Šta je vrijednije: Hakim ili Muftija?

Imam Ebu Muhammed 'Izzuddin Abdul-'Aziz b. Abdus-Selam b. Ebil-Kasim b. el-Hasen el-Sulemi el-Dimeški, Sultanul-'Ulema (umro 660.h.g.) „Muslimani su složni na tome da je rad u državnim upravama i službama (el-vilajat), jedno od najvrijednijih djela koje čovjek može činiti...“  

Nagrada koju zaslužuje Hakim (upravnik-vladar), je mnogo veća od nagrade koju zaslužuje Muftija (pravni savjetnik), jer je Hakim u isto vrijeme i Muftija (pravni savjetnik), i onaj koji snagom svoje vlasti primoljava ljude na pravo i pravdu, pa stoga Hakim (upravnik-vladar), ima dvije nagrade, jednu zbog fetve koju izdaje (šeri'atsko-pravnog rješenja), i drugu nagradu zbog realizacije iste u praksi – onda ako se po istom pitanju dešava oboje (el-futja vel-hukm). Nagrade će im se razlikovati shodno interesima i koristima koje ostvaruju i shodno štetama i zlu kojeg odagnavaju. 

Izlaganje i požrtvovanje Hakima (upravnik-vladar), spram vlasti i uprave je mnogo vrijednije od izlaganja i požrtvovanja Muftije spram izdavanja fetvi, dok je nagrada koju zaslužuje „Glavni Imam“ (Halifa), mnogo vrijednija i veća od nagrade Muftije i Hakima zajedno, jer su koristi i interesi koje on ostvaruje i štete koje on odagnava mnogo potpunije i šire. Hadisom (kojeg bilježe Buharija i Muslim), je jasno naznačeno da će među sedmoricom koji će biti u Allahovom dž.š., hladu, onda kada drugog hlada ne bude bilo, biti i pravedni vladar (el-imam el-'adil) – koji je zbog svoje uzvišene vrijednosti spomenut na prvom mjestu u ovom hadisu! 

Muslimani su složni na tome da je rad u državnim upravama i službama (el-vilajat), jedno od najvrijednijih djela koje čovjek može činiti, i da su pravedni Valije (upravnici-službenici), zaslužni mnogo veće nagrade i mnogo većeg stepena u odnosu na ljude koji se ne bave tim poslovima, zbog prekomjernog dobra koji nastaje na njihovim rukama poput uspostave pravde i prava (ikametul-hakk), i borbe protiv nepravde i zla. Jedan od njih će izgovoriti samo jednu riječ kojom će odagnati na stotinu hiljada nepravdi, ili riječ kojom će ostvariti na stotinu hiljada dobara, pravdi i interesa, pa se blago njima na blagodati maloga zbora a velike težine i nagrade, a što se tiče pokvarenih Valija (vladara-upravnika), i nepravednih sudija – oni su najgriješniji među ljudima, i najprezreniji kod Allaha dž.š., zbog prekomjernog zla i šteta koje nastaju na njihovim rukama, i velikih interesa, pravde i dobra čije ostvarenje sprječavaju. Takvi prozbore samo jednu riječ koja im donese hiljadu grijeha ili više od toga shodno širini štetnosti izrečene riječi, i shodno interesu muslimana i dobru čije je ostvarenje spriječila ta izgovorena riječ, pa se teško takvima zbog propale riječi i propale trgovine. 

Primjer za navedeno jeste ako se Valija vojno bori protiv neke skupine muslimana, ili im otima imetak, ili ih hapsi, ili radi na širenju prostitucije i alkohola i ostalih harama koji srde Allaha - Gospodara Zemalja i Nebesa. Ako pravedni vladar naredi da se unište spomenuti harami i zlo – koje je pokvareni vladar naredio da se sprovode i rade – biće nagrađen zbog ukidanja toga zla i harama, koje je pokvareni vladar činio; biće nagrađen zbog uklanjanja šteta koje su bile plod prethodno spomenutog zla. Nagrada za pravednog vladara će biti sukladna količini zla kojeg je suzbio. Blago li se onome ko se bavi takvim aktivnostima, i onome koji na ovom polju ostvaruje korisne rezultate. Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Pravednici će kod Allaha dž.š., sjediti na minberima od svjetla, sa desne strane Milostivog, oni koji su bili pravedni u svojoj (o)vlasti i familiji i u onome što su imali za zaduženje, a obije Allahove ruke su desne!“ (Sahih. Sunen el-Nesa'i, br.5379.; Mustahredž, Ebi 'Avvaneh, br.5647.; Sunen El-Nesa'i el-Kubra, br.5916.) 

Sve u svemu, pravednik među imamima (halifama-vladarima), valijama (namjesnicima), hakimima (upravnicima), ima veću nagradu nego li sva ostala stvorenja – na čemu su složni svi pripadnici islama, zbog toga što su oni ti koji insistiraju i rade na izvršenju svake vrste dobra, i otklanjanju svake vrste zla, pa ako Vladar naredi ostvarenje i sprovedbu neke opšte vrste dobra ili otklanjanje neke opšte vrste zla – imaće nagradu shodnu širini ostvarenog dobra od svega onoga što je naredio ili od svega onoga što je zabranio od šteta i zla. I ako je u pitanju bila samo jedna riječ biće nagrađen onoliko koliko se životnih pitanja vezalo za tu riječ, kako smo to već spomenuli. Po istom sistemu ide i nagrada za njegove pomagače kada je u pitanju ostvarenja dobra i anulacije zla. 

Prijevod s arapskog jezika: Sead ef. Jasavić, prof. fikha, imam „Sultanija“ džamije, Plav, Sandžak, Crna Gora