Demokratija po Jakovu

Nacionalistička retorika, insinuacije, provakacije muslimana i Medžlisa Islamske zajednice u Livnu sa početkom obnove kompleksa graditeljske cjeline Ćurčinice džamije predstavljaju samo jednu od epizoda u pravcu zauzimanja političkih privilegija i pozicija nezadovoljnih gubitnika u tokovima novca državnog i federalnog budžeta. Muslimani i Islamska zajednica su objekti za iskaljivanje bijesa i mržnje uslijed neostvarenih političkih ambicija. Štaviše, daj Bože da Ćurčinica ne bude izgovorom što nije formirano Vijeće ministara!

Očigledno je, kako dva HDZ-a pristaju samo da BiH bude onakva kakva njima odgovara. Malo će im u tom pripomoći i kardinal Puljić svojom izjavom o ugroženosti hrvatskih prava. S druge strane, putem svog glasila i lider platforme Zlatko Lagumdžija iskoristit će muku i tragediju porušene džamije kako bi strancima prokazao utjecaj klerikarizma u bh. društvu, e da bi mu „Stranci"  pripomogli da potpuno nezasluženo zajaše na budućnost ove zemlje.

Očigledno je kako su predstavnici braniteljskih udruga u Livnu, kao nevladin sektor, iskoristili priliku da otpočnu svađu i kavgu. I započeli su je! A po kome će drugome udarati nego po muslimanima i Islamskoj zajednici u Livnu. I kako vrijeme bude odmicalo kvaziargumentacija Anđelka Baruna, Jakova Perkovića i Željka Krište, predstavnika braniteljskih udruga Livna,  kad problemi na političkoj pozornici nabubre, postajat će prava argumentacija, a ako politici bude trebalo potpuno će se i zaboraviti. Međutim, i kada bi se sve to zaboravilo toliko je teških riječi i prijetnji upućeno da će ostat mučan i gorak ukus i na kvalitet života, slobodu i obim ljudskih prava Bošnjaka u Livnu štetan efekat ove nacionalističke i militantne hajke. Ipak, činjenica je da se njihova argumentacija, uprkos tome što nema zakonsko uporište, što je izlišna i tipično je kafansko naklapanje iz godine u godinu ponavlja. Ista pjesma, iste note i uvijek isti krivci: Osmanlije i dr. Cerić. Odveć epski problemi! Stoga i vrijedi uporediti naklapanja Jakova Perkovića i povijesne činjenice.

• - O gradnji crkve u Livnu i na internetu možete pronaći sljedeće: „Sredinom 18. stoljeća u Vidošima je postojala zgradica od šepera, koja je služila kao crkva. God. 1833. pod imenom gospodarske zgrade izgradjena je kamena crkvica. Ona je služila svojoj svrsi dva desetljeća. Fra Lovro Karaula (1800-1875) pribavio je 1853. godine pašino pismo (bujurltiju) i nakon nje nalog (tur. ferman) da se mogu graditi crkve u Vidošima i na Gorici u Livnu. Gradnja sadašnje crkve započeta je u vrijeme službe fra Bone Jurića 1854. g., a završena je dvije godine kasnije za vrijeme fra Grge Lozića. Crkvu izgradjenu doprinosom mještana župe blagoslovio fra Lovro Karaula 8. prosinca 1856. godine. itd... „

Danas na tom mjestu stoji crkva kakva treba tamošnjim katolicima. No historija nigdje nije zabilježila da se iko od livanjskih gazija usprotivio tome. Tadašnja Komisija za očuvanje vjerskih objekata (PAŠA) dozvolila je gradnju crkve onakve kakva je u to vrijeme trebala livanjskim katolicima. Sva Perkovićeva argumentacija protiv Odluke Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika da nisu trebali izdati pozitivna rješenja na projekat obnove Ćurčinice džamije demantirana je povijesnim činjenicama o gradnji livanjskih crkava. 

• - U nedjelju 18. septembra 2011. godine u Gubera nadomak Livna blagoslovljeni su temelji filijalne crkve u izgradnji, crkve koje prije Dejtona nije bilo.

Ova činjenica stavlja ad acta svu mržnju i bijes koju su Perković i njegovi prijatelji prosuli tokom rušenja džamije u Sturbi. 

Toranj „na ponos" cijelom katoličanstvu

Perković se u svom ratničko-retoričkom pohodu na „Osmanlije" stalno poziva na slovo Dejtona koje dozvoljava obnovu porušenih džamija bez dozvole, ali ga demantiraju obnove porušenih džamija u donjoj Hercegovini, na teritoriju gdje vlast kontrolira HDZ. Naime, prema tvrdnjama i iskustvu mostarskog muftije Seid ef. Smjakića nijednu dozvolu o obnovi džamija nije izdala lokalna općina. U mostarskom naselju Jasenica čak je izvršen teroristički čin tokom obnove. A gradnja nigdje nije mogla početi bez valjane dokumentacije. Zna to Perković još iz Sturbe, nego se folira...

Perković u jednom dijelu emisije tvrdi kako navodno bošnjačka politika priječi gradnju konkatedralne crkve u Mostaru koju je Katolička crkva počela graditi potpuno bespravno i još na tuđoj zemlji. Naime, Judge Finn Lynhgjem, izaslanik Visokog predstavnika u BiH 26. aprila 2000. godine, zaprijetio je krivičnim postupkom čelnim ljudima grada Mostara ako se crkva bude nastavila graditi na privatnoj zemlji g. Solomona i gđe Sonje Atijas. To ni kardinal Puljić nikada javno nije rekao, pa kako bi to onda mogao znati Perković Jakov?

U Mostaru je također crkva svetog Petra i Pavla, kao nacionalni spomenik, nakon što ju je izgranatirao i spalio srpsko-crnogorski agresor, potpuno porušena od strane Katoličke crkve, baš kao i Ćurčinica 2006. godine, i od nje napravljen potpuno nov, hladan, betonski objekat s čuvenim tornjem „na ponos" cijelom katoličanstvu. To bi valjda Perkovića trebalo po njegovom obećanju zauvijek udaljiti iz politike.

U Mostaru je također 10.000 Bošnjaka potpisalo peticiju za uklanjanje nelegalno izgrađenog križa na brdu Hum. Peticija je i dan danas u ladicama OHR-a.

Crkva blažene djevice Marije u Nevesinju je također nacionalni spomenik, koji se, Perković kao dobar poznavalac crkvenog i demokratskog učenja bi to trebao znati, ne obnavlja po standardima obnove nacionalnih spomenika. Za razliku od Perkovića, jer je to moj rodni grad, ja sam lično doprinio njenoj obnovi, ma kako ona izgledala.

Filozofiji Jakova Perkovića, svojevrsnog zaštitnika ljudskih prava ali i katoličkog Livna je posebno pogubna ukoliko je se ozbiljno shvati. Ona je potpuno tendenciozna, oslonjena na poluinformacije, krive činjenice i zloupotrebu. Perković i drugi branitelji „ovih krajeva" bi trebali znati da je ovih dana usred Zagreba postavljen kamen temeljac spomeniku poginulim Bošnjacima u Hrvatskom domovinskom ratu. Na toj svečanosti, kojoj je prisustvovao i zagrebački gradonačelnik Bandić, rečeno je kako je 55.000 Bošnjaka 1992. godine ustalo braniti nezavisnost Hrvatske a njih 1200 je dalo svoje živote. Nažalost, mnoge porodice još uvijek nisu riješile svoj ratni status. Potom u toj spornoj emisiji radija Livno Perković za rušenje džamije kaže da su je srušili Hrvati što krivicu baca na cijeli narod. Naprosto to nije istina niti može biti. Ne postoji kolektivna krivica. Otuda se nameće pitanje zašto Perković počinitelje tog gnusnog čina poistovjećuje sa cijelim narodom. Nije li vrijeme da Tužilaštvo, ako ga još uvijek imamo, potraži i te odgovore?

Hasan Eminović