S marginalija pređimo na suštinu, s razlika na jedinstvo

U sudbonosnom vremenu za Bošnjake i njihovu državu, kada je svaki pojedinac bitan a svako odasipanje i razjedinjavanje ubitačno i pogubno, još uvijek imamo ljude koji svojim pisanjem, govorom i djelovanjem doprinose toj negativnoj pojavi razjedinjavanja muslimana na ovim prostorima. Naime, svima su poznati kur'anski ajeti u kojima Allah dž.š., kaže: ''Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!'' (Kur'an, sura: Ali-Imran:103). U Ibn Kesirovom Tefsiru, u tumačenju dijela ajeta ''i nikako se ne razjedinjujte'' stoji, da ove riječi predstavljaju naredbu za džemat, društveno organiziranje i zabranu razjedinjavanja. Zatim Ibn Kesir navodi i jednu predaju od Ebu Hurejre u kojoj stoji da je Božiji poslanik a.s., rekao: ''Allah voli kod vas troje, ali nije zadovoljan sa tri stvari. On je zadovoljan što Njemu ibadet činite i ništa mu ne pridružujete, što se svi držite za Allahovo uže i ne razjedinjujete se, i što se savjetujete s onim koga je Allah ovlastio nad vama. Nije zadovoljan sa tri stvari: s neutemeljenim pričama, s puno zapitkivanja i sa upropaštavanjem imetka!'' Njima je (sa ovim riječima), garantirana nepogrešivost kod sloge, a izražena bojazan za njih u slučaju nesloge i razilaženja. (Muhammed N. R: 2002:219)

Kao što se iz prethodno navedenog da zaključiti, razilaženje donosi pogrešivost a samim tim i slabost, nedostatnost, manjkavost itd. Stoga, naredba o jedinstvu i ne čudi jer je njegov značaj ogroman, posebno u vrijeme izloženosti napadima izvan zajednice. Kako onda u tom svijetlu razumjeti današnju situaciju u kojoj imamo neke pojedince i grupacije kojima je, čini se, jedina preokupacija da pričaju o razlikama i razilaženjima i na taj način, svjesno ili nesvjesno, doprinose ionako poljuljanim odnosima unutar bošnjačke zajednice. Zar su mezhebske razlike i razlike u pravnim mišljenjima i načinima dolaska do pravnih mišljenja, fikhu i usuli-fikhu i sl., zar je to preče od zbijanja redova i pozivanja na dobro a odvraćanje od zla kao što je: pozivanje ljudi da praktikuju namaz, dolaze u džamije, dijele milostinju, izbjegavaju nemoral, izbjegavaju korupciju, kriminal, ubijanje, teror, silu itd...?

U današnjem vaktu raspravljati o stvarima koje nisu temeljna pitanja vjere, izgleda kao sređivati krov kuće a temelje ostavljati nesređene, ili čistiti dvorište a unutrašnjost kuće držati prljavom i ne mariti za njen unutrašnji izgled. Uostalom, kakve koristi ima u vođenju žestoki rasprava unutar bošnjačkih redova a hiljade ljudi okolo ne praktikuje vjeru? Ogroman broj Bošnjaka, vjernika, nema haman šta jesti a neki ljudi pronađu donatora koji će da bude sponzor za neke projekte u kojima se opet pišu tekstovi i drže predavanja koja su usmjerena na stvari koja su iz oblasti razilaženja. Pa zar nije bolje trošiti tu dragocjenu energiju, vrijeme, znanje i sredstva na ljude kojima je potrebna pomoć, koji jedva sastavljaju kraj s krajem, i čija djeca čeznu da se najedu voća i sl.? Zar je sva mudrost takmičiti se ko će bolje predavanje održati i čiji će dokazi biti bolji, jači i koji će predavač bolje kotirati u svom užem krugu slušalaca? Zar može biti preči da mu se posveti više pažnje za razgovor i pisanje gomile tekstova, čovjek koji već praktikuje većinu vjere od onoga koji ne praktikuje ništa od nje? Zar nije preči projekat humanitarne pomoći s kojim će se pridobiti srca ljudi, nego projekti gomile predavanja i tekstova iz oblasti islamskog prava i razlika u istom? Zar nije preče pozabaviti se sa takvim stvarima a razlike ostaviti za neka bolja vremena u kojima će naša zajednica biti jača i imati puno više vremena, snage, energije i sredstava nego danas, i kada neće biti luksuz da se bavimo unutrašnjim raspravama i da se goni „mak na konac"!?

Fahrudin Vojić