Demokratija ili hipokratija
Društvo u kome živimo, trebalo bi da je demokratsko i slobodno društvo, koje zastupa i štiti interese svih građana bez obzira na vjeru, nacionalnost, spol, rasu, boju itd. Da li je to usitinu tako kazuju nam neke nepobitne činjenice koje razotkrivaju današnje ''propagatore'' demokratije i dovode u pitanje njihove tvrdnje da živimo u slobodnom i demokratskom društvu u kojem vladaju zakoni koji osiguravaju punu slobodu, ravnopravnost i poštivanje ljudskih prava.
Demokratija potječe od grčke riječi: demos = narod i krates = vladati, što doslovno znači ''vladavina naroda''. Demokratija kao oblik vladavine se javlja još u antičkoj Grčkoj. Atinska demokratija u praksi je značila da svi slobodni građani, sa navršenih 20 god. života neposredno učestvuju u upravljanju gradom - državom. Ipak, većina ne smatra staru Atenu demokratijom, s obzirom da je samo mali dio građana imao pravo glasa, dok žene, robovi i stranci nisu imali to pravo.
Savremena demokratija se temelji na sudjelovanju građana u izborima za predstavnike u predstavničkim tijelima a to su: parlament, skupština, razna vijeća itd. Zato se govori o predstavničkoj demokratiji, međutim, postojanje izbora za tijela odlučivanja kao i općeg biračkog prava, samo po sebi nije dovoljan uslov da bismo neki politički sistem mogli nazvati demokratskim u pravom smislu te riječi. Izbori su često bili zloupotrebljavani od strane autoritarnih režima ili diktatora radi ostavljanja lažnog utiska o vladavini demokratije. Takve su bile tzv. narodne demokratije, sistemi koji još uvijek postoje u Kini, Sjevernoj Koreji i još nekoliko država.
Demokratija ili hipokratija
Demokratija bi trebala osigurati slobodu pojedinca i vladavinu naroda. Ono što danas u svijetu predstavlja demokratija i ono što ona znači, previše je u kontradikciji sa navedenim shvatanjem demokratije. Dakle, osnovne vrijednosti demokratije bi trebale biti zaštita ljudskih prava i sloboda, ali da li je to baš sve tako kako stoji u definiciji i u ustavima većine zemalja? Pogledajmo na trenutak neke nepobitne činjenice koje nam razotkrivaju tu surovu realnost u kojoj se trenutno nalazi naše ''demokratsko'' društvo.
U članu 2.1. Ustava BiH stoji: ''Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao što je predviđeno u Aneksu 6 Opšteg okvirnog sporazuma.''. Aneks 6 Dejtonskog mirovnog sporazuma u sebi sadrži zakone o zaštiti ljudskih prava: ''Poglavlje 1. poštivanje ljudskih prava, članak 1. temeljna prava i slobode: pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere, slobodu izražavanja, slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja, pravo na ženidbu i udaju, te osnivanje obitelji, pravo na imovinu, pravo na obrazovanje, pravo na slobodu kretanja i boravka, itd.
Dvostruki standardi
Iz navedenog vidimo, da se BiH obavezala na poštivanje ljudskih prava i sloboda kao što su: pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere, ali u praksi imamo sasvim drugačiju situaciju. Dvostruki standardi prema Bošnjacima i njihovim vjerskim predstavnicima su svakodnevnica bosanskoga društva. Dok reis Cerić dobiva priznanja van BiH, pojedine domaće medijske kuće i web portali konstantno pljuju i omalovažavaju duhovnog vođu Bošnjaka i pokušavaju da sruše ugled i autoritet institucije na čijem je on čelu, a s druge strane pružaju zavidan tretman ostalim vjerskim predstavnicima i njihovim institucijama. Zatim, pumpanje ''islamskog ekstremizma'' s jedne strane a zapostavljanje i nepridavanje pažnje srpskom i hrvatskom ekstremizmu i njihovim radikalnim pokretima koji svakim danom sve više postaju žešći u svojim napadima na muslimane i njihove vjerske predstavnike. Omalovažavanje bošnjačkih žrtava palih u proteklom ratu i ravnodušnost domaćih i međunarodnih institucija na spram te pojave. Infiltriranje u bošnjačke redove onih, koji će svojim negativnim djelima rušiti imidž vijekovima tolerantnog bošnjačkog naroda i stavljanje u fokus takvih osoba kao i kolektiviziranje njihovih negativnih djela. Imputiranje Bošnjacima netrpeljivosti, nespremnosti na suživot i mir, rušenje države i njenog multietničkog uređenja.
Ovo su samo neki od mnogobrojnih primjera, primjenjivanja dvostrukih standarda prema Bošnjacima, dok je u stvarnosti njihov broj puno veći. Jedno je sigurno, demokratije u pravom smislu te riječi u BiH trenutno nema, a da li će je biti to ostaje da se vidi. Međutim dokle god Bošnjaci budu nasjedali na kićene besjede o vladavini prava i osnovnih ljudskih sloboda i sve dokle budu smatrali da je osnovni uzrok stagnacije društva njihova vjera i njihove vjerske vođe, drugi će mirno da prave državu po svojim standardima, istovremeno tvrdeći kako živimo u ''demokratskom'' društvu.
Fahrudin Vojić, student IPF-a u Bihaću