Promo banner

A+ A A-

Samo je pravda vječna

saff-314Piše: Semir Imamović 

Agresivna islamofobija u našoj zemlji apsolutno je motivirajući faktor za istraživanje istovjetnih korijena iz kojih je proizišao genocid nad Bošnjacima 1990-tih, iz kojih se danas taj genocid pokušava revitalizirati izmišljanjem logički nemogućeg radikalizma u Bošnjaka. Znamo već da Bošnjaka nema bez BiH, a BiH bez tolerancije, pa antiradikalizam biva bošnjački nacionalni interes. Silno navaljivanje na Islamsku zajednicu da se stalno nekome pravda za nešto što ne postoji, razotkrit će maternicu osovine zla, koja je organizirala genocid u Srebrenici, i koja danas vlada institucijama dejtonskog poretka, u nastojanju da dovrši genocidni projekt tako što će islam istjerati iz Bošnjaka, a Bošnjake iz Bosne. Jer, Bošnjaci bez islama više ne bi bili Bošnjaci, već u najmanju ruku – bivši narod. Zločinačka suština genocidnog projekta koji je maskiran u dejtonsko odijelo, jednostavno, ne može biti izmijenjena, taj DNK je genocidan, pa je ostrašćen i nestrpljiv u mržnji prema muslimanima. Samo tako je objašnjivo navaljivanje da se zalaganje Islamske zajednice za univerzalna ljudska prava Bošnjaka – a u to pravo spada sloboda vjeroispovijesti i dostojanstvo vjernika (koji ne smije biti vrijeđan!) – proglasi nekakvim napadom na tzv. borce za ljudska prava. A ako je Draža Mihailović „antifašista“, onda je i Vera Jovanović „borac za ljudska prava“! I obratno! Dakle, oni koji sponzoriraju vrijeđanje Bošnjaka i njihove vjere osjećaju se ugroženim od Islamske zajednice koja traži da muslimani u dejtonskoj državi ne budu kontinuirano vrijeđani! Ne radi se tu tek o floskuli – napad je najbolja odbrana – već se radi o siledžijskoj zasljepljenosti velikosrpskih i velikohrvatskih struktura dejtonske države, koje i dalje vjeruju kako u međunarodnoj zajednici postoje partneri koji će sponzorirati progon Bošnjaka, kao što su sponzorirali genocid u Srebrenici.

Upravo to se može čitati iz pokušaja tzv. Helsinškog komiteta za ljudska prava, i pridruženih mu antibosanskih organizacija, da se na dnevni red Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih nacija proturi izvještaj koji bi optužio Islamsku zajednicu za navodne napade na navodne zaštitnike ljudskih prava. Takav jedan pokušaj dejtonskih lobista doživio je fijasko pri pokušaju da rezolucija Evropskog parlamenta optuži Islamsku zajednicu za zaštitu nekakvog vehabizma, a nadati se je da će i ovaj pokušaj biti osujećen. Rahmetli Alija Izetbegović je pisao da „narod koji spava može se probuditi samo udarcima“, i Bošnjaci su buđeni udarcima genocida, koji ih više nego išta upoznao sa njihovim identitetom. Ovi udarci na srž bošnjačkog identiteta, na islam, plodotvorni su za nacionalnu inteligenciju, koja se na talasu te agresije sve više zanima za kontinuitet genocida nad Bošnjacima, a time i za bratstvo srpskog i hrvatskog genocidizma.

Ne bismo saznavali ko smo i šta smo da nas na to ne upozoravaju oni koji nas mrze i koji tako očitavaju otpadništvo od civilizacijskog profila. Ružno je, neprijatno, živjeti u sistemu koji sponzorira islamofobiju, ali je časno biti na strani slobode, tražeći sa sebe – u gram! – onoliko ljudskih prava koliko imaju i svi drugi. Možda nam se čini da je za nas loše to što nas progone i vrijeđaju, a da i ne znaju kako nam čine uslugu dok se pod udarcima te sirove mržnje budimo i jačamo svoj bošnjački, dakle, muslimanski identitet. U budućnosti nas čeka armija bošnjačkih intelektualaca, autora, magistranata i doktoranata, koji će kao ideologiju apartheida i segregacije izučavati i dokumentirati, kroz knjige, filmove i studijske predmete, ovu silu koja je namjerila da kao demokratsku normu uspostavi ugnjetavanje bošnjačkog naroda. Ne zaboravimo, do prije 45 godina ugnjetavanje crnaca u Americi je bilo dio sistema, a danas je to sramota koje se javno stidi ta ista Amerika, veličajući Martina Luthera Kinga. Isto je i sa Južnoafričkom Republikom. Isto je i sa Adolfom Hitlerom. A isto će se dogoditi i sa dejtonskim režimom. Samo je pravda vječna, kad god da dođe.

(Saff br. 314, 06. april 2012. godine)