Posjeta Bošnjačkom islamskom centru Gazi Husrev-beg u Torontu
Piše: Aiša Purak
Nakon dugotrajnog planiranja i dogovaranja o mojoj posjeti bošnjačkom džemata u Torontu sa Tajib ef. Pašanbegović, glavnim imamom Islamske Zajednice Bošnjaka Kanade i dugogodišnjim Imamom Bošnjačkog centra Gazi Husrev-beg u Torontu, napokon je planiranje urodilo plodom. Sredinom aprila, 2012 godine. i meni je provrila nafaka da zijaretim ovaj uzoriti džemat. Već dugo vremena je u meni buktala želja da posjetim bošnjački džemat u Torontu. Možda zbog same blizine Toronta i grada u kome trenutno živim ali možda i iz želje da bolje upoznam džemat i imama o kojima sam još u Bosni dosta dobra čula. Slušala sam kazivanje o bošnjačkom imamu koje je prije tridesetak godina, pun energije, znanja i volje, nagizdan mudrošću i saburom, krenuo u daleku Kanadu, zemlju u kojoj su mnogi nevoljnici nalazili svoj novi dom, da kroz Islam učvrsti temelje bošnjaštva. Kao i priče o džematu koji svojim humanitarnim akcijama i donacijama ozaruje lica mnogih ugroženih bošnjaka. Naravno, po mom dolasku u Ameriku priče i divljenje prema Tajib ef. Pašanbegović, i njegovom džometnom džematu ne prestaju nego se i dalje kontinuirano nizaju. Mnogi Bošnjaci naseljeni u gradu Ročesteru države Nju Jork (Rochester, NY) punih usta su govorili o Tajib ef. i njegovom džematu. “BOŠNJAČKI ISLAMSKI CENTAR GAZI HUSREV - BEG U TORONTU je već dugo godina na samom vrhu džemata donatora iz dijaspore. Ovaj džemat s ponosom i opravdanjem nosi ime velikog bošnjačkog sina i vakifa, GAZ I HUSREV – BEGA.
Nakon tri sahata vožnje stižemo u Toronto, u Bošnjački centar Gazi Husrev-beg. Lokacija centra je fantastična. Centar je smješten na uglu ulica East Mall i North Queen St. broj 122. Odmah uz centar nalazi se i fudbalsko igralište koje je sastavni dio centra. Ljubitelji košarke nisu zanemareni jer su dva koša postavljena uz sami centar. Po ulasku u Centar susrećemo grupu mladih djevojaka i mladića koji veselo ćaskaju što u potpunosti opravdava fudbalsko igralište i koševe postavljene uz sami centar. U kratkom razgovoru s njima saznajemo da dolaze iz različitih etničkih grupacija. Komunikacija među njima se naravno vodi na engleskom jeziku. Ubrzo nam se pridružuje i Tajib ef. i nakon razmjene toplih selama i srdačne dobrodošlice, Tajib ef. nam s ponosom pokazuje Bošnjački centra Gazi Husrev-beg. Upoznaje nas i s projektom gradnje munare i naglašava da će se ovaj centar uskoro nagizdati i prelijepom munarom. Uz mirišljavu i jaku bosansku kahvu, djelo vrijednog i neumornog Mirsada Smajića; bošnjaka, bistrog razuma, darežljivog na riječima a lahakog na nogama, počinjemo razgovor o samom centru, Bošnjacima, historijatu džematu o čemu nam je Tajib ef. Između ostalog rekao:
Davne 1977 godine, tačnije 15 novembra, Bošnjačka islamska zajednica Gazi Husrev-beg je registrovana pod imenom “Association of Islamic Community Gazi Husrev-beg” Bilo je to oko par mjeseci nakon mog boravka u Torontu za vrijeme Ramazani-šerifa. Allahovom pomoći uspio sam za tako kratak period snimiti stanje kod našeg naroda i sa grupom najsvjesnijih Bošnjaka organizirati Skupštinu za osnivanje džemata. Tada je u Torontu postojala organizacija poznata pod imenom “Islamska bratska zajednica muslimana iz Jugoslavije” (IBZMJ), koja je u početku okupljala samo naše ljude. Kad su u nju poslije počeli ulaziti i drugi, mnogi naši muslimani su se distancirali od nje. Oni što su se izjašnjavali kao “Bošnjaci” nisu nikad ni pristupili IBZMJ jer nisu odobravali njenom rukovodstvu veze sa ambasadom i konzulatom SFRJ, zatim praksu nuđenja alkoholnih pića na skupovima i neke druge stvari. U takvim sam vidio budući nukleus džemata, pa sam s njima i pokrenuo inicijativu džematskog formiranja. Na Skupštini smo dobili podršku da se džemat zove po velikom sinu Bosne Gazi Husrev-begu, iako je bilo prijedloga da u imenu bude pridjev jugoslovenski ili bosansko-hercegovački. Bili smo odlučni da po svaku cijenu izbjegnemo prvi pridjev, a pošto nismo bili zadovoljni ni drugim, jer ne bi uključio muslimane Sandžaka i drugih dijelova tadašnje zemlje, učinili smo sve da prođe prijedlog koji je nas nekoliko već bilo pripremilo.
Plan Odbora je bio da ja dođem za Imama već za sljedeći Kurban-bajram, ali je kampanja protivnika osnovanog džemata usporila stvari. Ipak, džemat je djelovao zahvaljujući nekolicini entuzijasta, iako u ograničenom obimu. Do mog konačnog dolaska 19.juna 1982., dva naša Imama, rahmetli Ibrahim ef. Džananović i današnji hercegovački muftija Seid ef. Smajkić, su na određeno vrijeme radili u džematu i osjetno doprinijeli njegovom razvoju.
Kad sam ja konačno ipak došao za Imama, počeli smo okupljanja u tuđim prostorijama. Uporedo sa ograničenim vjerskim aktivnostima, redovno (u prosjeku jedan put mjesečno) smo održavali sijela.
Na žalost, ugodan muhabet morali smo prekinuti zbog planiranog programa. Prvo seminar a zatim moje predavanje za žene. Seminara koji je pripremio Tajib ef. na temu "Odgoj djece i utjecaj medija." Seminaru su prisustovali roditelji polaznika vjeronauke. U svom uvodnom izlaganju Tajib ef. je istakoa: Kur'an objašnjava da ljudski rod ima povlaštenu ulogu među Allahovim stvorenjima na Zemlji. Čovjek je izabran kao halifa, namjesnik i zastupnik i odgovoran je za vođenje brige o ostalim Allahovim stvorenjima. Svakom pojedincu dat je ovaj zadatak u vidu ukazanog Božijeg povjerenja. Čovjek je stvoren u najboljem obliku/stanju i u potpunosti je opremljen za funkciju halife na zemlji. Ali će isto tako biti testiran na razne načine od Allah SWT.
Kad je riječ o djeci, nastavio je Tajib ef. u svom daljnjem izlaganju, ona nam mogu biti izvor radosti ili tuge. Ako su hairli, djeca su jedan od najvećih blagodati oba svijeta. Oni su ukras na dunjaluku (Qur `an, 18:46) a mogu biti i iskušenje. (64:15). U ovom životu; oni su ili izvor roditeljske sreće i ponosa, ili izvor roditeljske bijede i sramota. Na ahiretu djeca mogu biti naši glavni optuživači i uzrok patnje, ili sebeb nagrade i rahatluka za roditelje. Prema Kur'anu i Sunnetu, djeca su nam data kao amanet (povjerenje): Qur `an, 66:6" Na svijet dolaze nevina i spremana za oblikovanje – odgoj. Dužnost roditelja je da se brine o dobrobiti svoje djece u najširem smislu riječi, kako bi se osiguralo njihovo odgovarajuće fizičko, psihičko, obrazovni i duhovni razvoj.
Utjecaj medija i šta se podrazumijeva pod tom riječju? Sada dalekih 1950-ih, 1960-ih i 1970-ih godina, djeca su živjeli u mnogo sigurnijem medijskom okruženju. Tih godina jedino javno šire dostupno medijsko sredstvo je bila televizija koja je bilo mnogo više porodično orijentirana, što zbog državnih propisa što zbog drugih razloga koji su diktirali famelijarno orijentiran televizijski programa. Za roditelje je bilo lahko kontrolisati tadašnje medije jer je to prvenstveno bio TV, za razliku od savremeni medija koja su dostupna djeci a koje je gotovo nemoguće kontrolisati. Još jedan bitan faktor je išao na ruku roditelja. Naime, roditelji su bili manje zaokupljeni radom,obavezama, i bili su aktivno uključeni u životu i odgoju svoje djece. Danas imamo mnogo više medija koja su pristupačna našoj djeci i koja na žalost mnogo više štete djeci pa i odraslima nego što je to bio slučaj 50-ih, 60-ih, 70-ih godina. Država nema gotovo nikakvog uticaja na današnje medije, u potpunosti su neovisni i usmjereni prvenstveno na zaradu novaca, a roditelji su preokupljeni radom i borbom za život, i zbog toga, manje oprezni i aktivni u životu svoje djece. "Djeca se spominju gotovo isključivo u smislu njihove novčane vrijednosti kao potrošača", napisao je James Steyer u svojoj knjizi "Drugi roditelj - James Steyer sažima ulogu koju mediji igraju danas, govoreći: "Za milijone američke (kao i druge) djece, medije su im, " drugi roditelj ". Medije su trenutno nezaustavljiva sila koja oblikuje dječiju stvarnost, postavlja njihova očekivanja, diktira njihovo ponašanje, definiše njihovu sliku o njima samima i diktira svoje interese, određuje šta će se jesti, piti, oblačiti, kako komunicirati itd. Prema riječima Berrija Brazeltona, stručnjaka za razvoj djece "medije (kao" drugi roditelj ") je naš najveći konkurent u borbi za osvajanje dječijih srca i umova ", Mediji su stvarnost, nalaze se svugdje i agresivno atakiraju umove i srca naše djece. Nemoguće ih je izbjeći a još teže kontrolisati.
I na kraju seminara Tajib ef. je preporučio prisutnim roditeljima deset koraka za roditelje koje je preporučio James Steyer u svojoj knjizi „Drugi Roditelj“. Ovi koraci su analizirani i preporučeni od strane stručnjaka za razvoj djece, stručnjaka poput dr. Berry Brazelton, i oni se smatraju jednostavnim mjerama koje svi roditelji mogu poduzeti kako bi pomogli u stvaranju sigurnijeg medijskog okruženja za svoju djecu.
Deset Uputstava:
1.Uspostaviti dobre medijske navike za djecu još u ranom djetinjstvu,
2.Lokacija , Lokacija, Lokacija : NIKADA ne stavljati TV ili internet u dječiju sobu – bez određene kontrole
3. Postaviti pravila korištenja TV i interneta i pridržavati ih se.
4.Učiti dijete da traži dozvolu za korištenje medija.
5. Gledati i slušati programe sa svojom djecom, onda im reći što mogu a šta ne mogu gledati ili slušati i zašto.
6. Postaviti jasna pravila šta dijete može gledati ili slušati kod svojih prijatelja.
7.Uključiti dječijeg pedijatra - pitati ga za savjet šta je preporučeno za djecu da gledaju u tim godinama a šta je štetno za njihov razvoj.
8. Edukovati djecu o medijima u školama i kod kuće.
9.Čitati sa svojom djecom i upoznavati ih sa mediskom pozitivnom stranom
10. Isključiti TV ili internet
I na kraj seminara, Tajib ef. je citirao Kur'anski ajet is sure At-Tahrim (Sura At-Tahrim , ajet 6) “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.“
Nakon klanjanja ikindije namaza Tajib ef. je nastavio sa drugom fazom seminara kojoj su prisustovali muškarci dok su hanume prisustovale mome predavanju na temu: Međusobna Prava i Dužnosti Supružnika .InšaAllah, drugom prilikom ću prenijeti u cijelosti svoje predavanje. Na kraju bih se još jednom zahvalila Tajib ef. na pozivu i na divnom muhabetu kao i Mirsadu Smajiću za topao doček . Druženje sa Uvaženim džematlijkama Toronta me obogatilo za još jedno nezaboravno iskustvo. Ove prekrasne hanume, pune topline, ljubavi prema svojoj vjeri, svojoj domovine su moja inspiracija. Impresirala me jačina njihove vjere, njihove želje da postignu Allah dž.š zadovoljsto. Njihovo pomno slušanje mog predavanja. Čini mi se da je svaka moja riječ našla mjesto u njihovim srcima. Riječi su izlazile iz mog srce i slivale se u njihova srca. Divan osjećaj za predavača ali i za slušaoca. Iskreno se nadam da ću biti u prilici da ponovno budem u društvu ovih divnih hanuma. Molim Allah dž.š da nam ovo druženje u Njegovo Ime ukabuli i upiše u naša dobra djela.