Sit gladnog ne razumije

Stara je izreka da "sit gladnog ne razumije". Ima osoba koje malo rade i nikada se ne znoje, a olahko primaju više od 1.000 KM plaće, imaju dobar automobil, telefon i druge razne stvari. Djeca im se školuju bez ikakvih problema, ne boje se za svoju budućnost, i lijepo su se „uvalili" u lagodan život, a zamagljen im je vid prema onima koji žive lišeni takvih mogućnosti.

Inspirisan gledanjem Toma Shadyaca, poznatog američkog redatelja, u emisiji ''Oprah Šou'' popularne voditeljice Oprah Winfrey, odlučio sam se za pisanje ovog teksta. Gledajući ovog slavnog redatelja i milionera koji nije znao šta će od para, pitao sam se kako to da ovakvi ljudi, nisu nadahnuti muslimanskim načelima i koji se skoro pa i ne pridržavaju svoje religije, kako to da se oni uspiju odreći dunjaluka, u smislu luksuznog života, i odlučiti se na taj korak da višak svoga imetka dadne onima kojima je to potrebno, dok s druge strane, to isto fali današnjim bogatim muslimanima, koji imaju dobar posao i plate, udobne stanove ili kuće, skupocjena auta itd., ali često puta većina njih nije spremna da se odrekne svih tih blagodati i dadne siromašnim muslimanima barem treći dio svoga imetka.

Naime, prije nekoliko godina slavni redatelj Tom Shadyac poznat po svojim filmovima; ''Ace Ventura'', ''Luckasti profesor'', ''Patch Adams'' i dr., pao je s bicikla. Imao je potres mozga koji mu je zauvijek iz glave izbacio kapitalističke potrebe i sposobnost uživanja u novcu. Nakon nekoliko mjeseci oporavka Shadyac se odlučio na dramatičan potez: odrekao se svoje imovine! Sve je to dokumentirao kamerom i uobličio u novi dokumentarac ''I Am'' (Ja sam), koji ovih dana obilazi kino-dvorane širom svijeta a u kojem se bavi filozofijom, vjerom i općenito problemima suvremenog društva, intervjuirajući Desmonda Tutua, Noama Chomskog i druge autoritete s raznih područja. Dobro, nije se odrekao baš svega, nego je samo postao svjesniji. Odrekao se privatnih aviona, raskošnih godišnjih odmora, automobila, umjetnina i kuće vrijedne nekoliko miliona i preselio se u montažnu kućicu od 90 kvadrata i kaže, kako je sada konačno sretan.

''Funkcioniram po filozofiji da ću koristiti ono što mi je potrebno, a sve ostalo, čak i ono što još posjedujem, nije moje. To pripada nekom drugom i u procesu je vraćanja. Na taj način liječim prirodan svijet, rekao je Shadyac za popularni američki magazin "Esquire". Na komentar novinara kako je darežljiv, on je kazao: ''Ne smatram da radim nešto darežljivo. U novom će modelu svijeta svi ljudi, bar se tako nadam, smatrati normalnim sve ovo što radim. Vjerujem da je onaj prošli način života izmišljotina jer nitko ne može posjedovati ništa. Taj je koncept bio nezamisliv za urođeničke vrste, to smo mi izmislili''.

Nakon što čovjek vidi odvažnost i spremnost ovakvih ljudi da se odreknu slave i bogatstva u korist sirotinje i u korist mirnog i spokojnog života, ostavljajući iza sebe dane raskoši i rasipanja novca, jednostavno ne može a da se ne zamisli nad stanjem današnjih muslimana koji su preči da budu ovakvi jer ih, prije svega, tome uči Kur'an i sunnet.

Kaže Allah dž.š., u Kur'anu: '' Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava. (El-Maide, 2)

''Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati. (Ali-Imran, 92)

"Allah naređuje pravdu, čestitost, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje..." (En-Nahl, 90.)

Muhammed, alejhisselam, je rekao: ''Darežljiva osoba bliska je uzvišenom Allahu, bliska je ljudima, i bliska je Džennetu. Škrta osoba, daleko je od uzvišenoga Allaha, daleko je od ljudi a bliska je Vatri.'' (bilježi Tirmizi, prenoseći ga od Ebu Hurejre r.a.).

Ovo su samo neki od kur'anskih ajeta i hadisa koji govore o međusobnom potpomaganju, dobročinstvu i darežljivosti a takvih ajeta i hadisa je mnogo. Također je dosta literature dostupno koja je napisana na ovu temu i koja se bavi podsticanjem na dobročinstvo, međusobno potpomaganje, darežljivost, skromnost itd., ali sve to je izgleda džaba jer su muslimani u današnjem vremenu izgubili smisao za međusobno potpomaganje, darivanje, odricanje nečega u nečiju korist, dobročinstvo itd.

Žalosno je vidjeti neke muslimane koji imaju milijarde, kako troše novac na gluposti i kupuju nogometne klubove po Evropi dok druge muslimanske zemlje skapavaju od gladi kao npr., Somalija, ili dok neki bogati šeici odlaze na skupocijena ljetovanja i to često u nemuslimanske države i rasipaju novac kod onih koji ih često puta i ne vole osim što vole njihove naftalinske dolare, a s druge strane imamo Palestince koji ne mogu izaći iz svoje države da odu na liječenje a kamoli da odu na ljetovanje u neku daleku i stranu zemlju.

Ali nisu bogati multi-milijarderi, među muslimanima, jedini koji su izgubili svijest i osjećaj za svoju siromašnu braću. Imamo tu i tzv. ''srednju klasu'' koja ima koliko-toliko dobar i udoban život, koji imaju dobar i solidno plaćen posao, koji vozaju auta od oko desetak hiljada eura i sl., ali koji također nemaju tu svijest i osjećaj za one koji su siromašni ili koji žive na granici siromaštva a kojih je danas mnogo u muslimanskom svijetu a također i kod nas u Bosni i Hercegovini. Stvarno je neshvatljivo gledati neke osobe kako idu na hadž po nekoliko puta a da u njihovom komšiluku ima muslimana koji nemaju haman šta jesti. Ili osobe koje kupuju auta od deset hiljada eura a mogu da kupe dobro auto i za sedam hiljada eura i da ostatak daju kao pomoć i sadaku nekim siromašnim porodicama i sl. Imamo neke muslimane koji koriste svoj položaj i zapošljavaju svoju djecu, supruge pa čak i rođake a ne razmišljaju da zaposle nekog muslimana koji nema posao i čija se porodica pati jedva sastavljajući kraj s krajem. Također imamo muslimana koji samo drže prazne govore i slatke vazove o vjeri, o politici, o duši, o dobrim djelima itd., ali u stvarnom životu narod tj., ostali muslimani nemaju nikakve koristi od njih, u materijalnom smislu.

Primjera je previše da bih ih sve sad mogao navesti, ali činjenica je da je današnje stanje muslimana takvo da je nestao osjećaj za solidarnost, suosjećajnost, potpomaganje, dobročinstvo itd., a  svi mi vrlo dobro znamo da Allah dž.š., i Muhammed a.s., nisu tako podučavali niti su prve generacije muslimana tako živjele. Oni su se međusobno potpomagali, solidarisali, odvajali od svog imetka i davali drugim siromašnim muslimanima i upravo je to bio jedan od ključnih faktora njihovog uspjeha i širenja islama širom svijeta. Dok danas imamo stanje koje se može opisati samo u jednoj narodnoj kovanici: ''Šta me briga za druge, nek` je meni dobro''.

Fahrudin Vojić, student IPF-a Bihać