"Štrpci bez mezara" i mediji

Prateći dnevna dešavanja na prostoru BiH i šire čini mi se da oni koji su zainteresovani...

Piše: prim. dr. Muhamed Saračević 

Prateći dnevna dešavanja na prostoru BiH i šire čini mi se da oni koji su zainteresovani, a nalaze se daleko od BiH, imaju vjerodostojnije informacije o dešavanjima u BiH, nego oni koji tu žive.  

Iznenadio me je nesklad u informacijama o istom događaju. Informacije o Komemorativnoj akademiji "Štrpci bez mezara" održanoj 27. februara u Prijepolju, na Federalnoj televiziji su predstavljene potpuno van konteksta. Skraćena, ispresijecana nevjerodostojna informacija je o događaju izvijestila kao da se radi o predizbornom skupu u Srbiji. Istina se može vidjeti na web-adresi Mešihata IZ Srbiji (www.islamskazajednica.org) i ima sasvim drugačiju poruku. 

Poruke sa komemorativne Akademije 

Na Akademiji koja je upriličena povodom godišnjice nestanka 18 Bošnjaka i 1 Hrvata, građana države Srbije, 27. februara 1993. godine sa stanice Štrpci, a koji ni do danas nije rasvijetljen. Nedavno su ostaci jednog od nestalih pronađeni. Država Srbija i njeni organi nisu nikada ozbiljno pokrenuli istragu, i saopštili što se je to desilo njenim građanima. Napominjem da tada navodno Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) čiji je predsjednik bio Dobrica Čosić, nije oficijelno bila u ratu.

Poruka skupa bila je da nikada Bošnjaci Sandžaka i Bošnjaci širom regije neće odustati od zahtjeva da se ispita odgovornost izvršilaca i države, koja se ni tada, kao ni danas nije odredila prema tom zločinu. Bošnjake pogađa nehumana šutnja sistema i onih koji su oličenje tog sistema od Dobrice Čosića tada, do Tadića danas. Poruka Muftije Ef. Muamera Zukorlića da i danas u Srbiji, kojoj su otvorena vrata EU, preovladava radikalan i opasan, govor mržnje. Bošnjaci ne daju svoju slobodu ni za što i ne odriču se svoje vjere, ma kolika cijena bila tome.

U sličnom tonu bila je i poruka reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića: "Bošnjaci svoja nacionalna prava definirali su u odnosu na one koji nas negiraju i prisiljavaju nas da moramo zaštititi sami sebe od onih koji žele da nestanemo". Reis Cerić je branio vjeru od onih koji žele da nametnu tvrdnju da je Islam jedina religija koja se koristi terorizmom. Nisu svi muslimani teroristi, ali svi teroristi su muslimani. Ovu laž konstantno ponavljaju ne radi sebe, nego radi muslimana, da bi oni povjerovali u nju. Reis je veoma otvoreno uputio poziv i poruku mira srpskom narodu:"Mi hoćemo da živimo u zajedništvu sa drugima, ukoliko oni to žele, ali i naše strpljenje ima granice. Ne želimo da budemo taoci Beogradske politike". Napomenuo je da se ne može beskrajno ignorisati istina i ponavljati laž da se nije ništa desilo u proteklom ratu, i da su svi jednako krivi. "Mi hoćemo istinu i priznanje, kao i da prestanu negirati našu patnju. Genocid je i negirati genocid. Srpska politika i Srbi nisu ništa naučili i razumjeli od posljedica svoje politike, koja je rezultirala odcjepljenjem Slovenije, Hrvatske, Makedonije pa Crne Gore i Kosova. Nema ništa jače od ljubavi za slobodom". Ujedno, poruka je namijenjena i Bošnjačkim političarima i generalno Bošnjacima, da nema niko pravo da trguje čašću i slobodom ovog naroda. Pravilo da Bošnjak koji je uspješan, hrabar, odgovoran i koji je spreman da se žrtvuje, može uvijek očekivati da se nađe drugi Bošnjak licemjeran, nesposoban koji uz podršku drugih Bošnjaka, uz pomoć vanjskih faktora bude zamijenjen. Upitna je i Bošnjačka intelektualna elita, koja bi trebala da stane ispred i u odbranu svog naroda. 

Nakon genocida samo Bošnjaci mogu dijeliti lekcije o moralu

Nije mi bila namjera da prenosim poruke govornika sa komemoracije, ali sam to učinio da skrenem pažnju na interpretaciju skupa, koja je bila namjerno pogrešna na Federalnoj TV, u odnosu na stvarnu namjeru događaja. Kome je to u interesu? 

Nedavno sam putovao u Mađarsku, odnosno Budimpeštu i zastao pred impozantnošću Ugarskog Parlamenta, koji je najveći na svijetu. Put me je naveo i u austrijsku prijestolnicu Beč, sa svom veličinom monarhijske ostavštine iza koje je stajala i Pruska. Divio sam se i zaostavštini Osmanske imperije Carigrada. Sve su to bile sile u pravom smislu te riječi, koje su pokušale pokoriti Bosnu. Njom se je trgovalo kao robinjom i na Berlinskom kongresu 1878. godine kao i u Daytonu 1995. godine.

Upravo u tome je i snaga Bosne, koja je uspjela odoliti svim tim silama kroz historiju i opstati, pa će tako biti i ovaj put. Istina je preduvjet pravdi. Nakon genocida samo Bošnjaci mogu dijeliti lekcije o moralu. 

Besmisleno je nametanje vehabijske opasnosti koja prijeti Europi iz Bosne. Suvišno je slatkorječivo obećanje ulaska BiH u EU, samo da pristane još da se podjeli, uz suglasnost ucijenjenih i korumpiranih Bošnjačkih političara. Malo je čudno da se radikalna Dodikova politika ne uočava iz perspektive Brisela i Vašingtona. Zar podrška i trećem entitetu, i nametnutom ne prirodnom Statutu grada Mostara ne govori nešto. Zašto se ostaje gluho na zahtjeve za Srebrenicu kao izdvojen distrikt, kada se zna da je ona doživjela nezapamćen genocid. Je li pravno uredan "dogovoreni" popis stanovništva, bez nikad provedenog amandmana na Daytonski sporazum, o povratku izbjeglica. Kome ne odgovara Ustavan i pravno priznat referendum iz 1992. godine? Kome ne odgovara BiH: ni Srpska, ni Hrvatska, ni Muslimanska, nego Bosna Bosanska? Možda ako se pitanje drugačije postavi? Ako je BiH protektorat, možda nekome odgovara s namjerom ovakav redoslijed stvari. 

Na kraju se vračam na konstataciju iz prethodnog dijela: mnoge su sile pokušale pokoriti Bosnu, ali to im nije uspjelo. Nije sve ni u ovozemaljskoj volji. Postoji i Viša sila, kao i spremnost Bošnjaka da brane Bosnu. Bošnjaci vjeruju u predodređenje da su osuđeni na opstanak i to u BiH, jer im druge opcije nema, ma kakvi medijski izvještaji bili, i ma koliko političari bili ucijenjeni.