Promo banner

A+ A A-

Dženaza-namaz za žrtve „Cazinske bune 1950“

Cazin1Dženaza-namaz žrtvama „Cazinske bune" iz 1950. godine klanjat će se, nakon džume-namaza, u petak 11. maja na gradskom stadionu u Cazinu. Dženazu će predvoditi reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafa ef. Cerić.

Događaj nazvan „Cazinska buna", prema svim historičarima iz regiona i šire, bilježi se kao jedina organizirana pobuna protiv komunističkog režima ikada zabilježena. Naime, zbog do tada nepoznatih i iznad svega nepodnošljivih državnih nameta i stalnog masovnog kršenja osnovnih ljudskih prava, patilo je seljaštvo u cijeloj Državi. Međutim, stanovništvo Cazinske Krajine i Korduna bilo je u najtežoj situaciji. Iza ovog bijednog i golorukog naroda, nije imao ko stati. Režim nije omogućavao da se dijalogom pronađe rješenje. Zahtjevi seljaka su ignorisani i tretirani kao kazneno djelo. Za seljake su jedino postojale dvije mogućnosti:

1. patiti i izumrijeti u tišini, ili

2. pobuniti se protiv mjera tadašnje vlasti.

Pobuna je pružala dvije mogućnosti: umrijeti uzdignute glave, ili ukinuti otkup i tako poboljšati položaj seljaka. Seljaci su se odlučili na pobunu.

Dakle, uzroci za Bunu bili su isključivo ekonomsko-socijalne prirode. To je bio autohtoni odgovor naroda na nepodnošljive mjere i torturu koju im je država nametnula.

Tako, u noći između 05. i 06. maja 1950. godine bune se seljaci iz dvadesetak sela Cazinskog i Velikokladuškog sreza i samo nekoliko sela tadašnjeg Slunjskog sreza u Kordunu. Seljaci su se bunili protiv nepravednih i agresivnih metoda "narodne vlasti" prilikom "otkupa" poljoprivrednih proizvoda i raznoraznih maltretiranja odbornika "narodnih odbora".

Stravičan obračun komunističke vlasti

U "ustanku" je učestovalo oko 720 lica, od toga 15-ak pravoslavnih, a ostalo su bili muslimani. Pobuna je od strane nadmoćnih državnih snaga ubrzo ugušena, a "narodna vlast" se žestoko obračunala sa ustanicima:

- Makar se gotovo ništa na štetu države nije ni dogodilo, u prvoj fazi najsvirepije odmazde, bar 14 ljudi je ubijeno na terenu, mučki i bez ikakvog suđenja, najčešće u blizini njihovih kuća, a da više dana ili čak mjesecima njihovi najbliži nisu smjeli ni da ih ukopaju. Brojka 14 je provjerljiva, dok neki još živi svjedoci onih zbivanja tvrde da je u danima neposredno nakon 6. maja samo na Cazinu bilo 18 ubijenih. Nikad se neće moći utvrditi tačan broj, no sve te žrtve, i svaka ponaosob, predstavljaju zločin koji tereti državu.

- Osim toga, 15-ak seljaka je osuđeno na smrt i strijeljano, a na desetine je osuđeno na kazne zatvora i "društveno korisnog rada" na vremenski perod od nekoliko mjeseci do 20 godina.

-Ono što je posebno interesantno je činjenica da je oko 115 porodica sa oko 800 članova osuđeno na "kolektivnu kaznu" - iseljenja, što je nezapamćen slučaj takve sankcije za cijeli period komunističke vladavine. Naime, iako za to nije postojao nikakav pravni osnov, niti je u postojećem zakonodavstvu Federativne Republike Jugoslavije, uopće nekim propisom bila predviđena krivična kazna "kolektivnog preseljenja" cijelih porodica, jer se takva norma nije mogla iščitati ni u Zakonu o zaštiti države iz 1946. godine, ni u Krivičnom zakonu iz 1947. godine, ni u Zakonu o vrsti sankcija i kazni...i pored toga, nakon suđenja ovih 115 porodica većinom muslimana sa ukupno blizu 800 članova (uključujući i žene, djecu i starce) su kolektivno iseljeni sa područja cazinske i kladuške općine (gdje je živjelo preko 90% muslimanskog stanovništva) na područje općine znakovitog imena - Srbac (gdje je živjelo preko 90% pravoslavnog srpskog stanovništva).

Likvidacije i ubistva izvršavani su na naročito svirep način. Osim ustanika, ubijani su i potpuno nevini ljudi za koje ni danas nema dokaza niti ikakvih obrazloženja zbog čega su stradali. Pretpostavlja se da su se lokalni "narodni odbornici" u velikom broju slučajeva, lažnim optužbama i klevetama, lično obračunavali s pojedinim ljudima. Navodimo dva slučaja:

Slučaj Beganović: otac i sin, Agan i Mahmut Beganović (sin Mahmut je imao tek 17 godina) u noći su izvedeni i ubijeni iza porodične kuće, a porodici (žena i 5 malodobnih kćerki) bilo je zabranjeno gotovo dva dana da priđu tijelima ubijenih. Stanovništvo je moglo gledati njihova tijela u bijelim beznim, krajiškim nošnjama tokom dana, a u akšam naredne noći su skupile hrabrost supruga i najstarija kći, ukopale ih same u jednu rupu i više o njima nisu smjele ni govoriti. Tek krajem 80-ih godina, jedan od potomaka usudio se postaviti samo jedan nišan s bašlukom i na njemu upisati njihova imena.

Slučaj Muše Kovačevića: privezan je za hrast lancima i udaran dok mu nisu izbili oko, a onda su ga mučili zabijanjem drvenog kolca u debelo crijevo, sve dok nije podlegao. Urlici i jaukanje, po pričama stanovnika, čuli su se cijelu noć. Tijelo je ostavljeno privezano i niko ne zna da li se nekad neko usudio skinuti ga i ukopati. Prema narodnim pričama, nije ni ukopan već su njegovo tijelo raznijeli psi i šumske životinje. Zašto je baš Muše Kovačević tako mučen i ubijen, a nije bio direktni učesnik bune? Pretpostavlja se, po pričama svjedoka, da je to bila osveta zbog toga što je u to vrijeme bio vrlo pobožan. Nije dozvoljavao psovanje Boga, koje je tada bilo "u modi" i javno se suprostavljao komunističkoj ideologiji koja je uključivala ateizam.

6. maj Dan sjećanja na žrtve Cazinske bune

Obilježavanje 6. maja, kao Dana sjećanja na žrtve Cazinske bune, ima za cilj samo rasvijetliti ovaj događaj i skinuti stigmu krivnje koja je nepravedno nametana stanovništvu ovog dijela BiH više od 50 godina. Cilj je objasniti novim generacijama da se 1950. godine desila pobuna protiv nepravde (tj. nametnutog otkupa), a ne državni udar. Kako to historičari kažu, "nije se desila pobuna, desila se narodna glad". Cilj je, također, ukazati na nevinost ubijenih, na žrtve žena, djece i kasnijih potomaka. Ljudi su ubijani bez suđenja i bez dokaza, a osuđivani na višegodišnje robije, također, bez ikakvih valjanih argumenata. Sve su to nepravde koje treba nazvati pravim imenom i ići dalje. Bez namjere da se sada potomci egzekutora označavaju ili na bilo koji način kompromitiraju. S druge strane, ubijenim muslimanima nikada do sada nije klanjana dženaza-namaz.

Zaključkom Rijaseta IZ-e u BiH broj: 03-03-2-842/11 od 03. džumade-l-uhra 1432. h.g., odnosno 06. maja 2011. godine, prihvaćena je inicijativa općine Cazin da se u okviru aktivnosti vezanih za obilježavanje 61. godišnjice od Cazinske bune organizira klanjanje dženaze-namaza u odsustvu žrtvama ovih događaja koja im usljed tadašnjih okolnosti nije klanjana u vrijeme stradanja.

Dženaza će biti obavljena nakon džume-namaza u petak 11. maja na gradskom stadionu u Cazinu, a u slučaju kiše u sportskoj dvorani.

Stoga, Medžlis IZ-e Cazin, kao organizator dženaze, poziva sve muslimane Cazinske krajine, a i šire, da u petak dođu na gradski stadion, i da, ako Bog da, svi zajedno klanjamo džumu, a nakon džume i dženazu žrtvama Cazinske bune. Džumu i dženazu predvodiće reisu-l-ulema IZ-e u BiH dr. Mustafa ef. Cerić.

Naš dolazak na dženazu je iskazivanje našeg poštovanja prema nedužno ubijenim muslimanima Cazinske bune.

Molimo Allaha dž.š. da se smiluje svim ubijenim muslimanima, svim žrtvama Cazinske bune, da njihovim porodicama i potomcima podari sabur, a da nama živima podari mudrosti i znanja da slijedimo ispravan put, te da nas na tom putu pomogne! Amin!

Organizacioni odbor