj gospođi isplati odštetu u iznosu od $915,000, te da plati troškove suda. U početku, Turska je odbijala platiti utvrđenu odštetu. Turska Vlada je izjavila kako ne može provesti presudu Suda jer smatra da se radi o politički motiviranoj presudi, te je ustvrdila da zemljište, koje je predmetom spora, nije tursko, ali da je u sastavu Turske Republike Sjeverni Kipar. Vijeće Evrope (COE) je tokom 1999. nastavilo pozivati Tursku da ispoštuje i provede presudu Suda. U oktobru se Odbor zamjenika ministara Vijeća Evrope izjasnio protiv Turske radi nepoštivanja presude Suda. Evropskom sudu za ljudska prava podneseni su brojni slični zahtjevi.

Sud je također izričito naglasio da utvrđena odšteta ne predstavlja kompenzaciju za imovinu, već da je ista određena zbog poricanja vlasništva i korištenja zemljišta, te da gospođa Loizidou zadržava punopravno vlasništvo nad svojom imovinom.

Godine 2003. Turska je platila gospođi Loizidou odštetu (u iznos od preko 1 milion dolara) koju je odredio Evropski sud za ljudska prava. Turska je također oslobodila njenu kuću i vratila joj je u posjed. Gospođa Loizidou je odlučila da se ne vrati na svoju imovinu tvrdeći da se zbog prisustva turskih snaga ne osjeća sigurno. Sud je prihvatio njen zahtjev. Zbog svega ovoga, Turska će joj nastaviti plaćati naknadu za ometanja njenog prava da koristi svoju imovinu.

Presedan

Ovaj slučaj je veoma važan presedan za presude međunarodnih sudova u predmetima koji se tiču spora sa Kiprom. Iako pred Evropskim sudom za ljudska prava mnoštvo sličnih predmeta čeka na presudu, u dva predmeta su donesene slične presude:

-Maj 2007: Myra Xenides protiv Turske, gdje joj je određena odšteta za gubitak imovine u Famagusti.

-April 2008: Demades protiv Turske, gdje je Ioannisu Demadesu određena odšteta u iznosu od € 835,000 za gubitak nastao zbog nemogućnosti korištenja imovine u Kyreniji.

Slučaj Loizidou se također navodi i u presudi iz 2001. u međudržavnom sporu Kipar protiv Turske.