Rijeka: Obilježen Dan vakifa Islamskog centra
Prošle su dvije godine od svečanosti koja je u Rijeci okupila najviše autoritete javnog, vjerskog i političkog života iz Republike Hrvatske, ali i velikog broja zemalja Balkana, Europe i zemalja Bliskog Istoka. Bio je to dan ponosa koji će ostati trajno zabilježen u sjećanju svakog muslimana Rijeke, Primorsko-goranske županije i Republike Hrvatske. Tog 3. oktobra 2009. godine bili smo puni nade, ali i strepnje hoćemo li uspjeti izgraditi naš lijepi i dugo čekani Islamski centar u Rijeci.
Taj dan je proglašen „DANOM VAKIFA" (donatora). Dan koji će biti trajni podsjetnik na preuzete obveze, ali i dan sjećanja na umrle vakife.
Ammar Đikić, učenik naše Islamske gimnazije proučio je završno ašere, a nakon toga pozvao nas na podne-namaz.
Ispred Riječke džamije okupili smo se na platou. Lijep dan kao da nam nije dao da se maknemo s ovoga prelijepog vidikovca, s kojega se kao na dlanu prostire cijeli Kvarner.
Poseban šarm cijelom nedjeljnom druženju dao je ženski ansambl Islamske zajednice Rijeka, Selsebil. Te ljupke krasotice bile su meta svih vlasnika fotoaparata, a ja sam uspio snimiti našeg zastupnika u Saboru, prof. dr. Šemsu Tenkovića, valjda u najljepšem društvu u kojem se našao. Pitao sam ga kako se osjeća. "Kao trener najljepšeg tima na svijetu, eto kako. Vidi, jedanaest ih je i sve pobjeđujemo!"
Nadahnuto i vrlo precizno opisao nam je sve faze rada na Riječkom islamskom centru ing. Irhad Meheljić, stručnjak koji prati izgradnju u ime Mešihata islamske zajednice.
Avdo ef. Imširović, glavni urednik našeg sajta, u društvu s Ekremom Budimlićem i voditeljem cijelog programa, elokventnim Hidajetom Hasanovićem.
Imami su prije početka svečanosti proučili dio Kur'ana, Ja-sin, koji nas je podsjetio na sve muslimane koji su pomagali ovu zajednicu, a više nisu s nama.
Nekoliko ilahija otpjevale su članice Selsebila. Gosti iz Bužima, mješoviti zbor ilahija i kasida, Gazije, su pjevali sa svojim orkestrom. Bilo ih je toliko da su se na sceni jedva organizirali. Naime, orkestar i solisti su bili na jednoj strani scene, a ostali momci na drugoj. Bilo ih je doista ugodno slušati i sasvim tiho zapjevati s njima.
