Promo banner

A+ A A-

Zar je bosanski narod spao da ga zastupaju šićar duše?

1-mart-eg-sve-van-2012-1Piše: Hidajet Kobilica

U prošlosti su pisali o Bošnjacima kao o dobrom narodu, dobrim ljudima, junacima, radnicima pa i intelektualcima. Nedavno me tako fascinirala priča u hadži Juji, ukopanom u Mostaru, kako je anadolska ulema došla do problema koji nisu znali riješiti, pa su tražeći rješenje morali poslati izaslanika u daleku BiH da se posavjetuje s njim. Hadži Jujo je svoj odgovor počeo riječima: "Zar je anadolska ulema došla do toga da za tako sitna pitanja mora putovati do Mostara?!" 

Kada bi neko htio predstaviti današnju bosansku, prije svega političku pa i intelektualnu situaciju kroz film kao sedmu umjetnost, morao bi snimiti ni manje ni više nego sapunicu, poput one u kojoj Paulina, Huanova žena, koja je potajno zaljubljena u Andrea, čeka Sergiovo dijete a Miguel misli da je njegovo. Pojednostavljeno, otprilike tako izgleda i naša situacija. 

Prije nekoliko godina jedan stranac mi, kroz šalu, reče kako je u BiH čuo dvije stvari koje ne postoje nigdje u svijetu nego kod nas: "Kada se nešto razbije da je znak veselja, i kada se nešto prospe da je znak nafake." Naravno, on nije dugo boravio u Bosni pa da može uočiti sve stvari koje postoje kod nas, a nema ih u ostatku svijeta. U toj našoj bosanskoj sapunici, koja traje duže od hiljadu i jedne noći, dešavaju se stvari koje se definitivno ne dešavaju u ostatku normalnog svijeta. Politika uređuje sve sitne detalje, fokusirajući se na njih, nemajući vremena za krucijalne stvari. U bosanskoj sapunici se ispolitiziralo sve od osmog marta pa do boje gradskih autobusa, dok su pitanja budućnosti i sigurnosti građana ostavljena na čekanju. 

U bosanskoj sapunici, kao malo gdje u svijetu, ratni zločinci, koji se puštaju iz zatvora, pred zatvorskim ćelijama gromoglasno najavljuju svoj povratak u BiH. Ne, oni navodno ne žele da se organizovano dočekuju sa masama koje broje otprilike onoliko duša koliko su i ubili, da se prevoze u službenim automobilima, kupljenim parama bh. građana, oni žele da se mirno vrate i stave u službu i dobrobit ljudi koje nisu pobili. Ratni zločinac koji je u isto vrijeme optužen za privredni kriminal sam sebi iznalazi rukovodeće radno mjesto, dok je većina građana na čekanju za posao.  Hoće Fikret da iz pepela diže ono što je rušio. Znamo da ga nije bilo stid kumovati sa Karadžićem i pucati po sopstvenom narodu, ali eto izgleda da ga ni ovaj put zatvor nije ni malo opametio. Možda je očuh, Fikret Abdić, čuo da se u BiH vraćaju osuđeni i dočekuju s ovacijama, aplauzima i toplim dobrodošlicama, dok u isto vrijeme izgleda da nema ni jedan dovoljno hrabar političar da se uhvati u koštac s tim problemima. U Bosni postoje dovoljno hrabri i bezobrazni ljudi koji će stavljati čobanske kape u Parlamentu u toku izlaganja, negirati državu čiji su službenici, ali da spriječi povratak katila na mjesto zločina, o tome bi već trebalo i razmisliti. Možda centrala misli drugačije? 

Trenutno, dok nas približavaju putu za EU i dok se svijet bori protiv i najblažih vidova diskriminacije, vjerske i nacionalne mržnje, rasizma i dok ministar vanjskih poslova BiH, koji u slobodno vrijeme uređuje vijesti, sjedi i mirno pregovara sa visokim zvaničnicima Srbije, po lijepoj nam BiH paradiraju zločinci kako domaći tako i državljani Srbije. Ako je Bosna trenutno unikatna po nečemu, onda je trenutno unikatna po tome što se u njoj mogu javno sa transparentima slaviti zločini i zločinci. S druge strane, kada se mi pozivamo na to da su Bošnjaci narod nad kojim je izvršen genocid u bliskoj prošlosti, onda je to pozivanje na mržnju i događaje koje treba pod ćilim staviti i to se treba, kažu, osuditi. Nije popularno tu riječ upotrijebiti, jer vraća sjećanja na zlo, a oni koji slave Mihailovića po Višegradu oni nisu nikakva prijetnja za nacionalnu sigurnost. Trebaju li se Bošnjaci osjećati sigurnim i slobodnim u svojoj zemlji u 21. stoljeću? Ko im može garantovati da simpatizeri zločinaca, krvi i noža neće krenuti u nove krvave pohode na bošnjačku djecu, žene, starce, sela i gradove? Možda Bošnjacima garanciju treba dati Europa koja je svjesna da su BiH, Hrvatska i Srbija  jedina mjesta na svijetu u kojem je nakon Drugog svjetskog rata ostala ideja fašizma koja je načinila genocid. Oni su svjesni da ideja fašizma nije uništena samim dejtonskim sporazumom nego je, sudeći po onim i onakvim skupovima, itekako živa.  

Možda nam slobodu i sigurnost trebaju garantovati političari, prije svega iz reda bošnjačkog naroda, koji nemaju hrabrosti ni da se oglase kako treba! Znaju se oni oglasiti u izbornim kampanjama, i oglasiti i nadglašavati u obećanjima! To su isti oni političari koji nisu sposobni ni zabraniti povratak organizatora ratnih zločina i genocida na tlo BiH. Sada kada su odležali po par godina, vraćaju se i šetkaju po zemlji, dok se još uvijek otkopavaju i pronalaze masovne grobnice. Da je sreće da imamo političare koji su sposobni izvojevati zabranu ulaska u BiH tih ljudi, poput Fikreta Abdića, Biljane Plavšić i ostalih, možda bi bili odgovorni i sposobni da zabrane i okupljanja kakva je ovih dana vidio Višegrad!? Da su više svjesni odgovornosti koju su preuzeli na svoja leđa, više bi brinuli a manje se, poput paunova, šepurili u skupocjenim odijelima koja svojim porezom plaća isti ovaj napaćeni narod. 

Bosna je zemlja koja je natopljena krvlju šehida i suzama majki i po njoj ne može da se šetka niti Biljana niti Fikret, ni mrtvima im se ne bi smjelo dozvoliti da se pokopaju u Bosni. Znaju oni reći da je zločin zločin, ma iz kog naroda dolazio. Gospodo političari, domaći i inostrani, sačuvajte nas blizine i prisustva tih i takvih, ma iz kog naroda dolazili. Uđite u kuće ravnogorskih četnika pa ih vaspitajte u svojim centrima i vidite čemu oni pozivaju, zabranite im svaki vid javnog okupljanja, pozivanja na ono od čega se svako normalan zgražava! Domaći političari, uložite samo onoliko truda koliko ulažete u kampanju ili deseti dio brige oko ostanka na položajima i svima će biti dobro! Nama Bošnjacima nisu toliki problem četnici, koliko nam je problem vaša nesposobnost, strah ili bezobrazluk. Fikret Abdić i ravnogorski četnici ne znaju za stid, čast, poštenje, odgovornost i druge moralne i karakterne osobine, ako ne znate ni vi, po čemu se onda razlikujete? 

Ne znam kako Bosnu doživljavaju oni koji danas treba da zastupaju njene interese, međutim ono u što sam siguran jeste da bi mudri hadži Jujo svoj odgovor počeo s riječima: "Zar je bosanski narod spao na to da ga zastupaju šićar duše, zar je zemlja Bosna spala na to da njen zrak udišu oni koji ni mrtvi ne zaslužuju mjesto u njoj".