Promo banner

A+ A A-

Zloslutno slavni Slavo Kukić

kukic-slavoNesuđeni premijer države Bosne i Hercegovine i propali predsjednik Upravnog odbora Federalne radio-televizije Slavo Kukić iz sela Vinjani kod Posušja u Hercegovini, nakon podužeg odsustva, vratio se svom omiljenom poslu - pisanju ideoloških kolumni na svojim ideološkim portalima. Nekima je nedostajalo Kukićevo odsustvo, odnosno njegovo aktivno prisustvo u kreairanju Federalne TV za potrebe jednoumne partije sa jednociljnom metom - Islamska zajednica.

Na veliku radost njegovih fanova predvidivi vizionar i vajni intelektualac Slavko Kukić se "oslobodio" posla na Federalnoj TV i "spasio" se državničkih obaveza pa sad može u miru da prati šta govori i radi reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić i da o tome onako kukićevski sa juzitskim nadahnućem informira svekoliku domaću i svjetsku javnost. Prije svega da andrićevski naglasi da "u zemlji zla, a Bosnom i Hercegovinom zlo vlada preko dva desetljeća, časnu čovjeku" (a ko može biti časniji od Slave Kukića o kojem na častan način govori njegov časni partijski šef Zlatko Lagumdžija kad kaže da je to "čovjek koji je radio veliki broj projekata iz oblasti civilnog društva, nezavisnih medija i riječ je o vrlo uglednom javnom i kulturnom radniku"), dakle, tomu časnom čovjeku "na izboru stoje tek dvije mogućnosti - protiv zla se boriti ili zauvijek otići".

Slučajno ili ne, ali "časnu čovjeku" Slavi Kukuću uvijek su stajale i sad stoje te obje mogućnosti, koje on obilato koristi - istovremeno. On se protiv zla u Bosni (reisa Cerića) muški bori i (za)uvijek je odlazio iz Bosne u Hercegovinu i prije nego što ga je OHR imenovao za predsjednika UO RTV FBiH 2001. godine. U Mostaru je prije toga bio član Upravnog odbora Hrvatske televizije (HT), ugašene istovremeno s početkom emitiranja programa federalnog javnog emitera 2001. godine. Ta prva domoljubiva dužnost bila je zalog za dobivanje ove druge Kukićeve domoljubive dužnosti na Federalnoj TV, gdje je Slavo Kukić konačno dobio mogućnost da se protiv zla (islama, Islamske zajednice i reisa Cerića) u Bosni danonoćno može boriti upotrebljavajući islamofobe bošnjačke provenijencije, koji su dokazajući svoju podobnost šefu, udarali po svemu što miriše na islam i bošnjačku čast i slobodu.

Dokaz da je Slavo Kukić izdašno koristio i sad koristi obje mogućnosti: "borbe protiv zla u Bosni" i "vječitog odlaska iz Bosne" su provjereni podaci da mu je za svaki dan boravka u Sarajevu isplaćena dnevnica od 40 KM a uz to i 30 posto od cijene litra benzina za svaki pređeni kilometar tokom putovanja na relaciji Posušje-Sarajevo privatnim automobilom.Tako je Federalnu televiziju svaka Kukićeva posjeta Sarajevu radi borbe protiv zla (islama, Islamske zajednice i reisa Cerića) koštala 250 KM. Tom načinu istovremene "borbe protiv zla u Bosni i vječitog odlaska iz Bosne" Kukić je poučio i svoje sinove tako što ih je poslao na školovanje u Hrvatsku i pomogao im da kupe stanove u zagrebačkom naselju Knežija, koji su koštali oko 360.000 KM.

Također, mediji su Kukića povezivali sa višemilionskim zlopotrebama u HT Eronetu, preduzeću iz kojeg je njegov sin stipendiran. I Kukić je sam potvrdio da je njegov sin dobio "samo dvije stipendije HT-a Mostar". Pa šta, dapače, to je samo mali znak roditeljeske brige o sinovima koje je otac Slavo, građanske proveniencije, želio "izvući iz balkanske močvare". To bi uradio svaki otac za svoje sinove kojima prijeti zlo od Islamske zajednice i reisa Cerića, koji je zaprijetio "sarajevskim ljetom" ako se dirne u ustavom i zakonom zagarantirano pravo roditelja i učenika na vjeronauku. Reis Cerić je morao šutiti, odnosno nije smio govoriti o tom pitanju, jer SDP-e je obećao, a Federalna TV podržala, svojim glasačima da će ukinuti vjeronauku u školama čim dođe na vlast. I to im se dogodilo na prošlim izborima. SDP-e je "pirovski" pobijedio i zato prvo i najvažnije obećenje o ukidanju vjeronauke muslimanskoj djeci u Sarajevu treba što prije ispuniti, jer o ukidanju vjeronauke za katoličku djecu u Hercegovini i za pravoslavnu djecu u Banja Luci, ne smije se ni govoriti, jer je tamo vjeronauka civilizacijska tekovina po mjeri Kukićeve borbe protv zla (islama, Islamske zajednice i reisa Cerića) u Bosni (i Hercegovini).

Mostarski sveučilišni profesor, građanske provenijencije, Slavo Kukić je nakon skoro sedam godina otišao sa čela Uprave RTVF BiH bez polaganja računa, mada je i po "komandnoj odgovornosti" najodgovorniji za stanje u FTV-u. Jedan od najčešće u medijima eksponiranih analitičara političkih i društvenih zbivanja u Bosni i Hercegovini, najmanje se, međutim, bavio problemima "u svojoj kući", primjetili su mediji izvan Kukićeve kontrole.

Naravno, od svih društvenih zbivanja i pojava u Bosni i Hercegovini za Slavu Kukića su bila i ostala zbivanja i pojave u i oko Islamske zajednice, posebno lik i djelo reisa Cerića, kao oličenje zla protiv kojeg se valja "boriti ili zauvijek otići" iz Bosne. Slavo Kukić se ponekad kritički osvrne i na HDZ-e, poput jezuita koji javno kritikuju papu, ali predano rade u korist papine politike. No, kad se Slavo Kukić okomi na reisa Cerića svojim kritičkim analizama, onda to radi iz petnih žila mržnje i pakosti, koju oblači u odbranu lika i djela ministra Emira Suljagića, kojeg mu je žao zato što je preživio genocid u Srebrenici. Lakše bi mu bilo da Suljagić nije preživio, jer onda ga ne bi morao braniti od zla reisa Cerića, koji preuzima vlast od SDP-a i njegovog mu šefa Zlatka Lagumdžije. Nisam fan Emira Suljagića, ali hoću da zna da je Slavo Kukić zadnji čovjek koji treba da Suljagića brani i sažaljeva.

Po maniru svojih učenika na Federalnoj TV, koje je naučio da grubošću, bahatošću i primitivizmom treba gađati neprijatelje, Slavo Kukić je, vjerovatno pročitao reisovu hadžičku hutbu, pa je ovako komentirao: "Prisjetimo se nedavne hutbe u Hadžićima - u kojoj Cerić traži trenutačnu i bezuvjetnu mogućnost obrane sa slobode onima koji su optuženi za ratne zločine u Silosu. Jer, pojašnjava reis, „nisu oni zaslužili da ih se zbog obrane svog doma i domovine ponižava" pa, tako ispade, taman i najsvirepije zločine činili. Prisjetimo se, potom, pisma ambasadama islamskih zemalja u Sarajevu kojim traži da se prvog čovjeka Republike Srpske - a Bog mi je svjedok da nisam njegov fan - da mu uskrate gostoprimstvo zbog „širenja islamofobije, netolerancije i mržnje prema muslimanima i vrijednostima islama".

Građanski Slavo nema šta. U nedostatku "građanskih" argumenata valja se Slavi pozvati na "Boga kao svjedoka". Ma, vjerujemo mi tebi, Slavo Kukuću, da sve što kažeš tačno je onako kaku su ti rekli da kažeš oni koji su ti dali jezuitsku ulogu da u ime građanske podvale dresiraš Bošnjake na samomržnju, na samoponiženje i na samoodricanje od svih svojih vjerskih, kulturnih i nacionalnih vrijednosti, jer i Bošnjaci "su optuženi za ratne zločine u Silosu" i prije nego im je suđeno zato što jedino za Bošnjake važi pravilo da su "svi Bošnjaci krivi dok Slavo Kukić i njemu slični ne kažu (jer oni ništa ne traba da dokazuju) da su pravi, odnosno da nisu krivi".

Ne, nije to reisov eksces, već prava i ozbiljna poruka, Slavo Kukiću, tebi i tvojim islamofobima, onima koji su muslimane Bošnjake držali u hercegovačkim logorima, koji su im rušili kuće i džamije, koji su ih pokrštavali i onima koji u Stocu provode apertheid a kad izađu iz Bosne cinkare svoje komšije muslimane Bošnjake za "vehabizam" - tebi i svima njima ponavljamo: "Nećemo se mi više prilagođavati njima, neka se sada oni malo prilagođavaju nama"? Ti to Slavo tumači kako hoćeš, ali svim normalnim i razumnim ljudima to znači da mi muslimani Bošnjaci nećemo odustati od svoje vjere islama i svoje domovine Bosne u korist pokrštavanja, bosanskog otuđivanja i ideološkog podčinjavanja.

Sloboda je naša vjera! Bosna je naša kultura! Pravo je naša demokracija! Dobro je naš ideal! A ti, Slavo, živi u svojoj zločastoj mržnji i svojim zloslutnim željama za ovu našu jedinu domovinu - Bosnu i Hercegovinu!

Dobro pobjeđuje zlo uvijek i na svakom mjestu pa tako i u Bosni i Hercegovini, unatoč Slavi Kukiću i njemu sličnim!

Mustafa Abdukić, diplomirani pravnik