Izbor između žrtve i dželata: Hoće li Komšić izdati druga Tita?
Piše: Fadil Mandal
Ako, pod pritiskom Amerikanaca, Komšić stane na stranu represivnog, i u većem dijelu svijeta omraženog izraelskog režima, i glasa protiv Palestinaca, onda slobodno može već sutra skinuti Titovu sliku sa zida u svom kabinetu i postaviti Obaminu ili Natanjahuovu - svejedno
Državnik Željko Komšić našao se na diplomatskoj čistini, a njegova politička filozofija na do sada najtežem ispitu. Dilema nije baš hamletovska, ali Komšićev odgovor na zahtjev za priznanje Palestine u Vijeću sigurnosti UN umnogome će odrediti i njegovu političku budućnost.
Hoće li drčni esdepeovac ovaj put podviti rep i pristati na diktat administracije američkog predsjednika Baraka Obame, koji od članova Predsjedništva BiH traži da okrenu leđa Palestincima i njihovoj pravednoj borbi za vlastitu državu i slobodu, i tako podrže Izrael, premijera Benjamina Natanjahua, i njegovu politiku sistematskog progona, zločina i otimanja palestinske zemlje? Ili će odbaciti ultimatum i perfidne ucjene, pa makar dolazile i od najmoćnije sile svijeta.
Vrući diplomatski krompir
Komšić se zasada ne izjašnjava. Očito, još ne zna šta bi sa vrućim diplomatskim krompirom koji se posljednjih dana valja u njegovom krilu.
Položaj mu znatno otežava i odlučan stav bošnjačkog člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića, koji je i izraelskom ministru vanjskih poslova Avigoru Libermanu, ali i predstavnicima američkog State Departmenta nedavno kazao da je njegov glas u kolektivnom šefu države BiH već kovertiran u korist Palestine.
Komšić je, tako, sada tas na vagi, jer Nebojša Radmanović, u najboljoj tradiciji velikosrpskog beščašća, između žrtve i dželata - očekivano - stao je na stranu dželata.
Posljedično, na vagi je i povjerenje koje su Komšiću na izborima u oktobru prošle godine ukazali birači, među kojima Bošnjaci čine ogromnu većinu. On zna da ne postoji Bošnjak koji će aplaudirati njegovom eventualnom glasu protiv Palestinaca. Naprotiv! Kao što zna i da je vrlo malo pripadnika hrvatskog naroda - kojeg Komšić nominalno predstavlja u Predsjedništvu BiH - koji bi ga u takvoj namjeri podržali.
Izbor, dakle, nije težak ako se prati puls najvećeg dijela javnosti u BiH. Posebno što je Komšić, kao osvjedočeni populista, do sada nepogrešivo slijedio i pogađao raspoloženje običnog puka. Sjetimo se samo njegove efektne prijetnje tadašnjem premijeru Srbije Vojislavu Koštunici da će ostati bez prstiju ako ne makne ruke od Bosne. Na krilima te izjave on je kasnije uvjerljivo pobijedio na izborima i dva puta zaredom ušao u Predsjedništvo BiH.
Prava strana historije
Glasanje u Vijeću sigurnosti UN se bliži, a vrijeme za konačnu odluku Željka Komšića neumitno curi. Ako glasa za palestinsku državu, sačuvat će i svoje dostojanstvo i dostojanstvo naroda kojeg predstavlja. Ostat će, kako u bajramskoj hutbi reče uvaženi reis Cerić, na pravoj strani historije, na strani pravde i slobode.
Sudeći po dosadašnjem iskustvu, ne bi trebalo biti sumnje da će Komšić upravo tako i učiniti.
Ako, pak, pod pritiskom Amerikanaca, Komšić stane na stranu represivnog, i u većem dijelu svijeta omraženog izraelskog režima, onda slobodno može već sutra skinuti Titovu sliku sa zida u svom kabinetu i postaviti Obaminu ili Natanjahuovu - svejedno.
Jer, eventualnim glasanjem protiv palestinske države u UN, ovaj deklarirani i vatreni poštovalac lika i djela bivšeg jugoslovenskog predsjednika pogazio bi temeljne postulate politike koju je vodio veliki prijatelj palestinskog naroda Josip Broz.
(bportal.ba)