Promo banner

A+ A A-

Šta nam je pokazao Čedomir Jovanović

muhamed-saracevicPiše: Prim. Dr. Muhamed Saračević

Prateći politički duel između Čedomira Jovanovića i Milorada Dodika, ponovo sam se osjetio iznevjerenim, kao i najveći dio Bosanaca i Hercegovaca, od strane vlastitih predstavnika u političkom životu BiH. Tih nekoliko vječnih političara koji predstavljaju Bosance i Hercegovce za sve ove godine nisu imali hrabrosti i želje da na isti način u direktnom sukobu sa Dodikom ogole sve njegove argumente do same istine, i u javnom sukobu dovedu cijelu ideju RS, koja je nastala na genocidu, do apsurda. Više ovdje nije potrebna međunarodna zajednica, ovdje je potrebna politička hrabrost, da se silom argumenata, javno, konstantno, bez kompromisa brani istina, po bilo koju cijenu. Da li je ispravan put poltroniziranja i popuštanja koji su izabrali naši predstavnici prije svega Tihić, najbolje pokazuje vrijeme od kraja devedesetih do danas. Ništa, baš ništa se nije postiglo, samo je situacija gora, Dodik javno ne priznaje BiH, ne uvažava Sarajevo, bahato i siledžijski se odnosi prema svemu što je država BiH. Zato nam je trebao ovaj duel da bi pokazao uistinu kakav je Dodik i što misli. Neko će reći, da smo mi i prije znali da je on takav, ali po onome kako se u kontaktima sa njim ponašaju naši predstavnici, ne bi se moglo zaključiti. Nije to sukob koji je na osobnoj razini vodio Haris Silajdžić sa njim. Ovdje je potreban argumentovan sukob principijelne naravi, širokog fronta. Zar smo toliko navikli da u svemu ovisimo od humanitarne pomoći, odnosno sadake. Zar samo na tom principu znamo funkcionisati. Velika hvala i Angelini Joly i Čedomiru Jovanoviću i jos ponekom, ali zar mi nemamo snage i nekoga ko će intelektualno braniti Bosnu, u ime svih onih kojima je Bosna na srcu.

Dodikov glavni adut je tvrdnja da je RS nastala voljom Srpskog naroda

Duel s Jovanovićem je dozvolio Dodiku da se intelektualno prezentira u punom dijapazonu svog političkog djelovanja i ljudskog karaktera. Slika je poražavajuća u oba aspekta. Seoski kabadahija, nekulturan, arogantan i politički neobrazovan. Opstaje samo snagom nacionalizma i laži. Kako objasniti da među našim političarima, intelektualcima, filozofima, pravnicima, nema niko da mu odgovori na iznesene tvrdnje. Svaki argument i tvrdnja izrečeni u dijalogu, ostavljaju brisan prostor da se opovrgnu i obore. Dodikov glavni adut je tvrdnja da je RS nastala voljom srpskog naroda, odlukom Skupštine na Palama i ozakonjena 09.01.1992. godine, a da je Bosna i Hercegovina priznata kasnije, odnosno u aprilu iste godine i ozakonjena Dajtonskim sporazumom. Time se poriče istina o AVNOJ-u i ZAVNOBiH-u, onome što je bilo prije i poslije toga, uključujući referendum o ne zavisnosti, na kojem su glasali svi naroda koji žive u BiH, 29. februara i 1. marta 1992. godine, i to apsolutnom većinom glasova.

Odluke Skupštine sa Pala su protivustavne i ne podliježu verifikaciji ni jednog međunarodnog tijela izuzev političke elite, koja stoji iza učinjenog genocida u BiH. Srebrenica je potvrđeni genocid i nije jedina. Pravnu, moralnu i ljudsku kvalifikaciju genocida nad Sarajevom, Prijedorom, Banja Lukom (u specifičnom obliku), Goraždem, Fočom i na kraju cijelom BiH nose iste te paljanske strukture. Dodikova tvrdnja da je u Dejtonski sporazum RS unijela svoju teritoriju, stanovništvo (većinsko srpsko) i izvršnu vlast, samo potvrđuje dokaz da je nastala na genocidu.

Također, tvrdnja da su tuzlanska Kapija i Dobrovoljačka ulica dokazi ko je prvi započeo sukobe, govori o ustaljenoj strategiji paljanskih struktura, da ponavljana laž treba da postane istina. Tačno je da su prve žrtve pale ispred Skupštine BiH od Karadžićevih snajperista sa hotela Holiday Inn i na mostu Suade Dilberović. Istina je da su tenkovi JNA kod Vrbanje mosta i kod Skenderije kao i vojna vozila s vojnicima JNA kod zgrade Sindikata pokušale da izvrše zauzimanje Predsjedništva, Pošte, TV, kao i presijecanje grada 1. maja 1992. godine, u čemu nisu uspjele. Dan poslije, izvršeno je oslobađanje zarobljenog predsjednika suverene države iz ruku vojnih snaga susjedne države i armije koja je protivustavno pokušala da izvrši državni udar. Poslije toga su događaji krenuli u smjeru agresije koja će rezultirati genocidom.

Dejtonski sporazum je prisilni akt koji je nametnut da bi se zaustavio rat, i kojim je derogiran Ustav BiH protiv svih međunarodnih prava i koji nikada nije ratifikovan u Skupštini BiH. To je sporazum u koji su ugrađene i legalizovane sve žrtve počinjenog genocida i koji je omogućio RS kao entitetu da opstane, protiv svih pravnih, moralnih i humanih normi. Time je onemogućen potreban historijski dogovor između konstitutivnih naroda koji žive u BiH, a omogućeno je nacionalističkim avanturistima da postanu avangarda naroda.

Ovo je samo dio odgovora na Dodikove tvrdnje iznesene u duelu sa Čedomirom Jovanovićem, jer ono što je on kazao nema nikakvu historijsku, pravnu ni moralnu osnovu da opstane.

Sada je potrebna, više nego ikada, zajednička akcija svih probosanskih snaga da se zaustavi ovaj negativan proces koji je generiran iz Dodikovog političkog štaba, gdje sjede sljedbenici Miloševićeve, Karadžićeve, Krajišnikove i Mladićeve politike i koji sigurno vodi u neželjenom pravcu.

Zar nije vrijeme da se pokrene pravni proces pri UN za povrat derogiranog Ustava BiH pa makar to vodilo do novog dogovora konstitutivnih naroda koji žive u BiH kao i ostalih, i taj dogovor bi trebao da bude u pravcu historijskog rješenja kojim će svi biti zadovoljni.