Promo banner

A+ A A-

Vehabije i Doris Pack

dzevad-hodzicPiše: Dževad Hodžić

Prihvativši inicijativu holandskog poslanika u Evropskom parlamentu Bastiana Beldera, izvjestilac ovog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu Doris Pack prihvatila je na sastanku Spoljnopolitičkog komiteta (AFET) održanom prije nekoliko dana da se u okviru rezolucije čiji se nacrt nalazi u fazi prvog čitanja uputi poziv Islamskoj zajednici u BiH da se "jasno negativno očituje o rastu vehabizma". Naime, holandski poslanik Bastian Belder je za Srnu izjavio kako u Evropskom parlamentu "moraju biti svjesni rasta vjerskog fundamentalizma u Bosni i Hercegovini, pogotovo oličenog u vehabizmu".

Belder je apostrofirao ulogu i odgovornost Islamske zajednice u BiH i samog reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića. "Poenta moje diskusije jeste da Islamska zajednica prestane biti pasivna, a ima kritika i da je pasivan i poglavar reisu-l-ulema Cerić", rekao je Belder. Belder je svoje primjedbe bazirao na medijskim izvještajima, posebno radija Deutsche Welle, o incidentima u BiH, ali i na izvještaju sarajevskog biskupa Sudara od 29. januara, koji je pomenuo opasnost od vehabizma, kao i predviđanje da će prve žrtve eventualnog preovladavanja netolerantnog islama biti većinski, a vjerski tolerantni Bošnjaci. Navodno je biskup takvu bojazan iznio u kontekstu ocjene da se i iseljavanje Hrvata iz BiH dijelom pripisuje nelagodi od rasta ovakve vrste ekstremnog islamizma - napominje Belder, član konzervativne holandske partije SGP, tradicionalne protestantske inspiracije.

Spomenuti nacrt rezolucije, kao i zahtjev Islamskoj zajednici i reisu-l-ulemi da se "jasno negativno očituje o rastu vehabizma", zaslužuje ozbiljnu pažnju. U ovoj prilici evo nekoliko mojih vlastitih opaski.

Prvo, iz vlastitog iskustva s mnogih znanstvenih, teoloških, filozofskih, političkih i dijaloških foruma u Evropi u kojima imam priliku sudjelovati, kao i onih u BiH na kojima se susrećem s najrazličitijim predstavnicima akademskog, kulturnog, vjerskog i političkog života u zemljama Evropske unije, pouzdano znam, kao što to, vjerujem, znaju i mnogi drugi koji imaju slična iskustva, da je glavnina evropske medijske i političke pažnje već godinama u Bosni i Hercegovini usmjerena na muslimane i islam. Postoji puno pitanja u Bosni i Hercegovini za koja u manjoj ili većoj mjeri postoji interes u evropskim medijima, u evropskim intelektualnim, kulturnim i političkim krugovima. Ipak, pitanje koje u tim krugovima zauzima prvo mjesto tiče se islama i muslimana u BiH: u kojem pravcu se kreću savremena vjerska strujanja u društvenom životu bosanskih muslimana i Islamske zajednice, koji će koncept razumijevanja islama prevladati u budućnosti, kakvu ulogu bosanski muslimani mogu igrati u evropskim integracijama? Mislim da mi u koncipiranju i artikuliranju našeg vjerskog, kulturnog i političkog života ne uzimamo dovoljno u obzir tu činjenicu.

Drugo, posebno delikatan i osjetljiv moment u odnosu nekih evropskih krugova prema pitanju vjerskih i društvenih procesa u Islamskoj zajednici predstavlja činjenica da se u posljednje vrijeme takvi odnosi temelje na izjavama, procjenama, upozorenjima, informacijama, žalbama i ko zna čemu drugome nekih predstavnika Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini. Pitanje vjerskog suživota i međureligijskog dijaloga u Bosni i Hercegovini ima iznimno veliku važnost za naše društvo i za našu budućnost. U tom pogledu Islamska zajednica ima prvorazrednu ulogu i odgovornost. Ali, intervencionističko nastupanje u različitim centrima moći u Evropi, jadikovanja i tužbe "svojima" po bijelom svijetu neće i ne mogu doprinijeti međusobnoj suradnji, razumijevanju, dijalogu i suživotu između vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Pogotovo nisu i ne mogu biti prihvatljiva obrazloženja kojima se iseljavanje Hrvata iz Bosne i Hercegovine "pripisuje nelagodi od rasta ovakve vrste ekstremnog islamizma". Jer, u Bosni i Hercegovini svi znaju kada je i zašto, na kojim i čijim političkim konceptima, etničkim čišćenjima i nastojanjima da se ova zemlja podijeli, došlo do iseljavanja Hrvata.

I treće, što posebno želim naglasiti jeste sljedeće. Spadam među one koji su se višekratno kritički i javno očitovali o vehabijskoj opasnosti u Bosni i Hercegovini, kao i o odnosu Islamske zajednici prema nekim ideološkim procesima u našem savremenom vjerskom životu. Poziv Islamskoj zajednici u BiH da se "jasno negativno očituje o rastu vehabizma" iza kojeg stoji Doris Pack predstavlja, međutim, to moram reći, koliko zabrinjavajući moment za sagledavanje evropskih politika i političkih taktiziranja prema Bosni i Hercegovini, toliko i ironičnu činjenicu licemjerstva i neprincipijelnosti evropske politike prema budućnosti BiH predstavljene u ovakvom djelovanju njene izvjestiteljice Doris Pack. Svojevrsna je drskost, to treba otvoreno primijetiti, da se u spomenutoj rezoluciji traži od Islamske zajednice i reisu-l-uleme da se "jasno i negativno očituje o rastu vehabizma". Jer, niti je vehabizam u porastu u BiH, niti Doris Pack ima pravo odlučivati o tome kako će Islamska zajednica i reisu-l-ulema vrednovati vjerska strujanja među muslimanima. Umjesto da to radi, Doris Pack bi trebala znati da Islamska zajednica u BiH svoje djelovanje temelji na Ustavu Islamske zajednice, u kojem se kao izvori našeg islamskog života postuliraju Kur'an i Sunnet kao temeljna i univerzalna vrela islama i bosanska tradicija islama hanefijske pravne i kulturne provenijencije. Kao što bi se još više i prije svega Doris Pack trebala zauzeti da oni u Bosni i Hercegovini s kojima je evropska izvjestiteljica u veoma bliskim odnosima prestanu negirati genocid počinjen nad Bošnjacima u Srebrenici. To bi bio njen posao.

(Oslobođenje, 10. februar 2012. godine)