Promo banner

A+ A A-

Da li je Zukorlićeva kandidatura presedan?

muftija-zukorlic-predsjenik-srbije-izdPisanje novinara beogradskih „Večernjih novosti“, R. Dragovića, o kandidaturi na predsjedničkim izborima u Srbiji muftije Muamera Zukorlića, izazvalo je reakciju Miloša Jovanovića iz Beograda. U svom pismu on nudi drugačiji pogled od onoga koji je dominantan u javnosti i naglašava tradiciju aktivnog bavljenja politikom i državnim poslovima visokih crkvenih dužnosnika u pravoslavnom svijetu.

-          Gospodine R. Dragoviću,

Prije više godina pročitao sam jedan aforizam: „Komunizam i sida su isti: ko se jednom njima zarazi, ostaje bolestan do kraja života.“

Sjetio sam se ovog aforizma čitajući Vaš tekst od 9. aprila 2012. o kandidovanju muftije Zukorlića za predsjednika Srbije. Kažete da je to presedan u Evropi i da se to do sada nije dogodilo. Gospodine Dragoviću, to nije istina, a vaše čuđenje potvrđuje da ste formirani na komunističkim floskulama, kao na primjer: zloupotreba vjere u političke svrhe; čudite se kako jedan vjerski funkcioner može da se kandiduje za državnu funkciju. Pa da li ste čitali Ustav Srbije, koji kaže da svaki građanin (pa i onaj u zatvoru) ima pravo da bira i da bude izabran? Zašto se ne čudite kada vladika, sveštenik, muftija, imam, župnik, pastor, rabin idu na biračko mjesto i tamo glasaju za predsjednika države, a njihov glas može da odluči predsjednika. Zar tada treba reći: to glasanje ne važi, jer je prevagnulo nekoliko glasova vjerskih ličnosti? Po Vama, ispravno je da vjerski funkcioner glasa za nekoga, ali nema pravo da bude biran od drugih. Pa gdje je tu demokratija i ljudska svijest? Gdje je tu logika? Kako možete da izvaljujete takve gluposti i besmislice?

Ne čudite se ako se, na primjer, jedan ljekar kandiduje, iako to nije njegov posao. On treba da liječi ljude, utvrđuje dijagnoze bolesti i propisuje terapiju, a ne da sjedi u predsjedničkom kabinetu.  Ne čudite se što neki psiholog, umjesto da radi svoj posao u školi, preduzeću, institutu, on želi da sjedi u kabinetu šefa države. Ne čudite se što neki, na primjer, dramaturg, umjesto da sjedi u pozorištu i piše dijaloge i smišlja scenarije za pozorišne komade, on želi da zasjedne u fotelju šefa države.

Kako to po Vama neko može, a neko ne može? Možda Vi znate da postoji neka škola, na primjer: Viša predsjednička škola iz koje treba da se regrutuju predsjednički kandidati?

Osim što slabo stojite sa logikom, izgleda da Vam ni historija nije dobro išla u školi. Kažete da se nikad nije desilo da vjerski funkcioner postane šef države.  U 19. vijeku u vrijeme Karađorđa prvi predsjednik srpske vlade (Praviteljstvujuščeg sovjeta) postao je porta Matija Nenadović. U isto vrijeme u Crnoj Gori vladika Petar II Petrović Njegoš postao je šef države. Njegov prethodnik mitropolit Petar Cetinjski također je bio šef države. Reći ćete možda da je to bilo davno. Pa da se toga niste ni sjetili. Ali prije par decenija poglavar Kiparske pravoslavne crkve arhiepiskop Makarios postao je šef države Kipar. A ako se ni toga ne sjećate, evo podsjetiću Vas da je prije nekoliko dana šef njemačke države postao evangelistički sveštenik Joakim Gauk. Nijemci se nisu tome čudili. Vjerovatno zato što Evropljani nisu kao Vi i ne poštuju evropske vrijednosti kao što ih vi poštujete. Ali, dobro, doći će i oni jednog dana na Vaš uzvišeni evropski nivo, kada progres zakuca i na njihova vrata. Šteta što nemaju tako progresivne evropske novinare kao što ste Vi.

Ali Vi ne samo da se čudite, Vi se i brinete, pa kažete kako Zukorliću „sve manje ljudi vjeruje, a podrška mu opada i među vjernicima koje predstavlja“. Ovoliko brige bi mogao da izrazi samo neki član Mešihata. Vaša briga za islamske vjernike je dirljiva, a zabrinuti ste i za Zukorlićev rejting. Da vi niste slučajno njegov tajni savjetnik i član njegovog izbornog štaba?

Gospodine R. Dragoviću, prvo pravilo novinarske struke glasi: provjeri, nauči pa onda piši. Vi se tog pravila ne držite, pa zato kažete: „Zukorlić će u predsjedničku trku ući sa bijelom čalmom na glavi.“ Ako ja kao čitalac i pravoslavni Srbin znam da se kapa koju Zukorlić nosi zove ahmedija, a čalma je nešto drugo, onda i Vi kao novinar morate da znate osnovne stvari o kojima želite da pišete.

Više uspjeha u budućem pisanju želi Vam, profesor Miloš Jovanović.

U Beogradu, 09. aprila 2012. g.

(sandzakpress.net)