Diskriminacija Bošnjaka u Prijepolju
Piše: Mersada Nuruddina Agović
Već smo kazali da je diskriminacija Bošnjaka u Sandžaku prisutna u skoro svim oblastima života. Ako bismo je analizirali po gradovima pojedinačno, slika o diskriminaciji Bošnjaka bi nam bila jasnija. Uzećemo za primjer grad Prijepolje.
U ovom gradu živi nešto iznad 50 % Bošnjaka. Uprkos ovoj činjenici na zvaničnom, službenom grbu općine Prijepolje nalazi se stilizovana freska ,,Anđeo na Hristovom grobu''. Treba se zapitati je li opravdan ovakav izgled grba grada čiju polovinu stanovnika čine Bošnjaci muslimani!?
Slučajno ili ne, od svih direktora preduzeća u Prijepolju, Bošnjak je samo direktor Komunalnog preduzeća. Da li se u ovom podatku krije neka poruka Bošnjacima?
U gradu uopće nema dvojezičnih natpisa na srpskom i bosanskom jeziku kojima bi se trebali označavati imena naselja, ulica, institucija.
Obavještenja na plakatima se uvijek pišu ćirilicom i to tzv. crkvenom. To je posebno izraženo kada je u pitanju postavljanje plakata obavještenja u Domu kulture u Prijepolju. Ovaj Dom kulture koji bi kao takav trebao da promoviše kulturu svih naroda promoviše samo srpsku kulturu. Od kako egzistira, već 32 godine, nikada direktor Doma nije bio Bošnjak. Niti jedan Bošnjak do sada nije bio ni koordinator za kulturu, a po informacijama kojima raspolažemo trenutno uopće u njemu nema zaposlenog Bošnjaka. Jedino što su vlasti dopustile je da se u njemu smjesti bošnjačko udruženje ,,Ikre'' i to u podrumskim prostorijama Doma. Ispred Doma kulture u Prijepolju su iz nekog razloga postavljena dva kipa Svetoga Save!
Bošnjaci u Prijepolju nemaju niti jednog medija u svom vlasništvu, ni printanog glasila, radio ni TV programa.
Što se tiče odnosa vlasti prema Islamskoj zajednici, prisutni su dvojni standardi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi se vratila oduzeta imovina, a Islamskoj zajednici se vakufi ne vraćaju. Općina Prijepolje je poklonila zgradu SUP-a Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Na insistiranje vladike Filareta zatvorene su dvije ulice, od kojih je jedna bila tip magistralnog puta. S druge strane, pojedine frakcije državne bezbijednosti povremeno organizuju napade na legitimne institucije Islamske zajednice, prilikom čega se hapse imami i vjernici po džamijama, što treba dovesti do zaključka da će Bošnjaci koji budu htjeli raditi na očuvanju nacionalnog identiteta biti suočeni sa državnim represijama. Nedavno su na objektu BKZ-a u Prijepolju osvanuli uvrjedljivi i prijeteći grafiti.
U Područnoj policijskoj upravi radi zanemarljiv broj Bošnjaka. U opštinskom javnom tužilaštvu uopće nema zaposlenih Bošnjaka.
U području školstva također imamo poražavajuće podatke. Centar za zaštitu ljudskih prava i toleranciju „Polimlje" je nedavno sproveo istraživanje gdje navodi podatak da u općini Prijepolje samo 24 učenika pohađa maternji bosanski jezik kao izborni predmet i to 21 učenik u Velikoj Župi i 3 učenika u Brodarevu. U općini uopće nema tumača bosanskog jezika. Nije urađen nijedan zapisnik na bosanskom jeziku i nijedan obrazac za ličnu dokumentaciju. Školski program je neprimjeren i neprilagođen djeci bošnjačke nacionalnosti. To se posebno odnosi na nastavne planove i programe za predmete: historija, maternji jezik i muzička kultura i odgoj u kojima je nastavno gradivo potpuno prilagođeno djeci srpske nacionalnosti.
Kada je riječ o nazivima škola i pored činjenice da te škole pohađa 50 % bošnjačke djece, niti jedna škola ne nosi bošnjačko ime! Škole u općini Prijepolje nose imena: Dušan Tomašević Ćirko, Svetozar Marković, Boško Buha, Mihajlo Baković, 10. oktobar, Vladimir Perić Valter, Sveti Sava.
Prijepolje je samo jedan od primjera gdje je diskriminacija Bošnjaka vidno izražena, međutim, ona je u većoj ili manjoj mjeri prisutna u svim sandžačkim općinama.