Književna karikatura Poslanika a.s.

Poznati holandski autor iranskog porijekla Kader Abdolah, čije je pravo ime Hossein Sadjadi Ghaemmagjami Farahni, poznat je našoj javnosti po svom djelu "Kuća imama" koju je na našem jeziku izdala izdavačka kuća Buybook i čiju je promociju organizovala 2009. godine uz gostovanje autora lično. Godine 2010. na sajmovima knjiga u BiH pojavljuje se njegovo novo djelo, ponovo u izdavaštvu Buybooka, djelo pod nazivom "Poslanik" koje je tada bilo među najprodavanijim knjigama na sajmovima. Poznati Kader Abdolah je čovjek koji je prebjegao u Holandiju 1988. godine nakon što je morao napustiti svoju domovinu Iran iz političkih razloga. U Holandiji je relativno brzo prepoznat kao cijenjen književnik koji je počeo pisati i objavljivati svoja djela na holandskom jeziku iako mu to nije maternji jezik i iako ga je, onda kad je počeo sa svojim prvim objavljivanjima, poznavao površno. On je to i sam priznao rekavši da u svojim djelima piše koristeći što jednostavnije forme izražavanja i koristeći veoma mali fond riječi, ali, po kritikama holandske i šire književne elite i javnosti upravo to je ono što njegova djela čini vrijednima i prepoznatljivima. Međutim, da li je to baš tako?

Razlog popularnosti Kaderovih djela postavlja se pitanje šta je to u djelima Kadera Abdolaha tako značajno i fascinirajuće pa je on brzo postigao veliki ugled u azilskoj zemlji Holadiji, Francuskoj, Italiji, itd. pa i u našoj BiH, samo ne u njegovoj domovini, matičnom Iranu. Da li je to zaista njegov osebujan stil kojim piše ili je, možda, stvar u odabiru tematike i načinu na koji toj tematici prilazi... Najvjerovatnije, ono što je njegova djela odvojilo jeste odabir tema o kojima piše i njegov pristup tim temama. On to vješto koristi i na taj način otvara sva vrata pred sobom. Takav je slučaj sa njegovom knjigom "Poslan". Njegovo djelo, pripovijest "Poslanik" odnosi se na život posljednjeg Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s., koje je autor napisao pod plastom književnog djela, ali uz jasnu napomenu na početku da je djelo napisao na osnovu historijskih činjenica. Autor je, svojevremeno, tvrdio da je, prije nego što je napisao svoje djelo "Poslanik", pročitao sve što je o Muhammedu objavljeno u posljednjih hiljadu godina. Međutim, u svojoj knjizi nigdje ne navodi koji su to historijski izvori ili djela, ili barem jedan dio njih, koje je koristio da bi ovo djelo napisao/izmislio. U njemu autor govori o ličnosti Poslanika, o sastavljanju Kur'ana, o Poslanikovoj misiji, ali izvrćući sve naopako. Lukavo se koristi nekim situacijama iz života Muhammeda, a.s, koje su se stvarno dogodile, ali samo s ciljem da navede čitaoca da pomisli da autor, zaista, poznaje život Poslanika. Međutim, od tih životnih situacija on zadržava samo tu početnu nit na kojoj onda gradi svoju verziju dotičnog događaja prepunu laži, klevete, uvreda i omalovažavanja lika i djela Muhammeda, a.s. Da stvar bude još opasnija, autor u pisanju svog djela često navodi Kur'anske ajete i sa njima pokušava dati svojim tvrdnjama dozu ozbiljnosti i argumentiranosti, iako, istovremeno, navodi čitaoca da misli da su kur'anski ajeti, ustvari, Muhammedove misli. To je zamka u koju vrlo lahko mogu upasti oni koji ne poznaju Kur'an, hadis i siru (životopis) Poslanika Muhammeda, a.s., koja je nastala na relevantnim izvorima i morala proći vrlo oštre kriterije da bi bila prihvaćena kao vjerodostojna. Opisuje Poslanika kroz riječi njegovih ashaba i osoba koje su ga, tobože, poznavale, na takav način da svaki musliman koji čita ovo djelo mora se osjećati uvrijeđenim i poniženim. Naime, Poslanik, a.s, je prikazan kao lažov, manipulator, sanjalica, ženskaroš, materijalista, čovjek željan slave, vlasti, prestiža. O Kur'anu autor govori kao o Muhammedovim nepovezanim mislima i riječima, a ne Objavi od Boga.

Opis Poslanika a.s. u „Poslaniku"

Cijelo djelo je napisao tako da kroz njega govori Zejd ibn Haris, posinak Muhammeda, a.s, i jedan od njegovih prvih sljedbenika, ali pod imenom Zejd ibn Haris. Zejd je, u autorovoj priči, hroničar Muhammeda ibn Abdullaha, odnosno Poslanika, a.s. Kroz njegova usta autor će reći: "Muhammed je umio da smisli moćne rečenice i čovjeka bi prošla jeza od njegovih riječi. Ali, njegov način razmišljanja je bio haotičan. Nije umio da unese strukturu u kazivanja. U Kur'anu sam to ja uradio. Muhammed nije znao hronološki misliti. Stalno je "skakao" s teme na temu. To mi je olakšalo posao. Niko nije imao pojma o mom načinu rada. Neka Allah nagradi vjernog slugu Zejda zbog hrabrog pristupa." „Lagao je, puno je lagao. I vjerovao sopstvenim lažima. Možda laganje nije prava riječ, izmišljao je. Govorio je da su tekstovi iz Kur'ana Objave. A sve ih je sam izmišljao. Sam samcat. Iz glave, a ja sam uživao u vještini njegovih nastupa... Uvijek je ostao vjeran Hatidži, ali je sad bio sasvim očaran mladim ženama. Toliko je u tome išao daleko da ga je sam Allah ščepao za kragnu i povikao: ‘,Muhammede! Dostaje!" Poslušao ga je i zadovoljio se sa zakonskim ženama i bezbrojnim prelijepim robinjama koje je kasnije dobio kao ratni plijen... Kulsum mi pokaza rukom da želi ispričati još nešto. Jednom mi je Aiša pokazala Muhammedovu suru u kojoj je za sebe u Kur'anu napravio posebno pravilo. Muslimanke se, ako to izričito žele, smiju podavati Poslaniku... Sto je dobar taj Allah, fino ti pomaže u tjelesnim željama... Aiša bijaše lukava lija, niko nije mogao ni zamisliti da bi mogla imati ljubavnika. Kako li to jednoj Poslanikovoj ženi i može pasti na pamet? Ali ga je ona ipak imala i Muhammed ju je, nažalost, branio." Ovo su samo neki citati iz ove knjige. Za sve istinske muslimane ovakve riječi mogu biti samo najveća uvreda, poniženje i udarac, bez obzira što se autor ograđuje time da se ovo djelo može čitati po književnim uzusima. Ono je za muslimane još jedan u nizu ataka na ličnost njihovog Poslanika, čiji put i poziv istinski slijede. Autor je morao voditi računa o tome da bi ovakvo pisanje/izmišljanje moglo povrijediti osjećaje svih iskrenih muslimana, jer je njihov Poslanik za njih osoba koju vole više od samih sebe, a prije svega bez autoriteta i legitimiteta Poslanika nema ni islama, jer je temeljna is- tina islama šehadet, prvi islamski šart, odnosno tvrdnja da ‘,nema Boga sem Allaha, a Muhammed je Njegov rob i Njegov Poslanik."

Svrha Kaderovog romana

Svojim djelom autor prikazuje vjersko ubjeđenje svih muslimana kao zabludu, a njihove cijele živote kao uzaludno provedene jer slijede čovjeka koji je "glasnik izmišljenog Allaha", ‘,poslanik kradljivaca", ‘plagijator", "očaran mladim ženama", "razbojnik"... Sve su to epiteti koje autor daje Poslaniku islama, Muhammedu, a.s. Ne bi bilo prestrogo reći da se ovim djelom, koje je, istina književno, ali po autorovoj tvrdnji nastalo na historijskim činjenicama, pokušava falsificirati cijela historija islama, kao i narušiti ili opovrgnuti vjerodostojnost Božije Objave-Kur'ana. Ne samo da se potkopava autoritet i legitimitet Poslanika, nego se autor na taj način odnosi i prema ashabima Allahovog Miljenika, njegovim ženama i drugim članovima prve generacije muslimana, najodabranije generacije, čije riječi i djela muslimani prihvataju kao istinu bez imalo sumnje i kao primjer u svojim životima. Stoga je dužnost svakog muslimana ukazati na ništavnost, opasnost, i neargumentiranost ovog djela te tako spriječiti da se ta knjiga zloupotrebljava, da se njome manipulira i dokazuje nešto što ni sam autor nije dokazao jer nije potkrijepio historijskim činjenicama na koje se poziva.

Ovo djelo nije ništa drugo do književna karikatura Muhammeda, a.s. Želimo skrenuti pažnju na opasnost koja proizilazi iz ove knjige koja se, po BiH, već koristi u svrhu obezvrjeđivanja islama, uz tvrdnje da je „konačno na vidjelo izašla prava slika islama i Muhammeda." Apelujemo na sve one u čije ruke dospije ova knjiga da imaju u vidu da je ona djelo puno izmišljotina, laži i lukavih prevara i da nema veze sa historijskim činjenicama na koje se autor poziva. Neka je salavat na Allahovog Miljenika i Poslanika islama, najljepšeg uzora, Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve njegove iskrene sljedbenike.

Ono što, međutim, posebno brine jeste činjenica da tako renomirani izdavač kao što je Buybook objavljuje ovakvo djelo, što je praktički isto kao što je objavljivanje karikatura u danskom listu 2005. godine, što je izazvalo gnjev čitavog islamskog svijeta. Ovaj potez se ne može drugačije tumačiti nego kao ponovno guranje prsta u oko bosanskim muslimanima!

Šahsena Đulović

(Preporod, 15. oktobar 2011. godine)