Refik Hodžić ne raspoznaje zločin agresije i genocida

Udruženje preživjelih logoraša BiH u SAD i Kanadi uputilo je reagiranje na izjavu Refika Hodžića, direktora Internacionalnog centra za tranzicijsku pravdu, u povodu 20 godina od genocidne agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i okupacije Sarajeva. U ovom reagiranju stoji:

Gospodine Hodžiću, 

U izjavi koju ste dali za “Euronews” (5. april) (http://www.euronews.com/2012/04/02/sarajevo-and-bosnia-herzegovina-live-legacy-of-pain/), povodom 20 godina od agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, početka genocida nad Bošnjacima i okupacije grada Sarajeva, sa pozicije koju obnašate vi niste našli za shodno da osudite agresore i zločince, već ste našli za shodno da izjednačite uglednog reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafu ef. Cerića, svjetski priznatog borca za mir, istinu, pravdu, pomirenje, suživot i toleranciju sa Karadžićevim nasljednikom, neofašistom Miloradom Dodikom, koji 20 godina nakon krvave agresije negira genocid nad Bošnjacima, i uz to prijeti ratom i novim genocidom nad našim narodom. Time ste povrijedili osjećanja nas preživjelih žrtava genocida, posebno žrtava prijedorske regije.

Prijedorske nevine žrtve su pale zbog zamisli nedostojne ljudskom biću, zamisli koju sada praktično simbolizuje Milorad Dodik, koji negira agresiju i genocid, koji negira bošnjački narodni suverenitet, koji negira hiljadugodišnju bosanskohercegovačku državnu tradiciju, koji negira ideju Bosne i bosanski duh, taj bosanskohercegovački model multikulturnog, multivjerskog i multietničkog življenja na kome se danas zasniva Europa i svijet, model koga smo mi u našoj Bosni i Hercegovini baštinili stotinama godina prije stare gospođe Europe. Potomci prijedorskih žrtava vas opominju da će tražiti odgovornost svih onih koji su suodgovorni i koji nisu spriječili genocid, te onih koji danas rade u službi kreatora i izvršilaca genocida, jer imaju dug prema nevino stradalim, prema svome gradu, narodu, vjeri, domovini. Prijedorski zločin genocida i brojni logori su opomena da se zlo mora prepoznati i imenovati u samom početku. Govoru mržnje, netolerancije se moramo suprotstaviti prije nego se pretvore u činove užasa.

Mi znamo da ne možemo promijeniti prošlost, ali sjećanje i pamćenje danas mogu sačuvati i kreirati bolju prijedorsku, bošnjačku i bosanskohercegovačku budućnost, koja se ne može kreirati na pomirenju bez utvrđivanja stvarne istine o agresiji i genocidu, bez odgovornosti za zločince koji su kreirali i izvršili agresiju i genocid, bez duhovne i materijalne pravde za žrtve, i na kraju bez pitanja nama potomcima žrtava genocida da li ćemo i pod kojim uslovima oprostiti, bez traženja oprosta od nas.

Gospodine Refik Hodžić, 

Vaš istup na Euronewsu je dokaz da vi još ne raspoznajete zločin agresije i genocida. Trebali bi da znate da se mi, žrtve toga genocida, rasuti širom svijeta još ne možemo vratiti svome gradu, svojoj Sani, svome Bereku, svojoj Poljani, svome Brdu, svome Kozarcu, svome Starom gradu, svome Korzu. Jer sve što je nosilo predznak bošnjačko i muslimansko srušeno je i spaljeno. Vi još niste svjesni okrutnosti srpsko-crnogorskih fašističkih logora i masovnog ubojstva nevinih Prijedorčana. Zato što niste svjesni veličine prijedorskog zla, vi i možete porediti Reisu-lulemu sa neofašistom.

Gospodine Refik Hodžić, 

Nažalost, vi miješane brakove navodite kao potvrdu održivom pomirenju i povratku. Iako nas sudbina poznatog svjetskog humaniste dr. Esada Ese Sadikovića opominje, šta se dogodilo sa njim, zatim preudaja bivše supruge za njegovog kolegu Srbina, te kršćenje njegovo dvoje djece, ali i nakon toga mi se ne želimo miješati u privatni život onih koji spas vide u takvim brakovima koje ste s ponosom naveli da su tranzicija miru i to nakon genocida u vašem i našem rodnom Prijedoru, a i cijeloj Bosni i Hercegovini. Ipak, kao svjesni ljudi i savjesni građani Bosne i Hercegovine, mi vam poručujemo da se nećemo umoriti u traženju istine o zločinima i pravde za žrtve, koje se ne mogu mjeriti brojem prijedorskih miješanih brakova, koje se trebaju mjeriti istinom o zločinima i pravdom za žrtve tih zločina. Oni koji su počinili genocid u Prijedoru, jednu od najvećih tragedija našeg doba htjeli bi da se to zaboravi. I vi bi to htjeli. Potomci prijedorskih žrtava to neće nikada dozvoliti. Oni će vječno pamtiti svoje mrtve, držati krivce odgovornima i bodriti preživjele u njihovoj borbi za istinu i pravdu. U toj našoj ljudskoj misiji vi i slični vama nećete umanjiti našu odlučnost  za pobjedom istine i pravde, koje su apsolutno na našoj strani.

Mi potomci žrtava genocida u Prijedoru na silu rasuti po cijelom svijetom vama gospodine Refik Hodžić i svim koji razmišljaju na vaš način poručujemo:

Neka se više nikad ne ponovi zločin protiv čovjeka i čovječnosti; genocid; kulturocid; ekocid; etnocid; elitocid; silovanje djevojčica, žena, starica; mučenja i ubijanja u koncentracionim logorima smrti; nasilno protjerivanje. Neka se to planetarno zlo pamti u ime onih koji su čekali smaknuće svake sekunde, u ime onih koji su bespomoćno gledali zločin nad svojim najbližim, u ime prijedorskih nevinih i na silu umorenih građana. Mi, potomci prijedorskih žrtava imamo pravo na pravdu i istinu,  prijedorski zločinci imaju pravo na kaznu.

Genocid u Prijedoru je oličenje o tome dokle mogu ići granice bezumlja, mržnje, netolerancije, neljudskosti, ne priznavanja, ne poštovanja, ne prihvatanja drugačijeg i drugog. Činjenice o počinjenim zločinima protiv čovječnosti i teškim povredama međunarodnog humanitarnog prava koje su svojom surovošću i bestijalnošću zaprepastile cijeli civilizirani svijet jasno govore da je u Prijedoru izvršen genocid sa ciljem smišljenog uništenja Bošnjaka, njihove kulture, historije, tradicije i duhovnosti. Taj cilj naravno nije mogao biti realizovan mirnim putem. Tako je uslijedila srpska genocidna agresija na Prijedor.

Nakon genocida i agresije prijedorski Srbi i dalje forsiraju vlastiti konsenzus negiranja i poricanja vlastite odgovornosti za počinjen zločin. Genocid i agresije se relativiziraju i ne nazivaju pravim imenom. Vaš intervju za Euronews negatorima agresije i genocida ide na ruku i hrabri. ih.
Trebalo je ubiti što više bošnjačke inteligencije kao diktat genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida i elitocida u službi stvaranje etnički čistog Prijedora po mjeri Srba, trebalo je ubiti grad i ljude koji čine taj grad. Zato je genocid u Prijedoru opomena čovjeku i čovječanstvu o neophodnosti stalne spremnosti za prepoznavanje politike zla u kojoj je zločin protiv čovječnosti cilj, a ne posljedica rata.

Mi, potomci žrtava genocida u Prijedoru smatramo da svaki prijedorski Srbin mora osjećati odgovornost za postupak svojih političkih i duhovnih vođa, bilo da je bio aktivan u projektovanju i izvođenju genocida, bilo da je mirno posmatrao zločin. Mi se poslije vašeg intervjua pitamo je li doista okončan genocid. Jer svako zlo u historiji čovječanstva ostaje kao mogućnost dugo nakon samog događaja. Još smo daleko od potpune pobjede nad zlom. Aveti zla još uvijek čekaju svoju šansu. Zato žrtve ne šute, niti zaboravljaju.

Na kraju g. Hodžiću, savjetujemo vam da umjesto iz New Yorka dijelite lekcije o dejtonskoj mirovnoj tranziciji, pođite u Prijedor i uživajte u aparthejdu svesrpske genocidne tolerancije koji se sprovodi nad preživjelim žrtvama zločinačkih logora genocida, navodi se na kraju reagiranja koje je potpisao Sead Muhić, predsjednik Udruženja preživjelih logoraša BiH u SAD i Kanadi.