Kako razumjeti Papinu zabrinutost za katolike u BiH?

Apel pape Benedikta XVI u kojem je, prema čitanju Dnevnog avaza, ocijenio kako je dovedena u pitanje budućnost katolika u BiH nimalo nije dramatičan koliko ga je dramatičnim predstavio Večernji list (Valentina Rupčić/VLM http://www.vecernji.ba/vijesti/papa-dovedena-je-pitanje-buducnost-katolika-bih-clanak-371859). Papa je doslovno poručio:

U kontekstu kolegijalnoga služenja narodu Božjemu, siguran sam da će na zasjedanju dužna pozornost biti dana teškom pitanju budućnosti katoličkoga naroda u BiH, sa svrhom da se programiraju zajedničke pastoralne linije. Nažalost, kao što dobro znate, podaci su alarmantni: od oko 800.000 katolika u 1991. godini prešlo je na oko današnjih 440.000; u mnogim župama ostali su samo malobrojni starci; prema godišnjim statistikama biskupijskih kurija, broj katolika se ne prestaje smanjivati.

Uzroci ove žalosne pojave su poznati: rat iz ‘90. godina prouzrokovao je teške gubitke u ljudskim životima i u crkvenim strukturama; izbjeglice se nisu vratile u broju kojemu se nadalo; teška ekonomska situacija prisiljava mnoge mlade da napuste zemlju, posebice zbog nedostatka posla. A postoji još jedan zabrinjavajući element koji se odnosi na opadanje stope nataliteta i posljedičan demografski pad.

Zato se može dobro razumjeti zebnja biskupa BiH za svoje zajednice, koja je ponovno izražena u njihovu Pastoralnom pismu od prošlog 8. prosinca: ustvari, posebno u nekim područjima, katolička vjera riskira da posve nestane za koje desetljeće. Težina situacije zahtijeva da vi, kao pastiri i prvi odgovorni naroda Božjega u toj regiji, zajedničkim dogovorom intenzivirate svoje zauzimanje za budućnost Crkve u BiH. Mora se boriti protiv malodušnosti i rezignacije i mora se ohrabriti osobno uključivanje u pitanje preživljavanja.

Način na koji je u ovim navodima Valentina Rupčić pročitala da se u poruci posebno naglašava važnost borbe za opstanak Hrvata u BiH koji je, kako se navodi ključan za cijeli katolički narod. Biskupe BiH i Hrvatske se poziva na jedinstvo, zajedništvo kako bi pomogli Hrvatima u BiH. Katolička vjera kako se navodi u poruci riskira da posve nestane iz BiH za koje desetljeće, jer broj katolika u BiH se ne prestaje smanjivati. O ugroženosti hrvatskoga naroda posljednjih se godina moglo dosta čuti, gotovo da nema niti dana da se primjerima ne pokazuje kako se Hrvate u BiH sustavno obespravljuje. Bez pomoći u institucijama, opstuirani u povratku, nezaposlenost koja tjera mlade Hrvate da život nastave u tuđini, politička nepravda i gaženje izborne volje u Federaciji BiH... Za Hrvate u BiH konstitutivnost je ostala na papiru, godinama su bez jednakih prava kao druga dva naroda. Kardinal, biskupi, hrvatski političari... glas o nejednakopravnosti poslali su tako daleko i bolno da se vapaj čuo, izgleda i snažno odjeknuo u Vatikanu", trebao bi ući u anale logike i sve udžbenike agit-pro žurnalizma. Očigledno je kako postoji papa i iznad pape. U ovom slučaju zove se Valentina Rupčić.

Pažljivo sam pročitao papin izrijek i nisam mogao pročitati Rupčićkine dramatične zaključke. Papa je ipak pametniji od Rupčićke, ne miješa svoju poziciju vjerskog poglavara i čelnog čovjeka države Vatikan. Poruku je poslao vjernicima. No njegov nuncij u BiH nadbiskup Alessandro D'Errico vjerničku poruku je preveo na jezik diplomatije. Ni u njoj nema one Rupčićkine dramaturgije!!!

- Zasigurno, također i ovih mjeseci nisu nedostajale poteškoće i područja sjene. Vječno se ponavlja ono što je Isus jako dobro predvidio za Svoju Crkvu, kada je upozoravao da pšenica i kukolj trebaju rasti zajedno, sve do žetve. Posebice, kako znate, ovdje u BiH suočavamo se s jako osjetljivim pitanjem, koje se odnosi na budućnost katoličke vjere u zemlji.

Kako je bilo više puta ponavljano, nažalost već neko vrijeme statistički podaci koje svake godine prikupljaju biskupski uredi, nisu uopće ohrabrujući. I tako, u svojoj pastirskoj poslanici od prošlog 8. prosinca, biskupi BiH su ponovno izrazili svoju zabrinutost za situaciju, pored velikog povjerenja u djelovanje Duha Božjega koji vodi povijest.

Kako razumjeti papin apel?

Vjerujem da ne treba posebno podsjećati kako papin apel nije tek retorička igra pred bijelim golubovima u vatikanskim odajama. Naslušali smo se zadnjih desetljeća dugih priča o bijelom i crnom papi. Iskustvo me naučilo da se ljudi plaše nepoznatog, onog što tek dolazi, onog što kuca na vrata obamrlog srca. Premda nema nijednog čvrstog dokaza, plaši me da Rupčićkini nelogizmi ipak nisu istina. Bosna je, evo, puna nelogičnosti. A šta ako jesu???

Htjeli ili ne, ipak se trebamo zapitati šta je, zaista, papa poručio. Na samom početku takve vrste analize treba staviti ruku na srce i priznati kako je njegov prethodnik govorio mnogo jasnijim jezikom. Papa Ivan Pavao II rijetko je govorio o BiH a da nije jasno podrazumijevao cjelovitost BiH i sve njene specifičnosti. Papa Ivan Pavao II iz dna duše molio je za mir i za sve njene narode i građane, što se ne bi moglo zaključiti iz molitve Benedikta XVI. On je uglavnom zabrinut samo za katolike i u BiH i u Hrvatskoj. Šta bismo mi koji nismo katolici trebali zaključiti iz te molitve i šta ona za nas znači? Znači li to da bi se isto tako javno i tako glasno, shodno univerzalnim zakonima o slobodi vjere, trebali brinuti premijer Turske za muslimane, jer ako ćemo pošteno govoriti najmanje milion muslimana u BiH od '91. je stradalo i raseljeno i kralj Saudijske Arabije Abdullah bi se, kao čuvar dvaju Harema, imao pravo ozbiljno zabrinuti za ugroženost muslimana, za ugroženost muslimana/šija trebao bi se ozbiljno zabrinuti Ajatollah Hamenei, za diskirminaciju Jehovinih svjedoka opet neko treći itd.

A ako, pak, papinu brigu razumijemo kao brigu države Vatikan onda imamo opasan problem, jer podaci na kojima je papa donio zaključke nisu ni iz kakvog državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. Da se njih pitalo oni bi, posigurno, imali drugačije odgovore. Nekako slučajno znam da je ovo Ministarstvo finasiralo vađenje iz potoka kamena dvije nevesinjske džamije i katoličke crkve, njihovo sortiranje i dopremanje na lokalitete. Ne znam da li je Katolička crkva i o tome izvijestila papu. Pouzdano znam da je ovo Ministarstvo finansiralo još ponešto od aktivnosti Katoličke crkve.

Bošnjačka sirotinja se ne seli, ona se ubija

No, nema sumnje, činjenica je da se hrvatska sirotinja iz BiH seli u Hrvatsku ili Evropu, jer imaju dvojno državljanstvo, jer su ekonomske prilike ipak povoljnije u Hrvatskoj i Evropi nego u BiH. Zna li papa kako je Bošnjacima, Srbima i uopće građanima u BiH? O tome u pismu ne piše! Bošnjačka sirotinja ne seli nikud. Nema alternative, ni rezervnog državljanstva. Ostaje kod kuće, da sagnjije u praznim selima, u tramvajima, ili se ubija. Ne znam, pišu novine, bošnjačka sirotinja se ubija. Pitam se da li su „biskupske svite" informisali papu da ni u jednom kantonu gdje su Hrvati većina, radnici (ta uboga katolička sirotinja) nema dječjeg doplatka. Nemaju ga ni Bošnjaci. Pitam se zna li papa da u Livanjskom kantonu katolicima Hrvatima Bošnjaci ne priječe, niti mogu spriječiti formiranje vlasti. Jesu li te „umne svite" informisale papu da je u ovoj zemlji apsurda i novac dobio nacionalni predznak. Da, da! Nek pita Čovića. Nekako slučajno znam da su novci u jednom ministarstvu prije koju godinu baš tako podijeljeni. "Bošnjačke" pare potrošene su u Sarajevu, a „hrvatske" pare u Mostaru. I nekako baš sasvim slučajno pitao sam „Potrošača" „hrvatskih para" zašto baš sve potroši u Mostaru, a ne i u Čitluku, Grudama, Ljubuškom. Ne može biti da su Hrvati u Mostaru katoličkiji od katolika u Ljubuškom. Tako su trošili i one „hrvatske pare" koje je u BiH poslala hrvatska Vlada. Je li bilo, kolike su bile „hrvatske pare" one prispjele iz Vatikana nisam uspio slučajno saznati, a pričalo se i o tome...

Jedno sam pročitao

Potpuno sam zbunjen, jer ne znam na koji način razumjeti papinu poruku katolicima u BiH. Nekako treba, jer ovdje se uvijek sve svih tiče, jer ovdje svaka inicijativa, bilo vanjska bilo unutrašnja, na sve ostavlja posljedice. Da li to znači da i papa u poruci implicira kako su Hrvati ugroženi od Bošnjaka? Ako je poruka isključivo vjerskog poglavara onda sam baš zabrinut jer odlika vjernika je da uvijek vidi cijelu istinu, a odlika čovjeka je da nađe snage tu cijelu istinu i glasno reći. Istina je negdje u poruci biskupa Komarice koju je uputio javnosti: Narodi su ugroženi od političkih predstavnika. Ja bih tome dodao, svaki narod od svog vođstva, pa makar ono bilo i socijaldemokratskog opredjeljenja!

Iz poruke pape Benedikta XVI pročitao sam i ovo: Zašto reisu-l-ulema dr. Cerić nema pravo brinuti o ugroženosti svoga bošnjačkog naroda i upućivati poruke našoj javnosti, zašto i on nema pravo Kur'anom argumentirati svoje stavove. Kada može papa zašto ne može reis?

Sve drugo u papinoj poruci mi je nejasno, jer se Valentina Rupčić oblačeći ruha dvorske svite potrudila da se počnem plašiti i pape. Zato vas pitam, kako razumjeti papinu zabrinutost za katolike u BiH?

Hasan Eminović