Dok novinari napadaju reisa, RS nesmetano „glumi" državu

Dok novinari napadaju reisa, Republika Srpska nesmetano nastavlja da „glumi" državu

Piše: Fahrudin Sinanović 

Neki novinari haman da ne umiju, ili ne mogu, da napišu tekst ako u njemu ne spomenu reisa prof. dr. Mustafu ef. Cerića. Kao da reis Mustafa ef. Cerić donosi Ustav i sve zakone. Kao da usvaja odluke o komunalnim taksama. Kao da je on zadužen za održavanje puteva i komunalnog reda po našim gradovima. Kao da on, a ne FERK određuje cijenu električne energije. Kao da Reis odlučuje koji će lijekovi biti na esencijlanoj listi. Kao da je reis kriv što imamo katastrofalne puteve. Kao da je reis kriv za korupciju u skoro svim državnim institucijama... 

Prava rafalna paljba 

Ipak, najčešća tema napada ovdašnjih novinara upravo je prof. dr. Mustafa ef. Cerić. Najbolji primjer tome je list „Oslobođenje". U nešto više od desetak dana, tačnije od 15. februara do 27. februara, letimičnim pregledom smo uočili osam tekstova, glavnih novinara ovoga lista u kojima se napada vjerski poglavar bosanskih muslimana. Bila je to prava rafalna paljba. Kažemo da smo izvršili samo letimičan, a ne detaljan pregleda novina iz tog perioda, što znači da je sigurno tih tekstova bilo i više.

Posebno vrijedan u napadima na uvaženog reis-l-ulemu prof. dr. Mustafu ef. Cerića bio je Josip Vričko, koji je u tom periodu objavio tri takva s naslovima: „Uostalom, mislim da Republiku Srpsku treba razoriti" (15. 02. 2012), „Krv, med i slična s..nja" (22. 02. 2012) i „Što je ne pusti da pije, crni Mirsade?!" (26. 02. 2012). Gojko Berić se dotakao resia u tekstu „Šta je život bez dušmana" (23. 02. 2012), a naš vjerski vođa je spomenut i u intervjuu književnika Veselina Gatala, objavljenom pod naslovom „Za mir je potreban kompromis". 

Sve ovo nije moglo biti objavljeno bez saglasnosti urednice Vildane Selimbegović, koja se također potrudila da da svoj puni doprinos u nasrtajima na prof. dr. Mustafu Cerića, kojeg u negativnom kontekstu spominje u tekstu „Država za reisa" (27. 02. 2012). Cijeli ovaj tekst je zapravo posvećen reisu prof. dr. Mustafi Ceriću. U jednoj rečenici Selibegovićka doslovce kaže: „Izuzetno je aktivan u političkom životu ("Definitivno, najmoćnija politička faca u bošnjačkom narodu", Milorad Dodik o efendiji Ceriću) i sklon pridikama o moralu." Treba posebnu pažnu obratiti na sintagmu „sklon pridikama o moralu". Do sada se reisu spočitavalo miješanje u politiku, a sada mu, eto, spočitava i što priča o moralu! Vrla urednica Vildana Selimbegović nije na miru ostavila ni naibu reisa hafiza Ismeta ef. Spahića, kojeg spominje u tekstu „Ko danas siluje Bošnjake" (20. 02. 2012).

Jadan Mujo, tužan Mujo, šta će s tobom biti

Naravno, sve ovo nije moglo proći bez vodećeg balkanskog pisca viceva Borisa Dežulovića, koji u „Olobođenju" od 23. 02. 2012. u tekstu „Angelina Jolie i besmisao slobode" također nije mogao biti a da ne spomene reisa. Kada je već u istoj novini pokušavao ismijavati Allaha, dž.š., uopće ne čude njegovi nasrtaju na vjerskog poglavara muslimana. Nije ovo prvi put da Dežulović ismijava muslimane, muslimanske svetinje, muslimanske vođe,  Bosnu i Bosance. To nas i ne čudi. Ali,  čudi nas da Dežulović, koji niti je musliman, niti je Bosanac, takve povraćotine objavljuje u novini čiji je vlasnik  i Bosanac i musliman (makar bi to po imenu trebao biti) Mujo Selimović. I još Mujo plaća Borisu Dežuloviću, Hrvatu, državljaninu Hrvatske, nemuslimanu, da u njegovoj, Mujinoj, novini ismijava Mujinu vjeru i Mujinu državu. Doduše, Mujo se jednom naljutio na Dežulovića kada je u lošem kontekstu spominjao njegov biznis, tačnije prodaju njegove vode na seansama šarlatana  Torabija. I nije mu taj tekst objavio u „Oslobođenju". Znači, Mujin moto je: možeš ismijavati Allaha, dž.š., muslimane, reisa, Bosnu, Bosance, ali u pare mi ne diraj!  Jadan Mujo, tužan Mujo, šta će s tobom biti.

Helem, naši novinari će napadati reisa prof. dr. Mustafu ef. Cerića sve dok, kako je to odlično napisao u prošlom broju Saffa Fatmir Alispahić, ne dobiju reisa po svojoj mjeri.

I dok novinari napadaju reisa, Republika Srpska nesmetano nastavlja da „glumi" državu.

Tome smo ponovo svjedočili nedavno, kada je u Banjoj Luci održan sastanak premijera regiona na kojem se razgovaralo o izradi plana i koordiniranju aktivnosti na sprječavanju posljedica mogućih vremenskih nepogoda i o jačanju regionalne saradnje. Sastanku u Banjoj Luci su prisustvovali predsjednik Vlade RS-a Aleksandar Džombić, premijer F  BiH Nermin Nikšić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda, predsjednici vlada Srbije Mirko Cvetković i Crne Gore Igor Lukšić, te izaslanik predsjednika Vlade Hrvatske i ministar unutrašnjih poslova Ranko Ostojić. Ovu vijest prenijeli su svi elektornski i printani mediji.

Zanimljiv raspored fotelja 

Dobro je što se na regionalnom nivou razgovaralo o spreječavanju šteta od poplava, ali cijeli sastanak je imao i jednu drugu dimenziju. Naime, iako se sastanak održavao u Banjoj Luci, domaćin je morao biti Vjekoslav Bevanda, premijer Vijeća ministara BiH, a ne Aleksandar Džombić, predsjednik Vlade RS-a, koji je, kako se moglo vidjeti u televizijskim izvještajima, dočekivao premijere Srbije i Crne Gore, te izaslanika Hvratske Vlade. Bosna i Hercegovina jeste sastavljena iz dva entiteta, ali na ovakvim međudržavnim sastancima domaćin ne može biti entitetski premijer pored živog državnog premijera. 

Zanimljiva je i fotografija koju su mediji objavili sa sastanka premijera. Prva zanimljivost se odnosi na raspored fotelja učesnika sastanka. Naime, na fotografiji se lijepo vidi kako Bevanda i Nikšić sjede jedan do drugoga, do njih je premijer Srbije Mirko Cvetković, a do premijera Srbije, odvojen od kolega iz BiH, sjedio je Aleksandar Džombić, predsjednik Vlade RS-a. Kao da je i on premijer neke države. Ili, kao da je on premijer entiteta koji pripada Srbiji i Mirku Cvetkoviću, a ne BiH i Bevandi. 

Druga zanimljivost na fotografiji odnosi se na geografsku kartu koja se nalazi iza leđa Vjekoslava Bevande i Mirka Cvetkovića. Na karti je, iako je riječ o međudržavnom sastanku, sa grbom predstavljena Republika Srpska. 

Nekome se može činiti da su ovo tek sitnice, no, ako znamo za izjave Milorad Dodika, predsjednika RS-a, koji se ne libi kazati da je RS samo privremeno u sastavu BiH, onda se ovim „sitnicama" vrlo oprezno treba pozabaviti. 

Milorad Dodik, Šimon Perez i Zlatko Lagumdžija 

Ponavljamo, možda ovo nekome može izgledati kao cjepidlačenje, kao dizanje buke zbog ničega. Ali, stvar nije nimalo bezazlena. I na ovaj način Republika Srpska mudro i lukavo nastavlja  da „glumi" državu i malo po malo stvara naviku prihvatanja RS kao zasebne države. Uostalom, ne ide li i Dodik u posjete drugim državama u kojima ga kao pravog državnika dočekuju predsjednici tih država. Tako je bilo u Izraelu, gdje ga je dočekao predsjednik Izraela Šimon Perez. Znamo i za otvaranje predstavništava RS u Briselu i drugim evropskim destinacijama.

Kada god se govori o ovakvim stvarima, odmah se nameće paralela sa Kosovom. Naravno, suštinski tu nema sličnosti jer Kosovo, kao administrativno i teritorijalno zasebna cjelina, nije nastalo na genocidu kao Republika Srpska. Ali, ako se šutke bude prelazilo preko ovakvih stvari, imat ćemo situaciju upravo kakvu smo imali sa Kosovom prije nekoliko godina kada je formalno Kosovo bilo u sastavu Srbije, a de fakto  je funkcioniralo kao potpuno nezavisna države. Tako je trajalo godinama i svi su se navikli na to. A onda su i međunarodni faktori odlučili da takvo stanje prihvate i de faktro i de jure. Ako o ovoj štetnoj navici ne budu vodili računa bosanski političari i ne budu reagirali, sigurno neće ni oni iz međnarodne zajednice. Navika je čudna i moćna stvar. Svemu ovome, „podržavljenju"  Republike Srpske, svoj obol dao je i ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija svojom zvaničnom posjetom Republici Srpskoj.

(Saff br. 312, 09. mart 2012. godine)