Zločinci iz našeg komšiluka
Zločinci iz našeg komšiluka: Ubijali su nekadašnje najbolje prijatelje, kumove, zetove...
Nekim ratnim zločincima, njihovim ideolozima i saučesnicima Bošnjaci su bili roditelji, najbolji prijatelji, kumovi, bračni drugovi...
Autor: Avdo Huseinović
Već nekoliko godina, otkako aktivno istražujem ratne zločine nad Bošnjacima, jedna jedina stvar mi ne da mira, a to je geneza ratnih zločinaca. Kad zavirite u prijeratne živote zločinaca, njihovih ideologa i saučesnika i kad spoznate da su nekima od njih roditelji, najbolji prijatelji, kumovi, bračni drugovi, zetovi... bile osobe iz reda bošnjačkog naroda, nad kojima će kasnije izvršiti, narediti ili organizirati masovne zločine, tek tad zanijemite pred činjenicama koje ljudski razum teško može dešifrirati.
Arkan u Sarajevu
Šta je te ljude natjeralo da se priklone strani zla, pitanje je bez odgovora koje će još dugo lebdjeti iznad krvavih bosanskih brda i dolina?
Slobodan Milošević je godinama izjavljivao da je jedan od njegovih najboljih prijatelja Hajrudin Čengić iz Sarajeva.
- Slobo je uvijek svoju suprugu Miru zvao Maco i nikad nije na nju ton povisio. A sjećam se kad smo odlazili na zajedničke izlete i druženja kako bi se ona na njega znala izderati - sjeća se Hajrudin Čengić.
Dr. Ismet Cerić bio je šef Radovanu Karadžiću na Psihijatrijskoj klinici "Nedo Zec" u Sarajevu.
- On je dolazio kod mene kući, on je moju djecu vodio po stadionima. On je bio veoma dobar s mojom majkom. Svaki praznik on je čestitao mojoj majci, čak i kad je počeo rat, zvao je s nekoga mjesta da mojoj majci čestita Bajram. Njegova majka, njegov otac, njegov brat su kod nas dolazili - sjećanja su dr. Cerića.
Za Željka Ražnatovića Arkana priča se da je kum Seada Sušića, brata Safeta Sušića, i da je često krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća dolazio u Seadovu kafanu "Stari krovovi" u sarajevskom naselju Kovačići.
Egzekutor srebreničkih Bošnjaka na farmi Branjevo 16. jula 1995. Marko Boškić, bivši pripadnik zloglasnog 10. diverzantskog odreda Vojske RS, sve do hapšenja krajem avgusta 2004. u Bostonu, isključivo se družio s preživjelim Srebreničanima, a najbolji prijatelj bio mu je Podrinjac Hasan, koji tada nije znao da je Boškić s ostalim zločincima učestvovao u ubistvu 29 članova njegove familije.
Autobus smrti
Kada je zločinac Veselin Vlahović Batko, kao mladi bokser, došao u Sarajevo krajem osamdesetih godina, veliku ljudsku pomoć imao je od Asima Buljubašića, u čijem stanu je stanovao na Grbavici 2.
- Moja supruga Fatima je muslimanka. Imam sina Mirela i kćerku Natašu. Moja najstarija sestra Koviljka je udata za Mustafu Omeranovića i ima kćerku Bahru, koja je udata u Makedoniji i ima dva sina, Enesa i Jasmina - izjavio je svojevremono Simo Zarić, haški osuđenik iz Bosanskog Šamca.
Najbolji prijatelj doktora, rahmetli Ese Sadikovića, jedne od najznačajnijih ličnosti prijeratnog Prijedora, bio je dr. Milan Kovačević, uz Milomira Stakića i Simu Drljaču, ratni gospodar života i smrti u Prijedoru.
U noći između 5. i 6. avgusta 1992. dr. Eso je u logoru Omarska prozvan da pođe prema "autobusu smrti". Ispred logora je dugo razgovarao s dr. Milanom Kovačevićem. Ostala je tajna o čemu su razgovarali. Kovačević je ispratio u smrt Esu Sadikovića i ničim nije pokušao spasiti svog prijatelja.
Prijedorčanin Mahmut Selman Maho bio je veliki prijatelj Sime Drljače i jedini Bošnjak kojeg je Drljača tokom rata štitio u Prijedoru.
Ratni zločinac Duško Tadić, prema dokazima Haškog tužilaštva, ubio je svog prijatelja i najboljeg učenika u karateu Emira Karabašića iz Kozarca 18. juna 1992. u logoru Omarska. A kad je zločincu Tadiću nešto prije agresije umro otac, rahmetli Emir je bio jedan od onih koji su ga na rukama iznijeli iz kuće.
Na ratnog komandanta iz Bratunca, a današnjeg odbornika u općini Bratunac Milenka Prodanovića Mungosa Bratunčani upiru prstom kao osobu odgovornu za ubistvo Zakire Begić, Mungosove vjenčane kume, koja je ubijena 10. maja 1992. u devetom mjesecu trudnoće u selu Suha kod Bratunca.
Zorana Milosavljevića Kokaru optužila je 15. avgusta 2008. Bahra Suljić da je iz fiskulturne sale OŠ "Vuk Karadžić" u Bratuncu izveo njenog supruga Senahida Suljića, najboljeg Kokarinog prijatelja s kojim je zajedno trenirao karate. Suljić je nakon toga ubijen.
Ratni zločinac iz Vogošće Dragan Damjanović, osuđen na 20 godina zatvora za počinjene zločine u Vogošći, do rata je bio autoprijevoznik i uglavnom se družio s Bošnjacima autoprijevoznicima s Kobilje Glave. Jedan od predvodnika vogošćanskih srpskih zločinačkih formacija Predrag Žarković Božur, prema svjedočenju Vogošćana, prije agresije je, zahvaljujući finansijskoj pomoći svog prijatelja, poznatog fudbalera Harisa Škore, otvorio gril u Vogošći. Božurova sestra Draginja, koja je poginula na Žuči kao srpski vojnik, sve do početka agresije bila je udata za Bošnjaka Belkića.
Bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS, general Dragomir Milošević, osuđen u Hagu na 29 godina zatvora za počinjene zločine nad civilima Sarajeva, do ljeta 1991. najčešće se družio s Asimom Džambasovićem i Nehruom Ganićem, s kojima je službovao u Han-Pijesku. Milošević je tada bio komandant, a Džambasović načelnik štaba 216. brigade JNA.
Najkrvavije ruke
U svjedočenju o dobojskim zločinima spominje se često i ime Slobodana Karagića Karage, vođe zločinačke formacije "Karagina grupa". Majka mu je Bošnjakinja, bivša kafanska pjevačica. Šešeljev četnički vojvoda Vasilije Vidović Vaske iz Podlugova ima zeta bogatog muslimana iz Libije, za kojeg se Vasketova sestra udala sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća i s kojim je izrodila petero djece. Zet je Vasketu u Podlugovima, otprilike tri godine prije rata, otvorio restoran "Oaza". Po Ilijašu se Vaske često tada hvalio zlatnim satom sa slikom Muamera Gadafija koji je dobio kao rođendanski poklon od zeta.
Savka, sestra ratnog zločinca, haškog osuđenika Sredoja Lukića iz Višegrada, udajom za Bošnjaka nanijela je "veliku sramotu" staroj četničkoj porodici Lukić.
Adila, Ćamil, Fadil, Samir i Amir Karić iz višegradskog sela Ruište bili su prije agresije na BiH prijatelji Milana Lukića, najkravije ruke istočne Bosne. Na suđenju 20. januara ove godine ratni zločinac Oliver Krsmanović iz Višegrada svjedokinji Mujesiri Oprašić, kojoj je odveo muža u maju 1992. godine, rekao je: "Meni je žao Vašeg muža. Bio mi je dobar prijatelj, najbolji. Budite malo strpljivi i saznat ćete pravu istinu."
Vlasenički Bošnjaci često po zlu spominju i imena braće Elvisa i Aleksandra Đurića, čija je je majka Begajeta Bošnjakinja. U Vlasenici, gdje su braća Đurić harala, početkom agresije ubijene su njihove daidže Mensur, Mevludin i Armin Hasanbegović te daidžić Eldar.
Elvis je do 2003. godine bio na poziciji šefa krim-policije u Vlasenici i otad mu se gubi svaki trag, dok Aleksandar živi u Vlasenici. I Goran Tešić, osumnjičen za zločine nad Bošnjacima Vlasenice, sin je Bošnjakinje Merse.
Jedan od najpoznatijih sarajevskih ratnih zločinaca Borislav Herak je 16. avgusta 1995., dok je boravio u sarajevskom Centralnom zatvoru, izjavio za medije: "Imam zeta muslimana. Eno ga bori se u Milinkladskoj na Hrasnom Brdu, ne znam zašto me nikad nije posjetio u zatvoru."
Za kim je patila Biljana Plavšić
Momčilo Mandić, bivši ministar pravde RS, svjedočeći na suđenju Radovanu Karadžiću u Hagu u junu 2010. godine, javno je optužio ratnu zločinku Biljanu Plavšić.
- Biljana je mnogo stvari radila iz osvete. Ona je pred sam rat doživjela tešku traumu jer je bila ostavljena žena. Samo nekoliko nas znalo je za tu njenu depresiju, jer je ostavio ljubavnik koji je bio musliman - svjedočio je Mandić.