Finalna solucija
Autor: Željko Milićević
Svima onima koji su ustrajni u svojoj tvrdoglavoj zaglupljenosti i tvrde da se genocid Bošnjaka u Bosni i Hercegovini i u širem okruženju, kao i genocid ostalih muslimana na tim područjima ne može i neće se ponoviti, ja imam reći samo dvije riječi - može, i hoće.
Dočim sam bio iznenađen otvorenim nastupom Čedomira Jovanovića, koji vodi Liberalno demokratsku partiju (LDP) Srbije, u debati s društveno-opasnom osobom koja se odaziva na ime Milorad Dodik, tijekom koje debate je Jovanović pokazao da, možda, mlađa generacija političara Srbije nije zatrovana veliko-srpstvom i mržnjom prema ne-Srbima, nisam bio iznenađen nastupom osobe koja je navijestila želju i spremnost za finalnu soluciju, pogrom Bošnjaka i drugih muslimana.
Za one koji su se rodili nakon Drugog svjetskog rata, termin „finalna solucija" dolazi iz samog vrha Hitlerovog nacističkog aparata koji je njemačke, a i druge, Židove označio kao najveći problem nacističke Njemačke, i ostalog svijeta, i počeo tražiti navodno rješenje za „problem Židova". Na toj osnovi je onda počeo pogrom Židova (Kristallnacht, 1938. godine) koji se je onda nastavio sve do kapitulacije nacističke Njemačke 1945. godine. Tijekom tog pogroma, koji je nazvan Holokaust, nacisti su ubili nekih šest milijuna Židova. To je bio jedan od rezultata „finalne solucije".
Jedna od pouka u tom genocidu Židova je da opasne ljude treba uzimati ozbiljno, pogotovo kad oni sami, javno - a što je slučaj i s Hitlerom kao i s Dodikom - pozivaju u pohod protiv ljudi druge vjere da bi time „riješili problem" kojeg su ti drugi ljudi, nekako, na nekakav zagonetan način, prouzročili zato jer su te, nekakve, druge vjere koja ne pripada u okruženje onih koji su odlučili imati problem s tom vjerom i zato to sve skupa treba riješiti zauvijek, finalno.
Onima koji ne vjeruju da na srpskoj strani postoje struje koje su, koliko sutra, spremne krenuti u „finalnu soluciju" protiv Bošnjaka i drugih muslimana, savjetujem da dobro preslušaju debatu između Čedomira Jovanovića i Milorada Dodika:
Treba se tu zaustaviti i mirno promisliti. Nekih sedamdeset godina nakon Holokausta i suđenja vođama nacističke Njemačke u Nürnbergu, nekih sedamnaest godina nakon genocida Bošnjaka i suđenja vođama genocidnog aparata Srbije u Haagu, danas, u sred Europe, se oglašava osoba koja navješćuje spremnost počinjavanja još jednog genocida: "Pa ako nećete da Europa ima Palestinu, dajte nam koncesiju. Dajte nam koncesiju".
Značenje toga je neupitno: "dajte nam, Srbima, slobodne ruke i mi ćemo Bošnjake, i druge muslimane u okruženju u tom dijelu Europe, ubiti i time riješiti problem Europe".
Ovo nisu prazne riječi. Dodik nije praznoglav. Njegova glava je puna mržnje prema ne-Srbima, a pogotovo prema muslimanima i on to javno izražava.
On je ovom izjavom, ako ničim drugim prije te izjave, postavio veliku, povijesnu, odgovornost, pred noge prvenstveno onih koji danas vode Bošnjake i druge muslimane, organizirati obranu naroda od slijedećeg genocida koji je, po mome, neupitan.
Na ovo ne treba reagirati s alarmom i panikom. Na ovo treba odgovoriti sračunato, ozbiljno i odlučno.
Povijest oko nacističke Njemačke i genocidne Srbije i Crne Gore nam je svima poznata.
Prema tome, treba prekinuti s iluzijama da neće biti još jednog genocida i treba pripremiti narod obraniti od slijedećeg genocida. Ako pripreme nisu već u tijeku, treba odmah početi s nacrtom plana obrane i organiziranjem društva sa svim elementima zaštite.
Danas je jasno, barem meni, da pojam finalne solucije nije bio ugašen sudskim procesom u Nürnbergu, kao ni u Haagu.
Ovo je stvarno, ovo je ozbiljno, i to treba uzeti baš tako.