Narode moj, probudi se!
Narode moj! Probudi se! Prva linija naše odbrane je pukla! Politički, akademski, kulturno, intelektualno, medijski, pravno i društveno.
Prva linija bošnjačke politike je potpuno razbijena. Niko ni s kim u našoj politici ne razgovara o općem dobru, već o svom i "dobru" svoje partijske linije. Javno se svađaju o tome ko je bio veći komunista, ne mareći što im puca prva linija odbrane od agresije na državna prava naše zemlje.
U akademskoj zajednici nema ni volje ni znanja da se stane u odbranu prava svoga naroda. Čast izuzecima, ali naša akademska zajednica se povukla sa prve linije i tako ostavila svoj narod bez zaštite od agresije na njegova osnovna ljudska prava.
Kultura je, također, ostala bez zaštite i odbrane. Prva linija kulturnih radnika već odavno ne postoji. I oni su se povukli u svoje uske rovove, bez osjećaja za opće društvene potrebe, pa nam se tako prijeti zatvaranjem muzeja, biblioteka i umjetničkih galerija. Da postoji jaka prva linija kulturnih radnika, nikome ne bi smjelo pasti na pamet da zaboravi kulturne i obrazovne institucije našeg grada i naše države.
Opet čast izuzecima, ali naša intelektualna elita je potpuno zakazala, napustivši prvu liniju odbrane ili otpora od agresije na našu pamet, na našu čast i na naš intelektualni ponos. Ne postoji ne jedan intelektualni forum na kojem se ozbiljno promišlja naše stanje i crta mapa puta za našu bolju budućnost.
Mediji, posebno državni, su otuđeni od bilo kakvog osjećanja za našu sudbinu. Sve je podređenu (pre)uskim partijskim i novinarskim interesima i zato nema prve linije odbrane slobode i prava našeg naroda.
Ni oni koji su dužni da nas na prvoj liniji pravno brane i zaštite popustili su i sav teret odbrane Mostara prebacili na drugu, odnosno zadnju liniju odbrane.
Tužno je, ali istinu valja kazati, pa makar gorka bila - muslimani Bošnjaci su danas na margini društvenih događanja u državi i u društvu zato što se prva linija odbrane predala bez otpora, ostavljajući svoj narod da se sam brani kako zna i umije. Narod se nema više kome obratiti. Nema više od koga tražiti pomoć, jer domaći čimbenici su okupirani samim sobom pa nemaju vremena baviti se tuđim problemima. Međunarodna zajednica, kao i dosada, gleda svoj interes i čeka da vidi ko će pobijediti u ovom besmislenom i beskrajnom političkom nadmetanju.
Samo se pitamo kako mogu dojučerašnji saborci mirno gledati bol i patnju porodica uhapšenih građana sa područja općine Hadžići u slučaju „Silos", koje su jučer posjetile reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića da mu kažu da im nije ništa teško dati za ovu državu, ali im je preteško trpjeti nepravdu i nebrigu oko njihovih najmilijih, koji su krivi zato što su ostali živi i zato što su branili svoj dom, svoj grad i svoju zemlju.
Kao što je poznato, Haški tribunal je, kao i u slučaju "Dobrovoljačka", odbio procesuirati slučaj "Silos" zato što nije bilo nikakve osnove za to. U "Silosu" niko nije bio ubijen od Srba o čemu mogu posvjedočiti podaci međunarodnih organizacija, koje su pratile sudbinu zarobljenih lica u ratu. No, porodice iz Hadžića su svjesne da mi živimo u složenoj državi i da je agresija na našu zemlju trajala predugo, pa su moguće i neke greške koje treba razjasniti i utvrditi krivicu za eventualne nedopustive greške. Ali, porodice iz Hadžića, kao ni bosanske patriote poput Ganića, Divjaka i ostalih, ne mogu razumjeti odakle toliki strah, naivnost i nezainteresiranost kod bošnjačkih političara, akademika, kulturnih radnika, intelektualaca, državnih i društvenih medija pa mirno posmatraju kako se nedavni borci za našu slobodu i čast brutalno ponižavaju i maltretiraju. Ne dopušta im se da se sa slobode brane, iako Haški tribunal nije imao osnove da im sudi.
Uhapšenim iz Hadžića zbog slučaja "Silos" nije dokazana krivica, ali su oni u nekim medijima već proglašavaju krivima, pa se od njih političari distanciraju, intelektualci snebivaju, a pravnici okreću glavu zbog straha da ih ko ne zamoli da brane svoju braću od nepravde. Uporedite taj odnos naših političara, intelektualaca, pravnika i drugih prema oslobođenim braniocima našeg grada i države u Londonu i Beču i još uvijek neoptuženim borcima iz Hadžića sa odnosom političara, intelektualaca i pravnika u našem susjedstvu koji dokazane ratne zločince obilaze, dočekuju i glorificiraju, ponoseći se njihovim zločinom, onako u lice žrtvama genocida. To je, naravno, za svaku osudu. Bošnjacima takvi nisu nikad bili, niti će biti uzor, ali je za svaku osudu i ovaj odnos naših političara, intelektualaca i pravnika prema svojoj braći, prema borcima za našu slobodu, koji u najmanju ruku od nas očekuju da ih ne gledamo poprijeko, da na njihovu porodicu ne gledamo sa prezirom. Oni očekuju od nas lijepu i toplu riječ i pomoć da se odbrane od lažnih optužbi, a oni koji su oslobođeni od svake optužbe u Hagu, Londonu i Beču da dignemo glas protiv javne tužiteljice, koja javno prijeti da će iznova pokrenuti slučaj "Dobrovoljačka", jer valja se dodvorit svojim političkim mentorima u Banja Luci i Beogradu i tako ostati na visokom položaju.
A to je sasvim lahko, jer kod Bošnjaka nema više prve linije odbrane ni u politici, ni u akademiji, ni u pravu, ni u sudu, ni u medijima, ni u društvu. Bošnjaci sada imaju zadnju liniju odbrane, koja je još uvijek jaka i neprobojna. I tako će ostati, ako Bog da!
Ali, moj narode! Probudi se! Progledaj! Ustani i podiži drugu liniju odbrane umjesto prve koja više ne postoji.
Probudi se, moj Bošnjače, i nemoj čekati da i po tebe dođu pa da shvatiš da si trebao braniti slobodu i pravo svoga brata kako bi sačuvao svoju vlastitu slobodu i pravo.
Allahu Svemoćni, uputi nas na pravi put i pomozi nam da se uhvatimo za Tvoje čvrsto uže! Amin!