A+ A A-

Bošnjaci imaju entuzijazma prema BiH

bosna-i-hercegovina-1Milorad Dodik je u svom nedavnom intervjuu na televiziji „Russia Today", između ostalog, izveo i zaključak da bosanski muslimani sada imaju manje entuzijazma prema Bosni i Hercegovini nego što su imali ranije. Može biti da je ovaj zaključak izveo na osnovu druženja sa političarima sa kojima trenutno (ne)dogovara uspostavu vlasti, a može biti i sa onima sa kojima se prije (ne)dogovarao. Ako je tako, onda valja kazati da političari po tom pitanju nisu relevantni jer su, naime, odavno dokazali da im je lični interes važniji od države. Pitanje da li ta politička klika uistinu predstavlja vlastiti narod ne vrijedi ni postavljati. Od izbora do izbora u ovoj se zemlji na vlast dolazi političkim smicalicama, šarenim lažama, niskim udarcima, manipulacijama neznanjem, ili jednostavno „ciljanjem na vijekovima projektovane mentalne strukture" kako bi kazao prof. Besim Spahić. Tako je i sam Dodik došao na vlast, uostalom, i zahvaljujući takvoj politici tako dugo i opstaje na političkoj sceni. 

Ako Milorad Dodik zaključak izvodi na osnovu slike i prilike koju mediji danas svakodnevno plasiraju, zaključak je također pogrešan, jer odavno ni medijima u ovoj zemlji nije za vjerovati. Kako vjetar zapuše, tako se i mediji stanu previjati i dovijati. Stvarnost koju mediji prezentuju reducirana je stvarnost i bit će onakva kakva je potrebna interesima bliskih pojedinaca, političkih partija i klika, u njihovim nastojanjima da osvoje vlast. Danas crna hronika i svijeće, sutra blagostanje i cvijeće, moglo bi se kazati. Zbog te bliskosti će gaziti sve oko sebe, lagati, podapinjati noge drugim političarima, medijima, kolegama, i vlastitoj materi ako ustreba, pa zašto ne bi po potrebi i zacrnjivali ili uljepšavali stvarnost?

I političari u ovoj zemlji a i većina medija danas žive u samo svom svijetu, vjerujući da se sve oko njih i zbog njih dešava, da upravljaju kako državom tako i životima običnih građana, da su male mesije, te da su sami sebi dovoljni. U tim svjetovima odavno nema mnogo entuzijazma prema Bosni i Hercegovini i to je njihovo pravo koje obilato mogu koristiti (sve dok ga ne počnu nametati i njime ugrožavati tuđe pravo). Bosna i Hercegovina je danas demokratska država, takva kakva jeste, ali je Bosna i Hercegovina još uvijek država i još uvijek demokratska, pa svaka šuša ima pravo na iznošenje mišljenja i zaključaka. 

Ne treba, naravno, zbog tog neznanja zamjeriti Miloradu Dodiku. Toliko je stvari zbog kojih mu se mora zamjeriti da je ova izjava prava sitnica. Ali treba kazati da izvan ovih svjetova kojima se rukovodi u ocjenama i procjenama jednog naroda ima mnogo onih koji misle i osjećaju drugačije, više nego može pretpostaviti ili zaključiti, i koji njega i njegove kolege iz Sarajeva smatraju samo prolaznom pošasti. Bosanski muslimani, kako Dodik naziva Bošnjake, nisu nikada imali i nemaju rezervne domovine, pa znaju da je odustajanje od nje pristajanje na kolektivnu smrt. Ni decenija ekonomske, kulturne i političke krize, ni nedoumice i lutanja današnje garniture bošnjačkih političara, ni medijsko sivilo, poltronstvo, propaganda i naručene selekcije vijesti i sagovornika, tu ne mogu ništa promijeniti. 

Pa samo Fata Orlović je zid kojeg ni Dodik, ni Kačavenda, ni svebošnjačko političko licemjerje, do sada nisu uspjeli srušiti, iako se Fata bori za jednu malu avliju u Konjević Polju! I nije Fata Orlović jedina „Fata Orlović" u ovoj zemlji. 

Odbolovala je država i veće pošasti, pa nema razloga da ne vjerujemo da će i ova bolest proći. Slično Dodiku su, uostalom, razmišljali i agresori i njihovi pomagači devedesetih, pa su ubrzo bili demantovani. Jedan od njih, koji je i najavio rat izjavom da bi muslimani mogli nestati sa ovih prostora jer nemaju snage da se odupru, kasnije je primao ćuške a i danas ih prima - u Hagu. Nema sumnje da je njegovo neznanje naslijedio i Milorad Dodik, a hoće li naslijediti i ćuške zavisi samo od njega i njegovog daljeg političkog djelovanja. 

Stara poslovica kaže: „Ne znati je ljudski, a ne znati da ne znaš i dalje sijati to neznanje je ravno pošasti." 

Nedim Hrbat