O ekstremizmu kod Bošnjaka

Bošnjaci su danas narod u nestajanju, koji ne može ni sebe spasiti, a kamo li nekoga ugroziti, pa je izvan logike vezivati Bošnjake za ekstremizam. Bošnjački su nacionalni interesi određeni i omeđeni Bosnom i Hercegovinom, koje nema bez tolerancije, čime je samo bošnjaštvo jednako antifašizmu i antinacionalizmu. Ali, biti tolerantan ne znači biti gmizav i ljigav, pa Srbima i Hrvatima poltronisati i ugađati im u njihovom apetitu da Bošnjake vide kao Huse&Hase, kao estremiste i rasiste...

Oduvijek je u Bošnjaka bivalo slabića i kompleksaša koji su voljeli da služe fašistima. Sjećamo se pisca Mustafe Mulalića, četničkog prirepka u Drugom svjetskom ratu. Problem nastaje kad uočimo da dejtonski sistem emitira i usađuje sliku po kojoj glavni ekstremisti na Balkanu žive i djeluju u bošnjačkom narodu... Tom narodu kojega je samo u posljednjoj etapi genocida - milion raseljenih, 200.000 ubijenih i ostatak opljačkanih, osiromašenih, razbošnjačenih, razmuslimanjenih i raspamećenih. Šta u tom „zgnječenom narodu", kako napisa akademik Nedžad Ibrišimović, uopće može biti „rasističko"?...

Takav je bio i komunistički sistem u Jugoslaviji koji nije dozvoljavao da se ikad išta zvanično sazna o 103.000 ubijenih Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, čime su Bošnjaci, nakon Jevreja, narod koji je u Evropi procentualno najviše stradao. Titov režim, makar, nije vršio genocid nad Bošnjacima, pa se šutnja o bošnjačkim žrtvama mogla progutati u ime života koji nije bilo loš. No, dejtonski režim je zasnovan na ideji genocida nad Bošnjacima, što najbolje ilustrira odnos ove velikosrpske/velikohrvatske države prema bošnjačkoj dijaspori, sa kojom se strateški kidaju veze, kako bi se broju od 200.000 ubijenih žrtava genocida pridružio broj od 1.300.000 raseljenih žrtava genocida. Stoga je služenje ovoj politici i njenim ideološkim intencijama direktno pomaganje genocida nad Bošnjacima...

Kleveta je glavno oružje svakog totalitarizma... Zašto bi neko ko je nigdje, ni u kakvoj partiji, ni u kakvoj instituciji, i ko je ništa na ljestvici moći i utjecaja, uopće bio zanimljiv za tolika tematiziranja?! Upravo je to paradigma izmišljotine o bošnjačkom rasizmu! Nebitna je realnost u kojoj Bošnjaci skapavaju i nestaju, bitna je laž da nekoga ugrožavaju, jer imaju „rasističku" vjeru i sljedbenike te vjere; nebitna je istina da je Fatmir Alispahić uvijek bio na časnoj strani historije, zbog čega je kontinuirano diskriminiran, bitno je na njegovom primjeru pokazati kako prolaze oni koji imaju svoje mišljenje i koji se ne uklapaju u ideologiju novog, dejtonskog fašizma.

 (Fatmir Alispahić, http://alispahic.net)